StoryEditor
Film & TVIN MEMORIAM

Pokojni Alan Parker bio je svestran režiser koji je turski zatvor prikazao kao horor, pretvorio De Nira u vraga i omogućio Madonni ulogu karijere

Piše Marko Njegić
31. srpnja 2020. - 21:49

Dvije nominacije za Oscara, tri za Zlatni globus i pet za cannesku Zlatnu palmu. Britanski režiser Alan Parker (1944. - 2020.) bio je jedan od najplodnijih filmaša svoje generacije, ali i najsvestranijih. Nije se svatko mogao tako elegantno prebaciti s dječjeg mjuzikla ("Bugsy Malone") na zatvorski film ("Midnight Express") i opet natrag na mjuzikl za mlade ("Fame").

Mjuzikli i/li glazbeni filmovi bili su Parkerov zaštitni znak ("Evita", "Pink Floyd: The Wall", "The Commitments"), ali Parker je bio sklon žanrovski i tonalno suprotivim ostvarenjima. Drama ("Shoot The Moon", "Angela's Ashes"), ratni i poratni film ("Come And See The Paradise", "Birdy"), horor ("Angel Heart"), triler ("Mississippi Burning"), komedija ("The Road To Wellville")...

Svi ovi filmovi ispisali su filmografiju čovjeka koji je bio umjetnički relevantan u režiji, radikalno raznolik u pristupu temi, ponekad i radikalan, a znao je prepoznati i ispričati dobru (istinitu) priču, te kreirati snažne likove pomoću glumaca koje je odlično vodio, a neke i odveo bliže zvijezdama.

Prvi je angažirao Jodie Foster nakon "Taxi Drivera" ("Bugsy Malone"), odnosno tada malo poznatog Nicolasa Cagea i Matthewa Modinea ("Birdy"), omogućio je Madonni ulogu karijere ovjenčanu Zlatnim globusom ("Evita")... Filmovi ovog redatelja ostavljali su snažan dojam kod publike i napose kritike, ali i ostavili vječan trag u kinematografiji i šire.

"Ponoćni ekspres" je ponajbolji zatvorski film svih vremena, moćan i na preklanjsko gledanje u Ljetnom kinu "Bačvice", drama nagrađena s dva Oscara (scenarij, glazba) od šest predloženih nakon koje je izraz "turski zatvor" postao uvriježen u svakodevnom govoru za nešto negativno.

Jednako snažan, možda i snažniji je "Mississippi u plamenu" s Geneom Hackmanom i Willemom Dafoeom, jedan od najjačih filmova na temu rasne netrpeljivosti, ove godine (George Floyd, nemiri u Americi) filmski i društveno-politički aktualniji nego 1988. kad je snimljen.

Za oba ova filma Parker je nominiran za režiju od strane američke Akademije, a mogao je biti i za "Anđeosko srce" s Mickeyjem Rourkeom i Robertom De Nirom da je Oscar tada pokazivao više sluha za žanrovsku kinematografiju. Užerežijski vjerojatno najimpresivniji Parkerov uradak bio je nesvakidašnja kombinacija ugođajnog "noira", "mystery" trilera i nadnaravnog horora, film u kojem je Parker dao De Niru misteriozniju i suptilniju ulogu Đavla od Pacinove u "Odvjetniku zla".

Parker nije nikad prodao redateljsku dušu vragu hollywoodskome i prkosio je komercijali, za razliku od, recimo, njegovog približnog vršnjaka Mikea Newella, tako da mu odlično pristaje hrvatski naslov filma "The Commitments" – "Rokeri iz prkosa". On je bio režiser iz prkosa i furao je svoj "film" od prvog do posljednjeg ostvarenja. Filmografiju je 2003. kompletirao s podcijenjenom trilerskom dramom "Život Davida Galea".

Obvezna lektira

Trebalo bi svakako pogledati barem ove ključne Parkerove filmove...
- "Bugsy Malone" (1976.)
- "Ponoćni ekspres" (1978.)
- "Pink Floyd: The Wall" (1982.)
- "Anđelovo srce" (1987.)
- "Mississippi u plamenu" (1988.)
- "Dođi vidjeti raj" (1990.)
- "Rokeri iz prkosa" (1991.)
- "Evita" (1997.)
- "Angelin prah" (1999.)
- "Život Davida Galea" (2003.)

Izdvojeno

01. kolovoz 2020 17:25