Uz blagdan Svetog Josipa svi putovi vode u Ston na kušanje kamenica, koje su upravo u ovo doba godine najpunije i najslasnije. Ljubitelji ove delicije sa kojom su se sladile okrunjene glave i koja je postala zaštitni znak Stona, Pelješca i Dubrovačko-neretvanske županije guštaju u Malom Stonu i u Brijesti uz dobru glazbu, kamenice i kapljicu pelješkog vina.
- Ovo je veličanstveno. Stonska kamenica je nema premca, rekoše nam poklonici ove delicije koje smo zatekli na rivi u Malom Stonu neposredno nakon degustacije kamenica.
Neki su i uranili jer valja prije gužve naći parking i zauzeti dobro mjesto na malostonskoj rivi. Dan kamenica društveni je događaj jednom u godini za sve gastronaute. Svi putovi vode u Mali Ston i Brijestu gdje se obilaze brodove i maune lokalnih školjkara, degustiraju se kamenice i zalijevaju kapljicom kvalitetnog pelješkog vina. Eva je Šveđanka i u Ston je došla upravo zbog kamenica. Otkriva nam da je "njezina mjera" deset do dvadeset kamenica, što se zalije kapljicom kvalitetnog pelješkog vina.
Čisto more Malostonskog zaljeva, omjer soli i minerala koji se miješaju s kraškim izvorima slatke vode, morsko dno bogato naplavinama fitoplanktona idealni su za uzgoj kamenica.
Ipak, uzgajivači sa kojima smo razgovarali kažu da ima dosta problema a najveći je predator orada (komarča) koja uništava kamenice. Ovrata kako je nazivaju na Pelješcu učini velike štete koje se mjere milijunima kuna-kazali su nam školjkari. Sa malostonskim školjkarima na njihov dan sastala se i aktualna ministrica poljoprivrede, Marija Vučković. Obećala im je potpore za sve proizvođače koji imaju oznake izvornosti na europskoj razini. Osim toga školjakri su uspjeli riješiti dugogodišnji problem izgradnje operativnih obala što će im olakšati posao, kaza nam je Vedran Kunica.
U Malom Stonu se pjevalo, plesalo, zabavljalo u čest ove čuvene stonske delicije, sa kojom su se sladili carevi i kraljevi, Frano Josip na austrijskom dvoru, a kažu da su bile drage i maršalu Titu za vrijeme njegovih ljubavnih izleta.
A stonska kamenica se uglavnom degustira svježa, tek izvađena iz mora poškropljena sa nekoliko kapi limunova soka, premda ima još dosta načina kako se kamenica može spraviti.
Stonska kamenica nije samo deliciji to je puno više. Neki joj pripisuju i afrodizijačka svojstva, nazivaju je i eliksirom ljubavi no to ćemo prepustiti "lovačkim pričama", koje se neizostavno prepričavaju u ovakvim prigodama.
Za te priče čulo je i društvo Splićana, koji su došli probati kamenice. Smijulje se i zagonetno odmahuju rukama na spomen da je kamenica afrodizijak, jednako i za žene i za muškarce.
- Jako smo zadovoljni. Posebno naše žene, kažu da je dobro crno vino-dobacuju nam dok poziraju našem fotoreporteru. Vidjet ćemo što će biti večaras-zagonetno se smješkaju, Ivan Amižić, Joško Rajan, Megi Vladislavić i Barbara Amižić.
Među poklonicima stonske kamenice je i Oda Hossek. Ona je prevalilo su više od dvije tisuće kilometara da bi uživao u ovoj deliciji. Priznaje da je obožavatelj stonske kamenice koje je kušao i drugačije spremljene ali ipak najbolje su ovako sviježe sa limunovim sokom i čašom crnog vina posebno u proljetno vrijeme, kad su kamenice najpunije i najsočnije.
Koliko godišnje smlatite kamenica, je li to skup sport… pitamo dalje gastronaute koji su se okupili u čast Dana kamenica. A ima ih odsvuda, od Dubrovnika, Neretve, Makarske, Splita, Šibenika, Zadra.
- Ja ne šporkavam usta ispod 30 komada, a 50 mi je optimum...to je 50 eura i nije malo. A da me pustiš, ja bi pojeo sto u roku dvije ure bez problema....ko će to platit, treba mi sponzor ko da igram u Reala-reče nam jedan Dubrovčanin, dok mu se niz bradu cijedio slatki sok.
Prvi put sam 100 komada pojeo još dok sam išao u vrtić....samo tada je jedna kamenica koštala koliko i jedno jaje, pa se nekako i moglo, ali ovo sada…
Pokojni stari mi ih je otvarao, pa kad je došao do 100 pitao me je li mi dosta....meni ga je bilo žao, pa sam mu rekao da jest, iako sam mogao još, dodaje drugi.
Jasminka Palinić, Marija Obad i Boris Stojanac također uživaju u kamenicama. Jasminka i Maria su Neretvanke pa ih odmah u glavu pitamo što je bolje neretvanski brudet i stonske kamenice. Danas je dan kamenica-odgovaraju uglas.
Svaka čast ovim gastronautima i degustatorima, no vratimo se školjkarima bez kojih ne bi bilo ni kamenica ni feste od njih.
Mato Franuišić niti ne zna koliko će danas otvoriti kamenica.
Ma tko će to znati. Možda dvije tisuće-govori nam, dok skupa sa Nikolom Vatovićem spretno otvara svježe kamenice.
Toliko ste ih otvorili a niste se porezali, dobar vam nož- dobacujemo u šali.
Ma kako ćemo se porezati kad ništa nismo pili, smije se Mato a mi nastavljamo dalje.
Kamenice su odlične. Zadovoljni smo, premda bi mogle biti malo i veće. Ali eto pogledajte pune su jer je stađun -pokazuji nam Ivo Vidak i Niko Juretić.
Važan je ukus nije veličina-dodaje Niko. Njihova mjera je 20 komada. E kad sam bio mlađi jeo sam i po 60 komada.
I cijena je pristupačna. Pa jedan Euro koliko koštaju možemo priuštiti. Ovo je festa gulozica što mi u Dubrovniku rečemo a i sve je skupo drugo, pa nisu ni kamenice iznimke. Ali ne žalimo platiti, reći će Ivo.
Jede se, pije se. Pjadele u čas ostaju prazne, stalno se donose nove iz kojih se cijedi more. Školjkari ne mogu napripraviti koliko ovi mogu pojesti.
Pa kad je to tako hoće li išta ostati iz Svetog Josipa, ili su kamenice gotove za ovu godinu. Što valja pojelo se a onda ostade sitnež, onako samo za pod zub ?
Ma što vam je naravno da će ostati. Ima mlađi na stokovima samo da ih ovrate ne obrste, reče nam Marija Radić školjkarica koja generacijama uzgaja kamenice.
