StoryEditor
Film & TVIN MEMORIAM

Adio, Maestro: mogao se Morricone slušati i bez filmskih slika, ali kad bi se njegova glazba uparila s filmom, kao u ‘Misiji‘, sezao bi sve do neba

Piše Marko Njegić
7. srpnja 2020. - 10:19
Giulio Napolitano/AFP

Maestro filmske glazbe od danas dirigira na nebu. U dobi od 91 godinu umro je Ennio Morricone, dobitnik Oscara za glazbu Tarantinove "Mrske osmorke" i jedan od najvećih skladatelja u povijesti kinematografije, mnogima najomiljeniji i svakako najcitiraniji.

Nema tko ne zna za Morriconeove gromade-skladbe iz kultne špageti vestern trilogije Sergija Leonea i Clinta Eastwooda "Za šaku dolara", "Za dolar više" i "Dobar, loš, zao".

Leoneov akcijski krupni kadar i panoramski vestern total ne bi bili isti bez Morriconeovih partitura koje se dandanas zvižduču, zvone na mobitelima, otvaraju koncerte Metallice ("Ecstasy Of Gold") i sviraju u drugim filmovima.

Primjerice, uoči vrhunca akcije "Kill Billa 1" Tarantino ubacuje epohalnu Morriconeovu temu iz manje poznatog špageti vesterna "Smrt jaše na konju" Giulija Petronija i stvara audiovizualni trenutak za anale.

Morricone je bio zaštitni znak kaubojskog žanra i zvukovno ga oblikovao. Bio je i Leoneov kućni skladatelj, orkestrirajući glazbu i za epski "Bilo jednom na Divljem zapadu" i još epskiju gangstersku sagu "Bilo jednom u Americi". Epika je zavučena u Morriconeove note koje su glazbu i film spajale s nebom.

Simfonijski raskošna glazba ovog kompozitora, šest puta nominirana za Oscara ("Days Of Heaven", "The Mission", "The Untouchables", "Bugsy", "Malena", "The Hateful Eight") bila je epska, grandiozna, monumentalna, a opet umjela je biti istodobno i lirska, intimna, kao recimo "Deborah's Theme" iz "Once Upon a Time In America" ili "Love Theme for Nata" iz "Cinema Paradiso".

Upravo zato je Morricone jednako dojmljivo pokrivao sve žanrove i kinematografije, od Carpenterova SF horora "Stvor", preko Belmondovih akcija osamdesetih "Marginalac" i "Profesionalac", De Palmina krimića "Nedodirljivi" i akcijskog trilera "Stanje milosti" Phila Joanoua do Tornatoreove melodrame "Malena", ne zaslužujući da ostane upamćen "tek" po (sjajno) ozvučenim vesternima.

"Oni su moja djeca... svaki 'score' koji sam napravio", znao je reći Morricone. U ušima nam je još uvijek njegova uzvišena glazba koja je izrazila sve emocije Tornatoreove ode magiji kina i filma "Cinema Paradiso", Malickove poetske drame "Božanstveni dani", Bertoluccijeve povijesne freske "1900"... U očima također.

Zaklopite oči i pustite Morriconeovu glazbu, vidjet ćete filmske slike. Mogao se Morricone slušati i bez slika, na koncertima koji su se pod njegovom dirigentskom palicom održavali diljem svijeta, uključujući i Zagreb 2015. godine. No, kad bi se njegova glazba uparila s filmom, kao u "Misiji", Morricone bi sezao sve do neba.

Izdvojeno

21. srpanj 2020 05:13