Šibenska šansona proteklog se vikenda poklonila ikoni domaće glazbene scene Meri Cetinić, koja je održala nezaboravan koncert na prepunom Trgu Republike Hrvatske, piše Slobodna Dalmacija
U prvom televizijskom intervjuu nakon gubitka kćeri Ivane, legendarna pjevačica otvorila je dušu Gordanu Vasilju, novinaru Nove TV, te mu ispričala kako je prebrodila najteže dane u svome životu.
I veličanstveni koncert u Šibeniku posvetila je svojoj Ivani.
‘‘Ona je bila moj svijet, moj život, moje sve, moja najveća radost, moja najveća sreća i moja najveća bol i tuga. Možda zvuči ludo, ali prije nego što sam krenula za Šibenik, išla sam joj na grob, jer ja sad živim u Blatu na Korčuli, pozdravit je, reći joj da idem. U jednom trenutku, ne mogu vjerovat, ali kao da je rekla ‘Ajde, idemo‘. Imam osjećaj kao da mi Ivana daje tu snagu‘‘ - kazala je Meri.
Nakon preranog odlaska voljene kćeri, danas 71-godišnja Meri je mislila da više nikada neće zapjevati, ali je s vremenom ipak u glazbi našla snagu.
‘‘Pa ja jedno dvije godine uopće nisam imala glasa. Pokušavala sam, kao idem nešto zapjevat‘, ali nije izlazilo ništa. Toliko je bilo to sve zgrčeno i toliko je to strašna bol...‘‘ - otvorila je dušu korčulanska pjevačica jedinstvenog vokala, čija izvedba nikad ne ostavlja ravnodušnim.
U najtežim danima najviše joj je, priznaje, pomogla vjera.
‘‘Vjera me je izliječila, jer prve dvije godine da nije bilo toga, da nisam išla na mise, da nije bila devetnica Mariji Propetog... To me je smirivalo. Popila sam Normabel možda dva puta i nikad više. Ojačala sam...".
Meri se posljednjih godina skrasila u obiteljskoj kući u Blatu na Korčuli, gdje ima i svojevrsni mali kućni muzej.
‘‘Bilo mi je previše gužve, gradova, televizije, medija, studija, jednostavno mi to više nije bilo važno. Bila sam u velikoj boli, tuzi i trebalo je vremena da se čovjek nekako digne i nastavi živjeti dalje.‘‘
A osim na vjeru i njezine Blaćane, nije se, priznaje, imala na koga osloniti.
‘‘Morala sam sama nekako se sa svim tim izboriti i naći ponovo svoj mir i dignuti se ponovno, hodati i to vam je to. Tko će umjesto vas, morate sami.‘‘
Ovu snažnu umjetnicu koja se nikad nije smatrala divom, mnogo je spona spajalo s legendarnim Oliverom Dragojevićem.
‘‘Dok smo dica bili znali smo se, njegova familija živjela je u istom hodniku di su živili moji roditelji. I poslije smo krenuli zajedno u glazbu, grupa ‘More‘ pa bendovi, turneje, pa Runjić. Voljeli smo se, ja sam obožavala njegovu glazbu, a znam da je i on volio mene. I često smo surađivali, on je bio jedna gromada od glazbenika" - s puno je ljubavi i o svome Korčulaninu pričala Meri.
