Dokazano je da COVID-19 može utjecati na gotovo svaki dio našeg tijela, uključujući i mozak. Studija provedena na 1,28 milijuna ljudi koji su imali ovu bolest, objavljena 17. kolovoza u časopisu Lancet Psychiatry, baca svjetlo na često složene, a ponekad i dugoročne, utjecaje COVID-a 19 na umove djece i odraslih - objavio je Time, a prenosi Slobodna Dalmacija.
Analizirajući podatke pacijenata u SAD-u i nekoliko drugih zemalja, istraživači su otkrili da je u prva dva mjeseca od dobivanja COVID-a 19 kod ljudi veća vjerojatnost da će doživjeti tjeskobu i depresiju nego ljudi koji su dobili neku drugu vrstu respiratorne infekcije.
I do dvije godine nakon toga, ljudi su bili izloženi većem riziku od stanja kao što su moždana magla, psihoza, napadaji i demencija.
Dugotrajni COVID - obilježen barem jednim simptomom koji ostaje mjesecima nakon izbijanja bolesti - rastući je problem diljem svijeta.
Ranija istraživanja američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) procjenjuju da ga razvije otprilike jedna od pet osoba u SAD-u koja dobije COVID-19.
Nova studija pomaže istraživačima da bolje razumiju posljedice dugog COVID-a.
Rezultati "naglašavaju potrebu za dodatnim istraživanjem kako bi se razumjelo zašto se to događa i što se može učiniti da se spriječi pojava ovih poremećaja ili da ih se liječi kada se pojave", rekao je Maxime Taquet, glavni autor studije i viši znanstveni novak na Sveučilištu Oxford.
Istraživači su otkrili da su rizici od loših neuroloških ili psihijatrijskih ishoda nakon infekcije deltom veći od rizika nakon infekcije izvornom varijantom i otprilike isti kao i rizici nakon omikrona.
Učinci su također varirali ovisno o dobnoj skupini. Osobe u dobi od 65 i više godina koje su imale COVID-19 imale su moždanu maglu, demenciju i psihotične poremećaje u većem stupnju u usporedbi s ljudima iste dobi koji su imale druge respiratorne infekcije.
Među oboljelima od COVID-a 19 u ovoj dobnoj skupini pronađeno je 450 slučajeva demencije na 10.000 ljudi, u usporedbi s 330 slučajeva na 10.000 ljudi koji su imali oboljeli od drugih respiratornih infekcija. Moždana magla također se javljala u višoj stopi: bilo je 1540 slučajeva na 10.000 ljudi zaraženih COVID-om 19, u usporedbi s 1230 slučajeva na 10.000 ljudi s drugim respiratornim infekcijama.
Rezultati su manje dramatični za mlađe skupine. Tu su znatno manje razlike u riziku od demencije za osobe od 64 godine i mlađe koje su imale COVID-19 ili drugu respiratornu infekciju.
Što se djece tiče, iako su ona imala niži ukupni rizik od loših moždanih ishoda u usporedbi s odraslima, još uvijek je dvostruko veća vjerojatnost da će razviti epilepsiju unutar dvije godine od zaraze COVID-om 19 (260 slučajeva na 10.000) u usporedbi s djecom koja su imala druge respiratorne infekcije.
I dok je rizik da se djeci dijagnosticira psihotični poremećaj generalno ostao nizak, autori studije uočili su njegovo povećanje među djecom koja su imala COVID-19 (18 na 10.000) u usporedbi s djecom koja su imala druge respiratorne infekcije (6,3 na 10.000). S druge strane, rizik od anksioznosti i depresije nije bio ništa veći za djecu koja su imala COVID-19 nego za onu koja su imala druge respiratorne infekcije.
Iako se pokazalo da su poremećaji raspoloženja i anksioznost dostigli vrhunac tijekom infekcija SARS-CoV-2, ti su se rizici vratili na početnu vrijednost nakon dva mjeseca, nakon čega se rizik od anksioznosti i depresije zapravo smanjio među svim ispitivanim dobnim skupinama. “Dobra je vijest da je višak dijagnoza depresije i anksioznosti nakon COVID-a 19 kratkotrajan i da se ne primjećuje kod djece”, rekao je autor studije Paul Harrison, profesor na Oxfordskom odjelu za psihijatriju. "Međutim, zabrinjavajuće je da se neki drugi poremećaji, poput demencije i epileptičnih napadaja, i dalje češće dijagnosticiraju nakon COVID-19, čak i dvije godine kasnije."