U galeriji Otok u sklopu Art radionice Lazareti otvorena je izložba akademskog umjetnika Pera Šantića pod nazivom "Kutije". Povjesničarka umjetnosti Petra Golušić o ovoj je izložbi zapisala:
- Kutija je ženski simbol i tumači se kao lik majčina tijela i nesvjesnog, pa uvijek sadrži neku tajnu: ono što je dragocjeno, krhko ili opasno, kutija zatvara i dijeli od svijeta. Štiti, ali može i ugušiti. Omeđen je to, zatvoren predio koji u sebi ima i koji je od tog ima urađen. Ništa kao vječnost. To je prostor rada autora. On u svoj umjetnički rad, a u ovome ciklusu je prije svega riječ o kutijama poklopljenima prozirnim staklom ili plastikom kako bi se izložio njihov nucleus, unosi pronađeno i odbačeno. Tako objets trouvés kao ready made nastaju kao ono novo, jer postavljanje i dodavanje, primjerice oslika podloge ili rukopisa, je nužnost dubokog procesa uvida kojim Šantić stvara opus Kutije od 2015. do 2017. godine.
- Osim zatvorenih, autor stvara, u diskursu koji je opasan u svojoj ozbiljnosti, i rastvorene instalacije minimalističkog izraza. Raskoš ukidanja ružnoće, osude odbačenog i ostavljenog jest krik u bezvučju rada. Minimalna ili maksimalna izreka vizualnog polja u njemu uvijek je ista jer i ne postoji – ona se ukida i biva u srži. Gdje se ona nalazi? U biti nutrine čistoće čovjeka i svijeta i svemira i ne-poznatog. Skromnost jest ta raskoš. Pobune ima, ali je tiha i oštroumno duboko upisana. Ona se dakako i ukida i tek se tada boravi u prisutnosti ničega. To je bivanje u kutiji. To je kutija – čovjek – ništa – vječnost.
Ono što promatrač ili promatračica vide – ništa, a koje je sadržano unutar nizova kutija koje sadrže ptičja pera, igračke djece, školjke, olovke… , u kadrovima mnogih višeznačenjskih rasprava. Tu su i radovi izrađeni od dijelova stabla, od fragmenata tranzistora... Šantić stvara prizore životinja i rastvara rad samostalno na postamentu, van i bez kutije, dok je ta podloga|kutija neotuđivi dio rada, napisala je Golušić.
Pero Šantić rođen je 1938. godine u Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje stječe u Dubrovniku. U Herceg Novom 1959. godine završava Školu za primijenjene umjetnosti. Studirao je od 1962. do 1965. godine na Akademiji za primijenjene umjetnosti u Beogradu. Dobio je nekoliko nagrada za stvaralaštvo i član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik od 1970. godine. Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku i Austriji.
Izložba ostaje otvorena do 1. prosinca.