Zamislite policijskog službenika koji je ubio čovjeka i ne može se pomiriti s tom činjenicom. Nije pucao iz obijesti ili s nekim pokvarenim predumišljajem, nego u samoobrani. Ni poslodavac, ni mediji, na najšira javnost ne mogu mu - niti žele - išta prigovoriti, ali se on svejedno ždere. Nesposoban za povratak u službu dosađuje se na bolovanju, ekscesno pije alkohol i medikamente, pokušavajući izbrisati prošlost ili barem pamćenje.
Do te točke lako je suosjećati s njime, odnosno zamisliti ga kao osobu od krvi i mesa, a ne od riječi i mašte. Nevolja počinje onoga trenutka kad shvatimo, odnosno pročitamo da je dotični pokušao razgrnuti mrak koji mu je nalegao na dušu prvo pod blještavim, sunčanim svodom Barbadosa (gdje je proveo puna tri tjedna), a potom i na...