Samostalna izložba skulptura umjetnice Ivane Komel otvorit će se u Domu Marina Držića u petak 30. rujna 2016. u 21 sat. Kustos izložbe je povjesničar umjetnosti Marin Ivanović.
Izložbu čini trinaest skulptura rađenih od cementa, drveta i željeza. Radovi su nastali kao odgovor umjetnice na temu Marina Držića pa među njima nalazimo jasne poveznice s nekoliko Držićevih djela, osobito Dundom Marojem. Zanimljivo je kako autorica ne donosi izravne motive iz njegovih komedija; naime, nema Držićevih likova među skulpturama na ovoj izložbi, ali se njegove ideje odražavaju u skulpturalnim metaforama za škrtost, gramzivost, cinizam, očinstvo i slično. Prolog Dugog Nosa iz Dunda Maroja za autoricu predstavlja sublimaciju Držićeve inteligencije i anticipacije svijeta u nastajanju koji u 20. stoljeću pokazuje lice o kojemu je Držić pisao prije četiri stotine godina.
Iz predgovora katalogu kustosa Marina Ivanovića: „(...) njena skulptura Žena s darom istovremeno figura koja drži predmet. Ako prihvatimo da je taj predmet mozak, odnosno simbol umnosti, inteligencije, onda žena nije samo „s darom“, nego je i „darovita“, dakle nadarena, ona kojoj je dar poklonjen, a ne ona koja ga nosi nekome drugome. Mnoge druge pojednosti na ovim djelima (skulptura Metamorfoza neupitno je žena koja doživljava promjenu; rog – muški simbol) i u autoričinom viđenju vlastitog ciklusa, otkrivaju je kao ženu koja posjeduje osjetljivost prema „ženskom pitanju“, koja gaji posebno poštovanje (štoviše, divljenje) prema ženi i njenoj ulozi u društvu. Kako i ne bi?! Pa i ona sama je žena koja posjeduje veliki kreacijski potencijal, Dar da stvara. Takva analogija mogla bi nas dovesti do zaključka da je ovdje riječ o autoportretu i ne bismo bili u krivu (…)”
Ivana Komel o sebi je zapisala: „Za sve ono što jesam, za sve darovane, sačuvane emocije svojih obojanih snova, a pretočene u stvarnost, zahvalna sam svojoj baki. Rođena sam u Novskoj 1975. godine gdje i danas živim i stvaram... Moja umjetnost i dječja mašta rasle su zajedno sa mnom. Umjetnost je danas moja životna pratilja, a ponekad sam ja njezina. U tom pretakanju, novom kreiranju i oblikovanju ideja u novu vizualnu formu, vodi me trenutni kreativni impuls, kako u odabiru medija, tako i tehnike, ali kroz crtež i slikarstvo ponajprije. Tako su moje dominantne tehnike ulje i akrilik na staklu. Radove sam izlagala na mnogim skupnim izložbama (njih dvadesetak) u Hrvatskoj. Samostalne izložbe sam imala u Novskoj 1993., 1997., 2000., 2004. i 2013. godine, u Sisku 1997. godine, u Zagrebu 2001. i 2011. godine, u Dubrovniku 2012., 2013. i ove 2016. godine. Izradila sam i nekoliko ilustriranih naslovnica za knjige. Također u oživljavanju svojih ideja pronalazim se i kroz trodimenzionalna oblikovanja gdje koristim razne industrijske materijale, bijeli portlandski cement, gips, željezo, žicu te organske materijale koje pronalazim u prirodi. Bavim se i dizajnom, izrađujem ogledala i nakit u tiffany i kombiniranoj tehnici. Također volim dizajnirati odjeću pa tako izrađujem modele za modne revije i kostime za predstave, a radim kao i šminker i stilist u suradnjama s mnogim fotografima.“
StoryEditorOCM
KulturaDOM MARINA DRŽIĆA
<strong>Izložba skulptura Ivane Komel „Simbioza“</strong>
26. rujna 2016. - 11:32