Hollywood može biti zahvalan što je imao Williama Hurta, osobito tijekom osamdesetih i prvoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća, kad je bio kućni glumac Lawrencea Kasdana ("Tjelesna strast", "Velika jeza", "Slučajni turist", "Volim te do smrti) i surađivao i sa svjetskim art filmašima poput Hectora Babenca ("Poljubac žene pauka") ili Wima Wendersa ("Do kraja svijeta").
Tankoćutni Hurt je bio krajnja opozicija nabildanim mačo muškarcima dekade, a i nekim temperamentnim, dramski napadnim glumcima u vječnoj potrazi za Oscarom. Možete li se sjetiti nekog filma u kojem se Hurt dere, viče, urla? Teško.
U eri kad su filmovi i glumci postajali sve glasniji, Hurt je bio tih, suptilan i samozatajan, jedan od najsuptilnijih i najsamozatajnijih uopće, ponekad i krajnje...