Sponzori projetka
<p>Ciljevi koje je Hrvatska postavila do 2030. nisu dovoljno ambiciozni</p>
SPORE PROCEDURE

Obnovljivi izvori energije Hrvatske: na čekanju investicije vrijedne kao četiri Pelješka mosta

Piše Ljubica Vuko
Foto Danijel Soldo/Cropix
29. svibnja 2024. - 09:55

Gospodarsko interesno udruženje Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) svakog mjeseca izdaje Izvješće o elektroenergetskim kretanjima s posebnim osvrtom na obnovljive izvore energije.

Prema posljednjim podacima, u prva četiri mjeseca ove godine hidroelektrane su proizvele najviše električne energije, sudjelujući u ukupnom miksu s 44,1%, na drugom mjestu su ostali obnovljivi izvori s 22,3%, slijede ih elektrane na fosilna goriva s 19,7%, dok je NE Krško pridonijela s 12,5%.

- Uvoz je u prosjeku u prvom kvartalu ove godine iznosio 1,3%, a ako promatramo samo travanj uvezli smo taj mjesec 24,3% električne energije. Razlog tomu je ponajprije redovni godišnji remont NE Krško, no pitamo se zašto Hrvatska uz toliki potencijal za iskorištavanje prirodnih resursa mora ovisiti o drugima. Isto tako, ne smijemo zaboraviti da je najskuplja energija ona koju moraš kupiti – ističe mr. sc. Maja Pokrovac, direktorica OIEH-a u odgovoru na naše pitanje o zadnjim dostupnim podacima o korištenju obnovljivih izvora energije. Evo što je još rekla o aktualnoj situaciji u korištenju obnovljivih izvora energije i zelenoj tranziciji.

Koji od tih izvora su u Hrvatskoj najzastupljeniji?

-Ako promatramo samo obnovljive izvore, najzastupljenija je energija vode, ona čini u prosjeku oko 40% ukupnog miksa proizvodnje električne energije. Slijedi je energija vjetra koja sudjeluje s 15%, postrojenja na bioplin i biomasu doprinose s oko 5%, dok je iskorištavanje energije sunca najslabije, tek oko 2%. Znajući kakav potencijal imamo, porazno je da smo na začelju Europe kada je solarna energija u pitanju.

image

Maja Pokrovac: Cilj nam je Hrvatsku pretvoriti u energetski neovisnu i zelenu zemlju

Marko Todorov/Cropix

Kako Hrvatska napreduje u zelenoj tranziciji?

- Hrvatska ovim miksom spada u visoko dekarbonizirane zemlje (čak 80% energije koju proizvodimo dolazi iz čistih izvora), ali samo kada je proizvodnja električne energije u pitanju. Ako gledamo podatke o udjelu obnovljivih izvora u potrošnji energije, ta je brojka puno manja, oko 30%. Cilj koji nam je do 2030. godine postavio EU, ali i mi sami, je 44%. Budući da će se proizvodnja hidroelektrana do 2030. godine povećati za samo 320 GWh (ulazak u pogon hidroenergetskog sustava Senj 2.), da bismo dostigli zacrtani cilj bit će potrebno povećati proizvodnju u ostalim obnovljivim izvorima, prije svega sunčanim elektranama, vjetroelektranama, biomasi, bioplinu i geotermalnim elektranama.

Gledamo li samo promet, tu je brojka još poraznija, samo 2,4% udjela u potrošnji dolazi iz obnovljivih izvora, a cilj do 2030. godine, koji je usput rečeno već sada uspjela ispuniti samo Švedska, je 29%.

Projekti zapeli u ladici

Nadamo se da će novo Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije nastojati intenzivirati, sukladno nazivu, prijelaz na zelenu energiju, a to ponajprije ovisi o pojednostavljenju i ubrzanju procedura izdavanja dozvola za izgradnju postrojenja koje proizvodi energiju iz obnovljivih izvora. Uspoređujući se s drugim zemljama EU-a, po kompliciranosti izdavanja dozvola treći smo na tablici. Već smo nekoliko puta od Europe dobili "packu" jer nismo implementirali direktive koje propisuju ubrzanje izdavanja dozvola za OIE projekte. Drugi je važan korak ka postizanju ciljeva suradnja među ministarstvima i institucijama jer ako se međusobno ne prate, velika je mogućnost da će projekti zapeti u nekoj ladici.

image

Do 2030. bismo u vjetroelektranama mogli imati instaliranih 2000 MW

Niksa Stipaničev/Cropix

Ukazivali ste na problem izdavanja dozvola što koči investicije. O kojim sve dozvolama je riječ i je li se zadnjih mjeseci išta pomaklo nabolje?

