Biti podstanar uvijek je teško, a posebno opterećujuće u vrijeme krize kakva je sad, tijekom korona pandemije. Trajat će još dugo, procjene su stručnjaka, a prvo će – kao i uvijek - dograbiti najslabije. Jasno je da su u toj kategoriji i podstanari, koji troše i do dvije trećine plaće da bi živjeli u nečijem prostoru, platili režije i preživjeli mjesec.
Nedovoljno primanja - loš imunitet
Pitali smo nekoliko dubrovačkih podstanara kako preživljavaju od početka korona pandemije. Odgovori su različiti jer se bave različitim poslovima. Jedno im je zajedničko – svi maštaju o svojih 'par kvadrata', ali nitko ne vjeruje da će ga ikad zaraditi. I u dobrim vremenima prosječnom zaposleniku je teško u Dubrovniku kupiti nekretninu, pa makar se radilo samo o garaži ili kapelici pretvorenoj u apartman. Kvadrat stana i danas se kreće oko 3000 eura, a otkazi se dijele svakodnevno, posebno u branši turizma i ugostiteljstva. U takvim, pogoršanim uvjetima sva sila podstanara razmišlja samo o tome kako se vratiti roditeljima ili otići u inozemstvo jer pucaju pod teretom velikih mjesečnih izdataka.
- Ja sam kukavica koja plače kad ga zadesi bilo koja bolest čak i najobičnija prehlada. Hoću reći da ni najmanje ne podcjenjujem koronu, vjerujem da može biti strašna – započeo je naš, podstanar dugi niz godina. Otac je dvoje djece.
- Da bi se čovjek što lakše izborio s bolešću, važno je da ima dobar imunitet. Osim zdrave prehrane, dobrog sna i vježbanja, za imunitet je važno da je čovjek opušten, a da bi bio opušten, ne smije biti bez primanja. Veliki znanstvenik i doktor Ćiro Blažević davno je rekao: 'Meni, kad je teško, samo se sjetim koliko para imam na računu'. Eto, Ćiro je sa svojim dobrim imunitetom skoro stotku doživio, iako je pušio tri kutije cigareta. Naime, čovjek s nedovoljno primanja automatski ima loš imunitet. Ove mjere protiv korone su dobrom dijelu čovječanstva srušile imunitet, jer im je zabranjeno raditi. Tako i mojoj obitelji, koja najveći dio prihoda ima od turizma. Sad kad smo ostali bez toga, podstanarstvo nam sve teže pada. Nekako smo izgurali jednu godinu, ali ako ova sezona bude ista ili gora od prošle, više nećemo moći plaćati stan. Jest da su cijene najma nešto pale, ali ništa nam to ne znači kada nemamo dovoljno prihoda.
Zato mi je smiješno kada čujem poruku Stožera da 'ostanemo doma'. Ostao bih doma, da imam dom, ali uskoro ga neću imati. Uglavnom, ako dobijem koronu ne piše mi se dobro, jer mi je imunitet srušen upravo zbog mjera protiv te iste korone. Hoću reći, da se nije ovoliko pisalo o koroni i da nije toliki financijski udar, mnogi bi lakše preboljeli ovu bolest, a dio sigurno ne bi umro. Trebalo je naći neki model kako bi se zaštitili stari i bolesni, a nas ostale pustilo da živimo i radimo. Ove mjere će godinama uzimati danak na zdravlju ljudi, od mentalnih problema do karcinoma. Ako se već išlo u zatvaranje, onda je država trebala osim onih smiješnih 4 tisuće kuna plaćati i režije i podstanarstvo, te druge fiksne troškove svima koje je kriza direktno pogodila. Mi smo sada u nekoj vrsti rata, izvanrednog stanja. Znači, ne daju mi raditi, a moram plaćati podstanarstvo i druge silne troškove. To je otprilike kao da sam 1991. otišao u Istru kao izbjeglica, a oni mi tamo naplaćivali boravak u hotelu. Suludo, zar ne? – zaključio je.
Turisti su još važniji od podstanara
Naši sljedeći sugovornici, bračni par s dvoje djece, dobro je živio dok turizam nije krahirao. Srećom, supruga je frizerka, ali radi od jutra do mraka da bi platili podstanarstvo i preživjeli mjesec.
- Imamo kredit za kombi kojim je suprug vozio goste i još smo podstanari. Nije lako, ali nekako preživimo. Najgore je bilo kad je i meni bio zabranjen rad – govori naša sugovornica, te dodaje da nemaju mogućnost vratiti se roditeljima niti im oni mogu pomoći financijski.
Treća sugovornica radi u prosvjeti pa zasad nije pogođena smanjenjem plaće ili zabranom rada. Stanodavac joj je isti kao i prije pandemije. Ne plaća grijanje jer svi žive u istoj kući na različitim katovima gdje ima centralno grijanje, a isto tako, ne plaća ni vodu, samo račune od struje. Veliko je to olakšanje, posebno zimi.
– Iskreno, voljela bih da mogu kupiti svoj stan pa plaćati ratu kao sad podstanarstvo, ali to nije izvedivo u Dubrovniku – kaže naša sugovornica, koja mjesečno za stan izdvaja 2000 kuna – Nedavno sam tražila stan u najam prijateljici, ali ispod 2000 kuna nema ništa, sve je isto kao i prije korone, ništa nije povoljnije. Osim toga, mnogi su rekli da za nju, čim počne sezona, nema mjesta jer se nadaju turistima – naglašava.
Zakon se ne provodi
S druge strane, tu su i stanodavci koji također imaju različita, bolja i lošija iskustva s podstanarima. Naša sugovornica vlasnica je stana u okolici Dubrovnika. Nakon što je sama mukotrpno otplatila kredit za taj stan, našla je podstanarku, samohranu majku dvoje djece, koja joj je sve do rujna 2020. uredno uplaćivala stanarinu. Onda su počeli problemi, jer joj roditelji i bivši muž više nisu mogli financijski pomoći. Odlučila se vratiti roditeljima jer joj je stan postao preskup, a stanodavka se odlučila više ne iznajmljivati dugoročno.
– Nije lako naći dobrog podstanara – kaže nam ona – Moja je podstanarka kasnila i s plaćanjem režija. Stigla je obavijest o isključenju struje u 2. mjesecu. Ostat će u stanu do kraja ovog mjeseca. Odlučila sam ne iznajmljivati stan na duže vrijeme. Stvarala sam ga 20 godina i od toga 13 otplaćivala kredit u švicarcima – rekla je na kraju.
Zakon propisuje prava podstanara i stanodavaca. Ugovor o najmu važan je dokument jer štiti obje, ravnopravne strane u tom odnosu. No, to je tek slovo zakona, dok u praksi često nije tako. Hrvatska nema uređeno tržište najma stanova pa su mnogi prisiljeni na najam bez ugovora, cijene su usprkos krizi i dalje astronomske, a i dalje vlada mentalitet 'gazdin je stan pa može raditi s njim što hoće', ubrajajući tu i podstanare. Kod nas je ovo tržište gotovo potpuno prepušteno samo sebi. Regulirano je tek koliko je državi u interesu da ubere porez od ovih transakcija, a zapravo ga ubire minimalno jer velika većina podstanara nema ugovor sa stanodavcem. Možda se to promijeni u bliskoj budućnosti jer državi kronično nedostaje novca, što bi u konačnici ipak donekle sredilo odnose među podstanarima i stanodavcima - na obostranu korist.