Velikim koncertom u KD Vatroslav Lisinski proslavit će Meri Cetinić 40 godina solo karijere, no u glazbi je ova samozatajna diva i duže.
Prije nego što se otisnula u solo vode, iskustvo je prikupljala u splitskim grupama CHE, Delfini i More, a pjeva doslovno cijeli svoj život. Cijela je njezina obitelj prožeta glazbom, a Meri je odmalena bila okružena vrhunskim glazbenicima koji su često bili obiteljski prijatelji, piše portal 100posto.
Nije zato čudno što je već sa 17 godina otišla na veliku turneju u SSSR s grupom Delfini, i to na dva mjeseca.
"Roditeljima to nije bio problem jer je tad išao i moj stariji brat Ante, koji je svirao bas u Delfinima. Svi drugi glazbenici bili su nam prijatelji, dolazili su kod nas doma i roditelji su znali da su sve to ozbiljni ljudi i glazbenici. Veći je problem bio kad sam trebala ići na turneju s grupom CHE jer tada sam imala 15 godina. Moj je otac rekao da ne dolazi u obzir da idem jer sam premlada. Kasnije je sve to išlo lakše jer su roditelji vidjeli da radim ozbiljno, da sam okružena normalnim ljudima. Podupirali su me u svemu", kaže Meri, koja je odrasla u radničkoj obitelji porijeklom s Korčule.
Te dvomjesečne turneje po Sovjetskom savezu sjeća se, kaže, uglavnom po velikoj hladnoći i predivnim, velikim koncertnim dvoranama.
Koncertom u Lisinskom 17. listopada slavi 40 godina objavljivanja svog prvog solo albuma, "Meri", koji je postigao zlatnu nakladu u tadašnjoj Jugoslaviji, dok je njezin drugi studijski album, "Ja sam žena", koji je snimila u Nizozemskoj upravo s bratom Antom, dosegnuo dijamantnu nakladu.
Bio je to njezin prvi u potpunosti autorski album, a usput i prvi koji je došao do dijamantne naklade u hrvatskoj zabavnoj i pop glazbi.
Iskrena i otvorena, Meri nam je u razgovoru rekla kako joj je iznimno teško izdvojiti neke trenutke iz svoje bogate karijere.
"Uživala sam u tom svom putu, bio je jako zanimljiv i plodan. Nisam nailazila na nekakve ružne situacije, valjda sam ja kroz svoje roze naočale sve to gledala. Sjećam se samo lijepih stvari, rada koji me činio sretnom i zadovoljnom. Bilo je naporno ponekad, svega je bilo, naravno, ali neka ljubav u srcu ti daje sreću i energiju da ideš dalje. Teško bi mi bilo izdvojiti jedan trenutak kojim bi sve to opisala. Ljudima sam uvijek pristupala otvorenog srca, mislila sam samo na svoju glazbu i kako ću ljudima kroz nju prenijeti radost. Zadnjih 20-30 nemam ni menadžera, uglavnom sam samostalna i nisam uključena ni u kakve klanove. Još uvijek se oslanjam na svoj talent", rekla nam je Meri.
Danas često surađuje s kćeri Ivanom, s kojom je snimila i album, zajedno i nastupaju, a ona će joj se pridružiti i na nastupu u Lisinskom 17. listopada. Splićanki će to biti prvi nastup u Zagrebu nakon čak 15 godina.
A u bogatoj karijeri nastupala je po cijelom svijetu. Osim turneja po SSSR-u, često je nastupala po Americi i Australiji. Na jednoj od njih dobila je i primamljivu ponudu - skoro je postala zvijezda u SAD-u.
"Bila je to jedna fantastična ponuda menadžerice Gladys Knight. Bila je na mom nastupu u Hollywoodu i kasnije mi je prišla s ponudom da prevedemo moje pjesme na engleski i snimimo album. Predložila mi je da ostanem i Los Angelesu, rekla da će mi ona srediti snimanje albuma i sve što već treba. Međutim, moja je kćer tad trebala krenuti u školu i ja sam odbila.
Odnosno, rekla sam im da ću se vratiti, ali ta je prilika bila propuštena. Imala sam dilemu, naravno, ali prevladala je majčinska ljubav i otišla sam doma. Nisam požalila nijednom. To tako u životu ide. Tko zna što bi bilo da sam ostala, tko zna bi li se to uopće ostvarilo, ali čovjek radi ono što mu je u tom trenutku primarno i nema žaljenja", kaže Meri za 100posto.
