Na Dančama podno Graca ove nedjelje će biti posebno svečano. Blagdan Gospe od Danača koji se slavi treću nedjelju u listopadu, u crkvicu na hridi privuče brojne štovatelje jer Gospina crkva odavno je omiljeno svetište Dubrovčana i zavjetno svetište dubrovačkih pomoraca.
- Ljudima je drago ovo svetište, oni koji dođu svjedoče kako ovdje osjećaju posebno mjesto mira, osjećaju snagu molitve. Mir je ljepota ovog mjesta, to je svima fascinantno. Pomorci dođu zahvaliti kad se vrate s mora ili pomoliti prije nego odu, nazivaju ovu našu crkvu svjetionik u tim njihovim olujama i plovidbama – kaže sestra Katica Dabo, tajnica Družbe sestara franjevki od Bezgrešnog Začeća iz Dubrovnika, Dančarki koje stoljećima čuvaju Gospino svetište, samostan i crkvu.
Koliko su samo brodova i posada sestre Dančarke ispratile svojim zvonima uz zvuk brodskih sirena, vjerno pozdravljale s tarace na Damčama, a otpozdravljali im pomorci s paluba brodova. Kad bi isplovljavali najprije bi pozdravljali sv. Nikolu u Gružu, sv. Vlaha na Gorici pa Gospu od Danača. Danas gotovo da tog lijepog običaja i nema. Ne zato što je zaboravljen, već brodovi ne smiju tako blizu Gradu. Danas se sve preselilo na internet, pa i one, kaže nam sestra Katica, mailom čestitaju blagdane našim pomorcima na svim krajevima svijeta, a pomorci otpozdravljaju.
- Nažalost, danas rijetko imamo priliku zvoniti i pozdravljati pomorce na njihovom putu ali sretni smo kad neki brod naiđe. Koliko god omeđili zakonima da brodovi ne mogu prolaziti blizu gradu, ta duhovna veza pomoraca i ove crkve ostaje, to se ne može prekinuti – kaže Sestra Dančarka.
Koliko je jaka veza između pomoraca i Gospe od Danača kojoj se utječu u nevoljama na moru, pokazuje i gesta jednog dubrovačkog kapetana koji je napisao pjesmu Gospi od Danača.
- Ljudi nam se rado preporučuju u molitve, svrate k nama i vidimo koliko je značajna ta naša duhovna prisutnost ovdje i ta molitva za svijet, sve ljude, a to i jest naš prvi zadatak. Stalno smo pred Gospinim oltarom, imamo dnevni red molitve i naše pripravnice upravo to ovdje jako privlači. Najmanje privlači ljepota ovog mjesta, ljepotu Božje prirode možeš naći i na drugom mjestu, ali privlači ta duhovna snaga i milost koju ovdje osjećaju u molitvi u našoj crkvi. Nastojimo koliko možemo obavljati to svoje poslanje, prvenstveno biti svjetionik i potpora svima koji se preporučuju i moliti za mir u cijelom svijetu koji je tako uznemiren, za obitelji, naš grad – kaže s. Dabo o Družbi čija je matica na Dančama, a gdje je trenutno 15 sestara i pet pripravnica, što je zavidan broj s obzirom na sve prisutniji nedostatak duhovnih zvanja.
- Ne bi mogli sami svojim snagama ali Bog se uvijek pobrine, po providnosti pošalje dobre ljude na put, pa se zajedničkim snagama puno toga napravi. Osjećamo da Božja milost prati našu malu zajednicu. Za nas je čudo, jer manjak je mladih djevojaka koje se odlučuju za posvećeni život, imati pet pripravnica, zahvalne smo i molimo da ustraju. Vidimo i po tome brigu Božju da se ovo mjesto održi, vidimo da Gospa misli na svoje Danče ne želi da se ugasi ta mala svjetiljka pred oltarom. Gospa je ponizna službenica Gospodnja, to je njezina veličina, ona nam je uvijek uzor i zato s tolikom radošću slavimo našu Gospu od Danača – zaključuje sestra Dančarka.
Podsjetimo, povijest Danača počinje s karantenama. Prvi put Danče se u dokumentima spominju u 14. stoljeću kada haraju epidemije poput kuge i odnose brojne živote. Zavjetna crkvica sv. Marije od milosti na Dančama, izgrađena je odlukom Dubrovačkog senata 1457., kasnije je proširena. Pobožnost Gospi od Danača seže u 15. stoljeće, a u 16. stoljeću Danče se spominju kao zavjetno svetište izvan gradskih zidina gdje su Dubrovčani rado hodočastili. Svjedočanstvo su zavjetni darovi pomoraca i njihovih obitelji, nakit i zavjetne pločice njih 250, koje su ostavljali Gospi od Danača iz zahvalnosti za uslišane molitve i milosti. U unutrašnjosti crkve danas se čuvaju neprocjenjiva djela povijesne i kulturne baštine iz vremena Republike, oltarne slike, poliptih Lovra Dobričevića i triptih Nikole Božidarevića.