Zakon o državnom poljoprivrednom zemljištu, koji se svako malo mijenja i dopunjuje izaziva velike probleme na terenu, poglavito u dolini Neretve gdje je poljoprivredna proizvodnja osnova gospodarskih aktivnosti. Najviše državnih hektara je na području grada Opuzena, gdje su razumljivo i najveći problemi. Ugovori o zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta u Opuzenu su već odavno istekli a natječaj za zakup je poništen početkom ove godine i očekuje se raspisivanje novog. Slična je i situacija u Pločama, gdje također državne parcele čekaju legalnu raspodjelu, no u većini slučajeva su uzurpirane pa ih pojedinci bez ikakve nadoknade godinama obrađuju.
Na čitav niz nepravilnosti vezanih za zakup državnog zemljišta upozorila je i Državna revizija prilikom nadzora u Ministarstvu poljoprivrede.
Državno zemljište daje se u zakup na temelju javnog natječaja a sudionici natječaja su bodovani na način da im gospodarski program korištenja poljoprivrednim zemljišta donosio 60 bodova, a dosadašnji posjed zemljišta i visina ponuđene zakupnine po 20 bodova. Pravo prvenstva na javnom natječaju za zakup imaju stočari kojima nedostaje zemlja, dosadašnji posjednici, nositelj obiteljskoga poljoprivrednog gospodarstva ili vlasnik poljoprivrednog obrta koji u trenutku podnošenja ponude nije napunio 41 godinu, nositelj obiteljskoga poljoprivrednog gospodarstva koji se bavi poljoprivrednom proizvodnjom kao primarnom djelatnošću, zadruge i trgovačka društva te druge fizičke i pravne osobe koje se bave ili se namjeravaju baviti poljoprivrednom proizvodnjom.
Međutim, državni revizori su upozorili da gospodarski program nije vrednovan na odgovarajući način jer kriteriji za ocjenu i vrednovanje nisu doneseni, što utječe na rizik da poljoprivredno zemljište nije dano u zakup ponuditelju koji ima učinkovit Gospodarski program te planira unaprijediti poljoprivrednu proizvodnju uz povećanje prihoda od poljoprivredne djelatnosti i zaposlenosti.
Provjere na terenu vezano uz zakup državnog poljoprivrednog zemljišta provodi poljoprivredna inspekcija a ugovor o zakupu može se raskinuti, između ostalog, ako zakupnik ne plati zakupninu do kraja prosinca tekuće godine (osim u slučaju više sile ili drugih nepredviđenih okolnosti koje nisu krivnja zakupnika), ne koristi poljoprivredno zemljište u vlasništvu države kao dobar gospodar, ne ostvaruje ciljeve svog gospodarskog programa dvije godine uzastopno od dana zaključenja ugovora, osim u slučaju više sile te ako obrađuje poljoprivredno zemljište suprotno odredbama zaključenog ugovora i daje zakupljeno zemljište u podzakup ili prenese prava i obveze na treću osobu bez suglasnosti Ministarstva. U prijašnjim godinama, ugovori o zakupu su najčešće raskidani na zahtjev zakupca te po nalazu poljoprivredne inspekcije ako su utvrđene nepravilnosti provedenim inspekcijskim nadzorom. Raskidi ugovora zbog neispunjenja ciljeva gospodarskog programa i neplaćanja zakupnine, u većini slučajeva, nisu se provodili.
Ministarstvo poljoprivrede je prihvatilo primjedbe i preporuke Državne revizije u vezi s aktivnostima na uspostavi učinkovitog sustava kontrola radi praćenja ugovora i ispunjenja ciljeva gospodarskog programa kako bi se utvrdilo je li državno zemljište u funkciji poljoprivredne proizvodnje ili je sredstvo za ostvarenje potpora. U očitovanju se navodi da su tijekom 2020. pokrenute aktivnosti na uspostavi dodatnih sustava nadzora provođenja ugovora o raspolaganju poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države. Također, navodi se da je Zakonom o poljoprivrednom zemljištu koji je na snazi propisano da u određenim slučajevima jedinica lokalne samouprave na čijem se području poljoprivredno zemljište nalazi u ime zakupodavca raskida ugovor o zakupu. Pojedine jedinice lokalne samouprave i u slučajevima kada su ispunjeni uvjeti za raskid ugovora iz različitih razloga nisu raskidale ugovore. Međutim po novim pravilima kad grad ili općina ne raskinu ugovor o zakupu to može provesti Ministarstvo poljoprivrede, što je i najveća novina na terenu.