Prohujalom stoljeću usprkos, još uvijek su Splićani pamtili veliku "crnu smrt", epidemiju kuge koja je pobila više od pola grada. Srednji je vijek lagano, kao da neće, umirao sam u sebi i od sebe, a renesansa, pompozna i šarena, napuhana i razvedena, ulazila je na velika vrata, puna života.
I taman je tu negdje, na sudaru tih epoha, u kući Marulićevih zaplakao Marko. Bio je 18. kolovoza 1450., majci Dobrici, rođenoj de Albertis (Obirtić) i ocu Nikoli de Marulis (Pecenić) bio je prvo dijete. Najstarije od šestero sinova i dviju kćeri koje su u ljubavi stvorili i na svijet donijeli. Dok se povjesničari i dalje teorijama nadjačavaju, činjenica jest da ne znamo ni točno, a bome ni otprilike, u kojoj je od Marulića kuća Marko ugledao svjetlo.
Naime, njegovi su bili...