Pinca, uskrsna pogača ili sirnica, tradicionalna je uskrsna slastica koju nosimo na blagoslov hrane u crkvu, neizostavna za uskrsnim doručkom. Iako ju je najjednostavnije kupiti, mi smo odlučili poći po recept kod vrijednih sestara Dančarki. Naime, bogatstvo okusa i miris kolača iz njihove kuhinje nadaleko je poznato. Čuvarice samostana i crkvice Gospe od Danača na hridima podno Graca, u istinskoj oazi mira, pričaju nam o značenju svečanijeg blagovanja za Uskrs te što se i zašto nađe na njihovom uskrsnom stolu. Trpeza se postavi večer prije, bijeli stolnjaci, ispeglani i uštirkani, da se osjeti razlika nakon Korizme i posta, kaže nam časna sestra Katica Dabo, pa objašnjava značenje posta kroz 40 korizmenih dana:
- S jedne strane, svrha je uskratiti sebi da pomognemo druge, a duhovna svrha je znati ukrotiti svoje tijelo da bismo porasli u duhu. Kod sv. Franje se pokora i post shvaćaju kao obraćenje od loših navika i grijeha, naglasak je na duhovnom i pomoći onima u potrebi.
Za ručkom Velikog Petka, kad je strogi post, čita se Muka Gospodinova, a u subotu već vlada užurbanost, priprema se i kuća i crkva za najveći kršćanski blagdan, ‘Crkva se treba posebno ukrasiti, odskočiti iza pokorničke korizme, a isto tako je i u kuhinji’.
Simbolika novog života
- Čovjeku je bitno da i ono zemaljsko, očima vidljivo, još više potiče na radost koja treba biti i jest u Uskrsu. Neke sestre imaju osobit smisao za te detalje kod uređenja samostana, bojaju se jaja na starinski i na novije načine, pa maslinove grančice, pletenje palmi. Kuharice navečer spreme sve za jutarnji blagoslov: mladi luk i rotkvice, mlade plodove iz našeg vrta, mladi sir, janje, pince, jaja... jer nakon jutarnje mise bude svečani doručak – kaže sestra Katica i otkriva značenja pojedinih jela:
- Janje je simbol žrtvovanog Jaganjca Božjeg koji nas je spasio pa se uvijek gleda da taj dan, uz ostalo, bude i janje za objed. Mladi luk i rotkvice su mladi plodovi koji upućuju na novost života. Krist je uskrsnuo, donio nam novi život, pobjedu nad smrću, grijehom i zlom. Uskrs uvijek pada na proljeće, baš kada se oko nas sve budi i upućuje na novost života. Sve je to simbolika Uskrsa. Zašto jaje? Mali pilić lomi ljusku i izlazi iz nje kao iz groba, to znači novi život. Sve je to tradicija koja traje i potječe iz vjere. Ljudima je taj blagoslov hrane jako bitan. Treba nam hrana za naše tijelo koje ne može bez nje, ali još više trebamo hraniti dušu. Jedno s drugim ide – poručuje franjevka s Danača.
Običaj je da sestre Dančarke naprave pincu u obliku janjeta, imaju poseban kalup za to, ukrase ga čvrsto miksanim bjelancem s limunom i stave na istaknuto mjesto u blagovaonicu kako bi ih i to podsjećalo na uskrslog Krista.
- To je u franjevačkom duhu jer je svetom Franju najmilija životinja bila janje, podsjećalo ga je na Isusa, žrtvovanog Jaganjca Božjeg. Mi smo redovnička obitelj i svaki mali detalj znači puno, sve ima svoj smisao i pridonosi uskrsnoj radosti.
Kada nas pritisnu teškoće i križevi života pomislimo da zlo i smrt imaju zadnju riječ. Tako je to izgledalo i na Veliki petak kada je Krist bio razapet. Međutim, zadnja riječ je Uskrs, novi život. Zato Uskrs jest najveći blagdan i svi običaji ako shvaćamo uskrsnu radost dobivaju posebnu ljepotu – priča nam sestra Katica dok nas vodi do blagovaonice.
Dančarska pinca
Časna sestra Lenka Begić već je pripremila sve sastojke za pincu, oko koje ima posla, ali vrijedi uloženog truda.
- Ovdje je od starine običaj pripremiti pincu, obavezna je – kaže nam pa pokazuje sastojke od kojih se mogu napraviti dvije ili čak tri manje pince.
- Ide kilo brašna za dizana tijesta, 250 grama šećera, dva vanilijin šećera, jedan decilitar ulja, 100 grama masla, dvije kockice freškog kvasca, šest žumanjaka i dva jaja, tri decilitra mlijeka, jedna žličica soli, korica limuna i naranče, pola kupice ruma – nabraja sestra Lenka pa pojašnjava postupak:
- Mlijeko se ugrije i u njega stavi malo soli (ostatak ide u brašno) i žličica šećera (ostatak ide u žumanjke) i izmrvljeni kvasac. Ostavi se da kvasac proradi. Žumanjke, jaja i šećer sipamo u posudu i miksamo na pari. Dodamo maslac i vanilijin šećer. Sve sastojke spojimo i umijesimo tijesto, lagano rukom, što se dulje miješa, to bolje. Kad se tijesto umijesi, ostane toliko dok mu se volumen udvostruči. Premijesi se i prave se pogačice. Pričeka se još pola sata i stavi se peći na 180 stupnjeva 45 minuta.
Od starine Dančarke za Uskrs pripremaju i padišpanj, tradicionalni dalmatinski kolač, po receptu paških benediktinki. Peku ga u posudi koju ne treba podmazati, samo izliti tijesto jer ‘neće se slijepiti uz posudu’. Za Uskrs prave i bečko slatko s orasima, dančarske kiflice po kojima su poznate. ‘Umijesi se jednostavno dizano tijesto ali tajna je u strpljivosti dorade tijesta’, kaže nam simpatično sestra Lenka. Nađe se tu torta i još tradicionalnih slastica, u izradi kojih su sestre Dančarke, a trenutno ih je 20 u samostanu, prave majstorice.