Osamdesete su bile turbulentne za glazbenicu. Tada je bila na vrhuncu popularnosti, imala velike hitove kao što su "Četri stađuna", "Lastavica", "U prolazu"... Dvije godine zaredom proglašena je najboljom pjevačicom u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. No, onda se nešto promijenilo, a imalo je veze s njezinim nastupima hrvatskoj emigraciji u Americi i Australiji. Tadašnja politika nije bila naklonjena izvođačima koji su na to pristajali.
"U to sam vrijeme maksimalno radila i imala stvarno velike hitove i uspjehe, išla na brojne turneje. Nije bilo poželjno ići nastupati pred našim ljudima u Americi i Australiji, ali ja sam na to pristala jer sam vidjela da su oni željni naše glazbe i pjesme. I onda sam se iznenadila jer odjednom čuješ neke glasine o sebi, a nemaš pojma o čemu to ljudi pričaju jer to nema veze s tobom. Bila je jedna situacija, došla sam na neki koncert gdje su bili urednici radija i bili su iznenađeni jer sam se tamo pojavila. Meni ništa nije bilo jasno, a rekli su da sad ne znaju trebaju li me stvarno maknuti s radija ili ne.
Valjda su bile neke naredbe da me se ne pušta na radiju. Ja sam bila premlada i previše u toj glazbi, nisam imala pojma što se događa i samo sam nastavila svojim putem, nastavila sam raditi kao i dotad. Ali, nakon toga stvarno se to sve nekako stišalo, manje sam bila prisutna. Nisam mogla pratiti kakve su to igre i tko ih vodi, tko mi rovari iza leđa, ali takve su se stvari, nažalost, događale. Međutim, ja sam se bavila samo glazbom i nije bilo razloga da odustanem", iskreno će Meri.
Iako su se pojavljivale neke snimke, Meri kaže da Tita nikad nije upoznala i nikad mu nije pjevala.
"Ima ta jedna pjesma, radi se o emisiji koja je snimljena prije 43 godine u koju smo bili pozvani i došli smo pjevati. Ja se ne sjećam ni o kojoj se pjesmi radi. Inače nikad nisam bila politički angažirana i to me nikad nije zanimalo", kaže.
Mnogi možda ne znaju, ali Meri je ne samo pjevačica - i to obrazovana - nego i kantautorica koja je skladala i napisala mnoge pjesme, a bavila se i produkcijom. Tijekom karijere surađivala je s velikanima hrvatske i posebno splitske glazbene scene, od Zdenka Runjića i Jakše Fiamenga sve do Olivera Dragojevića, koji joj je bio i blizak prijatelj.
"Mi smo živjeli u istoj zgradi na istom katu i svaki dan smo se družili i igrali od najranijeg djetinjstva, a ljeta smo provodili na Korčuli. Kasnije smo kratko vrijeme bili u grupi More, pa kod Runjića zajedno. Išli smo na turneje, snimali zajedno... Zbilja smo se jako dobro znali. Ima puno zajedničkih anegdota, tko bi se svega toga sjetio... Jednom sam ga, recimo, iznenadila na koncertu u Veloj Luci, nije znao da ću doći pa sam se ušuljala na pozornicu. On je taman pjevao 'Konobu' i nije mu bilo jasno zašto publika odjednom plješće i viče. Kasnije mi je rekao: 'Mislio sam da su mi gaće ispale!'
Bio je strašno duhovit, svaku je komunikaciju usmjeravao prema humoru. S njim je uvijek bio smijeh. Volio je da su ljudi u njegovom društvu opušteni i to mu je uspijevalo. Svi su se uz njega super osjećali. Nedostaje mi svaki dan. Ne samo kao prijatelj nego i kao glazbenik. Fali nam takvih ljudi na sceni, hrvatska je glazba puno izgubila njegovim odlaskom", ispričala nam je Meri.
Za razliku od danas, kaže da u njezino vrijeme nije bilo nikakvih trzavica ni svađa na estradi. Dapače, svi su se međusobno družili, posebno na splitskoj sceni.