- Dozvole koje su u nadležnosti Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije su one vezane uz procjenu utjecaja na okoliš (PUO) i ocjene o procjeni utjecaja na okoliš (OPUO). Primjerice, postupci PUO, za koje je propisan rok od četiri mjeseca (iznimno se može produljiti za još dva mjeseca), u praksi se provode dvije godine, a nerijetko i dulje. Postupci OPUO trebali bi se provesti u roku od dva mjeseca, a zapravo traju u prosjeku 10 do 12 mjeseci, nerijetko i dulje od toga.

Spomenut ćemo i HOPS, koji je propisao da se zahtjev za priključenje na mrežu (tzv. EOTRP= elaborat optimalnog tehničkog priključenja na mrežu) može ishoditi samo jednom godišnje, i to u razdoblju od 1. 5. do 15. 5. pa ako čak i jedan dan investitori zakasne jer nisu na vrijeme ishodili dozvole koje prethode zahtjevu, moraju čekati sljedeću godinu da podnesu zahtjev da se priključe, što je pak uvjet za dobivanje sljedeće dozvole.

Evo još jednog paradoksa. S obzirom na to da projekti OIE nisu priključeni na komunalnu infrastrukturu (vodoopskrbu, odvodnju), nemaju javnu rasvjetu niti potrebe za odvozom otpada, jedinice lokalne samouprave investitorima ne bi trebale obračunavati komunalnu naknadu iako to čine.

Mogli bismo cijelu knjigu napisati o nelogičnostima s kojima se susreću investitori u OIE projekte i hoćemo. Naime, uskoro ćemo izdati dokument "pOIEdnostavi", u kojem ćemo dati prijedloge kako se sve ove procedure mogu racionalizirati i skratiti.

Kolika je vrijednost investicija zadnjih nekoliko godina i koliko ih je sada na čekanju?

- Gotovo sve velike investicije su posljednjih godina na čekanju. Primarni razlog za to je što Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) već godinu i pol nije donijela odluku o iznosu naknade za priključenje i zbog toga je trenutno u Hrvatskoj na prisilnom čekanju najmanje 1300 MW OIE projekata, a iz dana u dan ta se brojka povećava. Najkonzervativnija je procjena da je vrijednost investicija za postrojenja od 1300 MW 1 milijardu i 300 milijuna eura, a ako tom iznosu pridodamo investicije u geotermale koji su već u razvoju, dolazimo do vrijednosti investicija od četiri Pelješka mosta koja stoje. Još slikovitije, tih 1300 MW projekata moglo bi teoretski pokrivati potrebe za električnom energijom gotovo 400 tisuća kućanstava, odnosno 1/3 kućanstava u Hrvatskoj.

Neambiciozni ciljevi

Koji su ciljevi Hrvatske u korištenju OIE do 2030. i smatrate li da su ostvarivi?

- Ciljevi koje je Hrvatska postavila do 2030. godine nisu dovoljno ambiciozni, primjerice prema klimatskom i energetskom nacrtu zapisali smo da ćemo instalirati manje od 1000 MW solarnih elektrana. Ako znamo da smo samo u prošloj godini instalirali gotovo 240 MW, ciljevi su nam nedovoljni. Procjena OIEH-a do 2030. godine, temeljena na interesu investitora, je da bismo u vjetroelektranama mogli imati instaliranih 2000 MW (sada imamo 1160 MW), dok u sunčanim elektranama imamo potencijal za 4000 MW (trenutno smo na 538 MW). Također su u razvoju novi geotermalni kapaciteti od oko 140 MW (sada imamo 10 MW), a u kontinentalnom dijelu moramo se potruditi revitalizirati bioplinska postrojenja i postrojenja na biomasu, koja uz geotermalne elektrane imaju ulogu uravnoteženja jer mogu proizvoditi energiju 24 sata dnevno.

Upravo ćemo o svemu ovome govoriti na konferenciji Dani OIE, koju organiziramo u Puli od 12. do 14. lipnja ove godine, a na kojoj će sudjelovati predstavnici ministarstava, sektorskih institucija, akademske zajednice, proizvođača opreme, bankarskog i pravnog sektora, investitora, županija i lokalnih zajednica. Cilj nam je Hrvatsku pretvoriti u energetski neovisnu i zelenu zemlju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. studeni 2024 21:01