‘Liska na akciji‘: krivolova je puno, svake noći se čuju vabilice i pucnjevi olovnom sačmom...

Doživljavanje kampanje “Liska na akciji” kao antilovačke je misinterpretacija. Kampanjom pozivamo konzumente da ako već konzumiraju divljač, neka to rade odgovorno i izbjegavaju meso kontaminirano teškim metalom. Kao što uklanjanje azbesta iz upotrebe ne cilja krovopokrivače, tako uklanjanje olova ne cilja lovce – uspoređuje Boleslaw Slocinski iz udruge Bioma. 

Reakcija je to na stav lovaca i lovačkih udruga koje su Biomovo priopćenje doživjeli kao napad na sebe.

Na kojem planetu prebivaju čuvari prirode “opsjednuti trovanjem – pitanje je koje u usta “neretvanskih lovaca” stavlja neimenovani autor na web-stranici Javne ustanova za obrazovanje kadrova u lovstvu “Capreolus”, pokušavajući dovesti u pitanje smislenost kampanje informiranja javnosti o rizicima konzumacije mesa divljači ustrijeljene olovnom sačmom Liska na akciji, jer podmeće tezu da Udruga Biom kaže kako je “olovna sačma, sa dna Neretve, opasna za ljudsko zdravlje”, pitaju se u Biomu.

Treba razumjeti problematiku trovanja olovom

Tragovi noćnih akcija

www.biom.hr

Halo! Zemlja zove. Autori miješaju pojmove, te potkrijepljuju svoje teze netočnim navodima. Posebno zabrinjava da edukatori lovaca iz “Capreolusa” smatraju da su znanstveno potkrijepljene činjenice o opasnosti trovanja olovom – sprdnja!

Ova reakcija “Capreolusa” na našu kampanju pokazuje zapravo veliko nerazumijevanje problematike trovanja olovom iz lovačke municije.

Pišući da je “olovna sačma, sa dna Neretve, opasna za ljudsko zdravlje” ustanova koja bi se trebala baviti obrazovanjem lovaca miješa načine na koje dolazi do trovanja olovom kod ptica močvarica i kod ljudi. Trovanje olovom iz ispaljene sačme, koja završi u mulju i na tlu predstavlja opasnost za životinje, uglavnom ptice, koje gutaju sačmu iz tla. Problem se tiče ptica močvarica (patke, labudovi, guske, plamenci), ali također cijelog spektra ptica ne-močvarnih staništa (npr. jarebice, golubovke, fazani).

Ptice grabljivice se truju hraneći se odbačenim ostacima divljači, ustrijeljenom, ali nepokupljenom divljači ili divljači koja je bila nastrijeljena, ali je preživjela, te nosi u sebi olovno streljivo (Green, Pain i Krone, 2022). Spomenuta “opsjednutost” trovanjem olovom kod divljih životinja dolazi iz činjenice da olovo ima vrlo negativan utjecaj na prirodu koji je, uz volju lovačke zajednice, najlakše otkloniti, smatraju u Biomu.

Opasno za ljude

Meso divljači odstreljene olovnim streljivom je kontaminirano, te rizik unosa neurotoksina nije moguće otkloniti. U nekim sredinama olovne kuglice čak se ne čiste prije kuhanja. Meso se zajedno sa sačmom termički obrađuje, te se tako dodatno kontanimira.

No, osim “očitih” kuglica sačme, u svakoj jedinki ima mnogo malih fragmenata olova, s promjerom manjim od 2 mm koje nije moguće vidjeti bez rendgena (Green, Taggart, Pain i Smithson, 2022). Kumulativne razine olova u kontaminiranom mesu ne mogu se olako predvidjeti, pa je konzumacija takvog mesa nepotrebno igranje sa srećom.

Čak je Europska federacija lovaca (FACE) napravila internetsku stranicu, gdje preporučuje odustajanje od olovnog streljiva: “Za česte konzumente mesa divljači olovo u mesu divljači može pridonijeti puno više olova njihovoj svakodnevnoj prehrani. U tom kontekstu, česti konzumenti mesa divljači, kao i djeca i žene koje su trudne ili pokušavaju zatrudnjeti su u najvećem riziku (budući da su fetusi najosjetljiviji) te trebaju poduzeti korake za smanjenje njihove izloženosti”.

www.biom.hr

Velik rizik

Autor "Capreolusove" reakcije ima neka saznanja, ali ima problem sa spajanjem točaka. U naslovu piše kako je liska “neretvanski bakalar”, što je djelomično točno, jer lisku se na Neretvi jede uglavnom uz druženja bez posebnog razloga, ali ima problem povezati što to znači u kontekstu trovanja olovom. 

Na delti Neretve krivolov je svakodnevna (svakonoćna) pojava. U neretvanskim rezervatima se čuju pucnjevi uz vabilice, od zalaska sunca pa tijekom cijele noći. Svake noći kad dozvole vremenske prilike, tj. kad nema kiše, samo na Ušću ispali se stotinjak pucnjeva, a vikendom zna biti dosta više. Krivolovci to ne rade za vlastitu konzumaciju, nego zbog prodaje na lokalnom tržištu. Krivolovci koriste olovnu sačmu koja se u većim količinama može vidjeti u priopćenjima kao što je ovo. Ljudi jedu kontaminirano meso, često u krugu obitelji. Stoga, rizik trovanja olovom predstavlja kontinuiran problem. 

Pohvala modernim trendovima

Pohvalno je čuti da moderna lovačka učilišta uče nove generacije lovaca isključivo korištenju bezolovne sačme, što je u skladu s najboljim svjetskim trendovima. Vjerujemo da će uz stalnu edukaciju i uspješnu provedbu zakona problem stvarno prestati biti aktualan kako bi to htio neimenovani autor reakcije "Capreolusa". Nadamo se da će se ove želje vrlo skoro poklopiti sa stvarnim stanjem na terenu, zaključuje se u priopćenju Bioma.