"Znalo se tko su glazbenici, tko se ozbiljno bavi glazbom i mi smo se međusobno podržavali, pa čak i takmičili tko će biti bolji. Voljeli smo se, surađivali smo, to je bio krug ljudi zaljubljenih u glazbu i nikad nikakvih sukoba nije bilo, dapače. Meni je to potpuno strano i nepoznato. Uvijek sam obožavala one koji su bili bolji od mene, divila sam im se, hvalila ih i uvažavala. Ne volim jedino one koji su loši", kroz smijeh kaže glazbenica koja za sebe kaže da uopće nije diva te da se takvom ne doživljava.
"Kad stavite predznak 'diva', kao da vas to izdvaja iznad drugih. Volim ostati prizemna, biti prisna s ljudima, s mojom publikom jer sve što želim je podijeliti s njima glazbu i uživam kad vidim da su zadovoljni. Ne volim se previše izdvajati, mislim da je to naporno, iziskuje nekakvu šminku i pretjeranu glumu, a to ne volim. To je dio neke moje umjetničke i ljudske slobode", kaže Meri.
Što se tiče privatnog života, o njemu ne voli previše pričati. No, zna se da je bila u braku te da je kćer Ivanu odgajala sama praktički cijeli život.
"Nije bilo lako uskladiti posao, ali srećom, imala sam veliku podršku roditelja dok je Ivana bila mala i uvijek sam im bila zahvalna jer su mi najviše pomagali. Mogla sam se posvetiti glazbi i karijeri,ali uvijek je to borba, razapet si između toga da radiš, ideš po turnejama ili da ostaneš doma. Ona je išla sa mnom na koncerte kad god je mogla i nekako smo usklađivale moje i njezine obaveze.
Imala sam i tu sreće da sam zarađivala dovoljno da nam omogućim solidan život, nikad nisam trebala ničiju pomoć. To je velika prednost, kad ne morate nikoga moliti ni za što nego svojim radom i talentom uspijevaš. Onda si nekako jači, samostalniji, boriš se za sebe. To je potrebno u svim dijelovima života, oslanjati se na sebe, svoj rad i znanje", kaže Meri u velikom intervjuu za 100posto.
Kasnije se nije više udavala, iako je, kaže, bilo prilika.
"Nisam se odrekla baš svega, živjela sam normalan život, bilo je tu i prosidbi, ali nisam se više nikad odlučila udati", priznaje Meri, a u detalje ipak nije htjela ići.
A iako je svojedobno dobivala puno pisama obožavatelja, u njima ipak nije bilo ponuda za brak, kaže kroz smijeh.
"Žao mi je danas jer većinu tih pisama nisam stigla ni pročitati. To je uglavnom moj otac otvarao, slao fotografije i slično. Našla sam nedavno neka koja su ostala, ne znam ni sama kako su se uspjela očuvati. Ali, dad, bilo ih je na tone! Nikad nisam isticala svoj izgled i seksepil, uvijek sam se nametala samo svojim glasom i pjesmom. Ljudi su mi znali pisati po pet-šest stranica o tome kako doživljavaju moju glazbu i mene", kaže Meri.
Današnju estradu ne prati pomno i misli da je mladim izvođačima teže nego što je bilo njoj i njezinoj generaciji kad su počinjali.
"Strašno mi nedostaju dobre pjesme. Puno se toga radi površno, nema te dubine kao prije. Vidim da ima puno mladih pjevača s potencijalom, ali nema baš kvalitetnih pjesama. Danas prolazi puno toga što ne bi trebalo proći, vjerojatno su se smanjili i kriteriji publike, iako smatram da ona reagira kad joj se pruži nešto kvalitetno. Mladima je danas naizgled sve otvoreno i imaju milijun mogućnosti, ali čini mi se da svi počinu od vrha. Odmah krećeš s televizijskim showovima, odmah si na broju jedan, a to bi sve trebali biti rezultati dugotrajnog i strpljivog rada.
Oni bi sve na brzinu, a u glazbi brzine nema, treba ići polako i temeljito, posvetiti se tome. Mislim da je mladim izvođačima teško jer se izgube u moru svega i svačega, ne mogu ni napraviti nekakav svoj repertoar, ostaviti neki svoj pečat. Ali, treba biti uporan, krenuti svojim putem i samo raditi, nema druge. Jedino tako se mogu poklopiti svi potrebni elementi za uspjeh", poručuje Meri u razgovoru za 100posto.