Što se događa u našem tijelu i mozgu prije i u trenutku smrti pitaju se mnogi? Međunarodni tim neurologa je prije određenog vremena objavio nevjerojatnu studiju “Enhanced Interplay of Neuronal Coherence and Coupling in the Dying Human Brain” o slučaju 87-godišnjeg pacijenta koji bi nam mogao dati prvi pravi uvid u to što se događa u trenutku umiranja.
Nakon ozljede glave, taj je muškarac, nažalost, zaradio epilepsiju koja je dovela do niza napadaja. Kako bi ih otkrili na vrijeme, liječnici su mu kontinuirano mjerili rad mozga elektroencefalografijom (EEG). No on je usred pretrage doživio srčani udar koji je završio kobno, što je rezultiralo snimkama mozga koji umire.
Taj događaj liječnicima je ipak omogućio da zabilježe električnu aktivnost ljudskog mozga dok je umirao. Od 15 minuta izmjerene moždane aktivnosti, liječnici su se usredotočili na trideset sekundi koje su prethodile prestanku kucanja srca i trideset sekundi nakon toga. Otkrili su da je neposredno prije i neposredno nakon prestanka rada srca došlo do promjena u gama, delta, theta, alfa i beta pojasevima neuronskih oscilacija.
Neuralne oscilacije znanstveni su pojam za ono što kolokvijalno nazivamo moždanim valovima. To su obrasci ritmičke aktivnosti koji su prisutni u mozgu koji normalno funkcionira. Gama-oscilacije naročito su uključene u više kognitivne funkcije kao što su sanjanje, sjećanje, obrada informacija, koncentracija i svjesna percepcija. One su bile prisutne u sekundama prije i nakon smrti tog pacijenta.
To je dovelo do nagađanja da bi se, u svojim posljednjim trenucima, mozak mogao prisjetiti i reproducirati određene važne trenutke iz života. Sigurno ste već čuli za izreku da vam prije smrti “cijeli život bljesne pred očima”. Iako mnogi smatraju da je riječ o “književnom klišeju” ili “urbanom mitu”, čini se da bi u tome moglo biti nešto istine.
U konačnici, ključno otkriće navedene studije jest to da mozak organizira biološki odgovor na proces smrti. Taj proces opažen je i kod štakora. Kada se promatraju u kontroliranim okruženjima, oni pokazuju iste promjene u svojim gama-moždanim valovima u trenucima prije i nakon smrti.
Iako je lijepo zamišljati da smrt dolazi s unaprijed napravljenim kolažem svih vaših najboljih trenutaka, mjerenja moždanih valova na kojima se temelji ta pretpostavka potječu iz jednog izoliranog slučaja. Pacijent je imao 87 godina i pretrpio je tešku ozljedu glave, koja je dovela do napadajā i oticanja mozga, a sve to moglo je utjecati na njegovu neuralnu aktivnost pa to može zakomplicirati način na koji tumačimo snimke njegovih posljednjih trenutaka. Kad tomu dodamo praktične i etičke probleme s pokušajima provođenja sličnih eksperimenata na drugim pacijentima u posljednjim fazama života, ponovno postaje teško sa sigurnošću znati što se točno događa u našim mozgovima u trenucima umiranja.
Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu Frontiers in Aging Neuroscience, a koautor istraživanja dr. Ajmal Zemmar, neurokirurg na Sveučilištu u Louisvilleu, rekao je kako su do otkrića došli sasvim slučajno. "Nismo planirali ovakav eksperiment, niti da ćemo te signale zabilježiti", naveo je.
Upitan znači li to da prije smrti vidimo trenutke provedene s bližnjima i druga radosna sjećanja, dr. Zemmar nije mogao dati odgovor.
"Iz filozofske perspektive, rekao bih da je vjerojatnije da će vas mozak prije vratiti u sretne trenutke nego u nesretne. No, ovisi o pojedincu čega će se tko prisjetiti", ocijenio je.