Kad bih morala reći koji lik iz književnosti najbolje opisuje moga Zakonitoga, bio bi to Pero Kvržica. Zakoniti je inkarnirani Kvržica, života mi moga, tip koji jedva čeka ne bi li stao na čelo kakvog pokreta za obnovu starog mlina. Ili, u nedostatku mlinova, za sastavljanje balotaške momčadi.
Mislim, štaš, sad su to, u skladu s prirodom, društvom i godinama balotaške ekipe, nekad su bile ekipe za na basket, pa momčadi za na male branke i tako to.
Isto mu je od svega najdraže sastavljati momčad i ženščad za proslavu mature. U tome evidentno uživa i posvećuje se tome tjednima i mjesecima unaprijed.
Traži nestale male mjesne ljepotice koje su, naravski, u zadnjih 45 godina barem jednom promijenile prezime, traži ih po Europi, po Americi, po Srbiji, Makedoniji... Čudo...