U Dvorani Ivana Pavla II. održano je predavanje povodom obilježavanja 1000 godina od nastanka najstarije isprave Državnog arhiva u Dubrovniku - "Bula pape Benedikta VIII. dubrovačkom nadbiskupu Vitalu (1022.-2022.)". Na predavanju su govorili doc. dr. sc. Ivica Prlender, viši arhivist Zoran Perović te arhivistica Paula Zglav. Uvodno je okupljene pozdravila ravnateljica Državnog arhiva u Dubrovniku, Nikolina Pozniak. Podsjetila je na važnost ove obljetnice, a potom je riječ prepustila predavačima.
- To je bula Benedikta VIII. od današnjeg dana, od 27. rujna 1022. i to je najstarija sačuvana papinska bula koja spominje dubrovačkog nadbiskupa, izdana je za nadbiskupa Vitala, a znamo da se njegov prethodnik najvjerojatnije zvao Nicifor. Ona nam daje bitan sadržaj jer nam potvrđuje opstanak Dubrovačke nadbiskupije i metropolije. U ono vrijeme, prije tisuću godina, crkvena organizacija je bila značajno drugačija nego u našoj suvremenosti, dakle, metropolije i nadbiskupije, one su bile glavni subjekti ne samo crkvenog i vjerskog života, nego su imale iznimno važan politički značaj tako da stjecanje tog metropolitanskog statusa Dubrovnika negdje krajem 10 stoljeća, praktično je značilo ulazak u jednu novu eru kad Dubrovnik postaje, ne samo u istočnojadranskim, nego i u mediteranskim okvirima jedan značajan subjekt u izravnoj komunikaciji s papinskom kurijom, to će, naravno, ostati do danas, a značaj i sjaj tih vremena za ukupno društvo znatno nadmašuje nama poznatije i bliže kontekste, rekao je Prlender te dodao:
- Najvažnije u tom dokumentu je činjenica koji su svi teritoriji pod crkvenom vlašću, pod jurisdikcijom dubrovačkog nadbiskupa i metropolite. To su zapravo zemlje zaleđa, prije svega ako govorimo u kombinaciji ondašnjih i današnjih pojmova, dakle, Zahumlje, Bosna, Duklja i Raška. To bi, grubo govoreći, danas bili prostori Bosne, Hercegovine, središnje Srbije i Crne Gore. U tragu tog misionarenja koje je tada obavljala dubrovačka crkva u kristijanizaciji svog slavenskog zaleđa jer je Dubrovnik još uvijek bio romanski grad, u stazama tih vjerovjesnika su zapravo hodali dubrovački poslovni ljudi i tada je izgrađena jedna gospodarska mreža, vrlo postupno, vrlo puzajući, strpljivo, iz stoljeće u stoljeće koja je obuhvatila te prostore i čuvala ih čvrsto u zagrljaju sve do ulaska u Napoleonsko doba, izjavio je Prlender.
Viši arhivist Zoran Perović iz dubrovačkog Arhiva također je otkrio bojne pojedinosti o samom dokumentu.
- Bula je potvrda o tome da je Dubrovnik 1022. imao status nadbiskupije, što nije mala stvar za ono vrijeme, za početak 11. stoljeća. Ako si grad onda imaš biskupa, ako imaš nadbiskupa, e, onda si ‘gradina‘! Kao i mnoge najvažnije dubrovačke isprave i ova se čuvala u Riznici Katedrale tako da se ta serija nekada zvala ‘Acta Sancte Maria Majoris”, dakle, "Spisi dubrovačke Gospe Velike". Od formiranja Arhiva, pogotovo od 1952. kad je Arhiv došao u Sponzu, ona je također premještena u palaču Sponza s još jako puno isprava i na drugih tisuću dokumenata, na stotine dužnih metara gradiva čuva se u Sponzi. Bula je restaurirana 2008., uz tu ispravu smo restaurirali jako puno isprava, nekih 600, 700... Neki dan su se iz Splita vratile neke isprave koje smo dali lani restaurirati. Riječ je o ovčjoj koži, to je jedna ‘starica‘ od tisuću godina na kojoj piše nešto jako bitno za ovaj grad i za njegovu povijest. Pisana je na pergameni tintom u papinskoj kancelariji jer je isprava izdana u Rimu 27. rujna 1022. Papa Benedikt VIII. poslao je dubrovačkom nadbiskupu palij kao simbol nadbiskupske vlasti, određuje mu teritorij i sufragane njegove nadbiskupije i prigodno ga upućuje kako treba funkcionirati, dolje na dnu dokumenta je ime notara i to je to, ispričao je Perović.
Arhivistica Paula Zglav radila je na prijevodu dokumenta te je napravila analizu.
- Neminovno je da se radi o buli, u biti je "bula" drugi naziv za ispravu. Bula je prije predstavljala jedan pečat, ali isto tako govori i da se radi o ispravi. Najprije sam sagledala vanjske potom unutarnje karakteristike isprave. Ova isprava je u biti pisana dvama pismima, to su kurijalno pismo i karolinška minuskula tako da naš poznati i cijenjeni arhivist Jakov Stipišić u svom djelu "Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi" piše da se radi o ‘scripturi mixti‘, sama riječ govori da je bula potkrijepljena s oba pisma. Kad malo bolje pogledamo riječi odnosno slova od koje se sastoje riječi, možemo vidjeti točno da se neka slova razlikuju. Znači, razlikuje se kurijalno slovo od karolinške minuskule, recimo slovo "A" od kurijalnog slova "A", navela je Zglav te nastavila:
- Bula ima konopčić, to znači da je bila namijenjena za pečat, sigurno je postojao taj pečat, možda olovni pečat gdje je možda bio ugraviran lik pape Benedikta VIII. i oko toga je pisalo njegovo ime. Drži se da je ovo druga najstarija bula u Arhivu, mi slavimo tisuću godina, a nevjerojatno je da je toliko vremena prošlo i mnogi istraživači su pisali o tome, o njezinom originalu - je li ona kopija ili prijepis, ali treba uzeti u obzir i povijesne činjenice. Kad sve to skupa uzmemo u obzir onda tek možemo davati neke zaključke, napomenula je Zglav.