Nema za iznajmljivača gore noćne more od podstanara iz pakla. S jednom takvom se susreo i nezaposleni branitelj, 60.godišnji Ivica Bekavac, koji je svoj stan na Plokitama iznajmio prije deset godina splitskoj srednjoškolskoj profesorici, samohranoj majci jednog djeteta. Po preporukama koje su pristigle netom prije useljenja, staloženoj, mirnoj, ugodnoj ženi. Deset godina je živjela u njegovom stanu, niti u jednom trenutku nije kasnila s plaćanjem stanarine, nikakvih pritužbi od susjeda nije imao. Vjerovao joj je kaže, sto posto, računao kako je imao sreće da je u svoj san primio učenu, omiljenu profesoricu, štoviše i razrednicu. Kad ono. Dugo je prošlo dok je saznao kako mu je ta mirna, staložena, umiljata žena bez njegova saznanja, iz kompletno uređenog stana izbacila skoro 70 posto namještaja. Namjestila ga je svojim, no i njega je nakon naprasnog odlaska, prije rečeno bijega na novu adresu, odnijela sa sobom.
Suma summarum, posve uređeni Ivičin stan, pogodan za život višečlane obitelji, ona je opustošila, dovela u neprepoznatljivo stanje. I vlasniku pričinila štetu veću od pet tisuća eura. Čovjek je doživio šok kada joj je nedavno došao u posjet. I onako usput škicnuo po svojoj imovini, shvativši kako nema namještaja iz spavaćih soba, ni onoga iz hodnika, ni onog iz predsoblja. Zamijenio ga je jeftini asortiman, željezni krevet na kat, taburei, prostirke, nabacani ležajevi koji su dotadašnju spavaću sobu pretvorili u još jedan dnevni boravak. Bio je šokiran.
Ostali su samo kuhinja i wc
- Doživio sam noćnu moru, ušao sam u svoj stan i shvatio kako mog stana više nema. Sve moje je osim kuhinje i wc iz njega nestalo. Sto scenarija mi se zavrtilo glavom, a među njima i onaj kako je stan možda namjerno oskudno uredila u duhu vjerske zajednice kojoj pripada. Preuredila ga je očito zbog potreba njihova okupljanja, druženja. Stalni se mučim razmišljanjima kako su se tu sastajali članovi sekte, pitam se što su tu izvodili, što su tu radili, tko su ti ljudi. Ne mogu doći sebi, izgledala mi je kao razumna, pametna žena. A na na kraju je ta moralna vertikala postala dno dna – veli.
Da nešto nije u redu shvatio je kada je kod nje svratio, kako bi porazgovarali o dizanju stanarine s dosadašnjih 400 eura na 600. Želio je postići tržišnu cijenu, troškovi života su se digli, a njemu su novci itekako potrebni. Višestruki je onkološki bolesnik. Brine i o nepokretnom ocu, također onkološkom bolesniku koji traži 24-satnu skrb. Došao joj je sve to reći, dao joj da razmisli odgovara li joj nova cijena najma.
- Dođem kako bi joj dao mogućnost i daljnjeg ostanka u stanu, ali uz novu cijenu. Čak sam joj omogućio i razuman rok odluke do 1. siječnja 2025. Tržišna mi je cijena nužna, zbog našeg zdravstvenog stanja, zbog lijekova, zbog svega što meni i ocu treba za život. Invalidska mirovina je mala, nije bilo smisla više iznajmljivati taj veliki stan za dosadašnji iznos. A dočekao me "makeover", i to bez moga znanja i dozvole. Od tog dana pijem po nekoliko tableta dnevno za snižavanje tlaka - kaže Ivica.
Umiljata profesorica je tada shvatila kako Ivica neće stati s neugodnim pitanjima. Posebice kada je on počeo tražiti nadoknadu štete, spominjati brojku od pet tisuća eura potrebnih za kupovinu novog namještaja. Brzo se dosjetila izlazu. Već sve znate, iselila se iz stana, sa svojim namještajem. I tako Ivica ostade s praznim sobama.
Blokirala je i pozive
- Poslala mi je poruku da je ključ ostavila u poštanskom sandučiću. I odmah blokirala moj broj. A ja mislio moralna vertikala. To je dno dna od žene. To je profesorica i razrednica koja uči našu djecu. I opet sam se sjetio njene sekte, ne mogu to progutati. Što li sam doživio. Ne kaže se bezveze "pomozi sirotu na svoju sramotu" - kaže Ivica.
Što će napraviti? Prijavit će je policiji, traži odvjetnika. Razmišlja da pokuca u ravnateljski ured škole u kojoj radi.
- Šta da vam kažem, nasamarila me, iskoristila činjenicu da sam bolestan i vezan uz selo. Strašno – veli Ivica Bekavac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....