Samo je jedna – Dalmatinska zagora. Nedjeljiva, jedinstvena, prelijepa, tajnovita, divlja… I kao takvu je uvijek valja gledati. Kao na poziv koji nam uvijek stoji uručen. Poziv na istraživanje, obogaćivanje, učenje…
Kod Dalmatinske zagore sva osjetila rade prekovremeno. I tek je pitanje trenutka kada će dominantne mirise zasjeniti pogled koji vam puca ili s Biokova, poljičke planine ili s ruba Crvenog jezera. Pa se sve onda ispremiješa u predivnoj gozbi za sva osjetila.
Dijeliti Zagoru nezahvalno je, ali je – praktično. I zato smo vam prvo donijeli jedan dio priče o njenim lokacijama gdje možete sačuvati trajnu uspomenu i tako, osim u glavi, i na društvenim mrežama zavijek obilježiti vaš pohod Zagori u dvore.
Podijelili smo, tako, putovanje na dva dijela – na sjevernu i na južnu Dalmatinsku zagoru, gdje Klis predstavlja imaginarnu granicu sjevera i juga.
A upravo je Klis naša polazna točka ovoga puta.
Na strmim hridima klanca između Kozjaka i Mosora stoji tvrđava Klis s jednim prozorom okrenutim prema moru, a drugim prema Zagori. Podignuta na strateškoj lokaciji koja je omogućavala vojnu i trgovačku kontrolu nad čitavim Kliškim poljem te prostorom Salone i Splita, Klis se često nazivao ključem Dalmacije i srcem srednjovjekovnoga hrvatskog kraljevstva.
Klis i Kliška tvrđava duboko su uronjeni u hrvatsku prošlost, ali su jednako atraktivni i privlačni i u sadašnjosti, turistima kad nam se opet vrati ljeto i kakva-takva sezona, fotoreporterima jer je savršen objekt za slikanje. Bilo da se radi o dnevnim ili noćnim snimkama, Klis nikoga neće ostaviti ravnodušnim, poznavao taj Igru prijestolja ili ne!
Sljedeće nas čeka jedinstvena i dostupna – špilja Vranjača. Idealna za ove vrele ljetne dane. Kakva god vanjska temperatura bila, u špilji Vranjači uvijek je prohladnih 15 stupnjeva pa ako se odlučite za izlet, naša su vam preporuka zatvorene cipele i lagani dugi rukav.
Jer, kada uđete u špilju udaljenu 23 kilometara od Splita, šest od Dugopolja, minimalno ćete sat vremena uživati u čudesnom svijetu odozgo spuštajućih stalaktita, s poda rastućih stalagmita i stupova stalagmita.
Sve je to rezultat protoka rijeke koja je prije milijuna godina tekla tim podzemnim prolazima. A onda joj se smjer okrenuo, prolaz je presušio i rodila se špilja Vranjača, 1929. godine otvorena za posjetitelje na imanju obitelji Punda.
Malo se 'ušemite' na mobitelu što se snimanja fotografija u slabijem osvjetljenju tiče i imat ćete savršenu uspomenu na još savršeniji bijeg od ljetnih vrućina.
Ljetne vrućine ne daju nam živjeti danju, ni spavati noću. No, za ovaj noćni dio ima lijeka – unutrašnjost Zagore prema kojoj vas vodimo.
Konkretno idemo prema Trilju gdje nas čeka rimski logor Tilurij i kula Nutjak. Utvrda Nutjak nalazi se 3 km nizvodno od Trilja, na desnoj obali rijeke Cetine. Podignuta je na litici iznad rijeke, nedaleko od mjesta gdje Cetina napušta Sinjsko polje i nastavlja svoj vijugavi put kanjonom do ušća u Omišu. Strateški važno mjesto podrazumijeva i dobar pregled terena, a dobar pregled terena podrazumijeva i savršeni pogled. Idealan za poziranje.
Krenemo li Cetinom, pak, prema moru otkrit ćemo kako je rijeka pokorila moćan kamen Zagore i udubila kanjon vrijedan pažnje svakog tko se nađe u tom kraju. Bilo da ćete otići na zipline ili se s čvrstog tla diviti ljepoti prirode koja je pred vama, zapravo je svejedno. Svatko će naći nešto po svom guštu, od zraka, tla do vode.
Jer, najveće mogućnosti za aktivan odmor pruža gotovo netaknuta priroda kanjona rijeke Cetine koji od čak 1963. godine uživa status zaštićenog prirodnog krajolika.
U svom više od 100 kilometara dugom toku Cetina će zadovoljiti svakoga. Ako ste ljubitelj adrenalina, nećete propustiti zipline, kanjoning, kayaking ili rafting, a ako pak niste ovisnik o adrenalinu, za vas su tada dugačke šetnje uz rijeku, panoramske vožnje brodom ili jednostavno uživanje u dalmatinskim specijalitetima usred jednog od najljepših kanjona u Hrvatskoj.
Tok Cetine nas vodi tako do Poljičke planine – konkretno do niske planina koja se prostire usporedo s morskom obalom, između Mosora (mjesta Srinjine i Tugare) i jadranske obale te od toka rijeke Žrnovnice kod Stobreča, nadomak Splitu (na sjeverozapadu brda), sve do ušća rijeke Cetine kod Omiša, u dužini od oko 17 kilometara. Gdje god nogom zašli na nju nećete pogriješiti. Pod uvjetom da poštujete prirodu, vremenske uvjete i da budete prikladno opremljeni.
Kruna planine jest pogled s mjesta gdje poljička heroina Mila Gojsalić budno pazi na Omiš i ušće Cetine u more. Dovoljno je pogledati slike. Na ovu lokaciju nećemo trošiti previše riječi.
A, krenemo li obalom do koje smo se spustili doći ćemo do moćnog Biokova. O ovoj vilinskoj planini smo već pisali u prijašnjim prilikama, no dovoljno je kazati kako skywalk nije jedini njezin adut. Na vama je da otkrijete i fotografirate sve skrivene kutke ove planine koja prije svega zaslužuje – respekt.
Tamo, iza Biokova, iza planine od kamena, nalazi se predivna vodena kolajna – od čak 11 sjajnih dragulja. Naime, jeste li znali da u bliskom okruženju grada Imotskog ima ni više, ni manje nego jedanaest prirodnih jezera! Samo dva od njih ponekad, za vrijeme velikih suša, presuše, a devet jezera uvijek imaju vodu. Ta divna vodena kolajna ne samo da taj dio Imotske krajine čini lijepim i primamljivim za turiste, nego nudi pravo bogatstvo zdrave, pitke i čiste vode, koja će u budućnosti biti veliki adut Dalmatinske zagore.
Biserna vodena zrnca startaju praktički u samom gradu Imotskom, s dva jezera, dva spomenika prirode i dva najpoznatija krška bisera ove kolajne.
Tamo, uz njegov zapadni bok, naslonilo se Modro jezero, dnevni boravak Imoćana i sigurno jezero među najljepšim u kolajni. Nastalo tektonskim urušavanjem u krškom kamenu, Modro jezero je i najstarije. Njegov najveći vodostaj, prema do sada poznatim podacima, zaustavio se na 103 metra. Modro jezero i presušuje, i to češće posljednjih godina, najvjerojatnije zbog klimatskih poremećaja. Njegova voda vrhunske je kvalitete i jedna je od rijetkih voda stajaćica gdje se ljudi mogu kupati i ujedno piti vodu. Razlog je što se ona uvijek obnavlja dolaskom podzemnih voda, ali do određene visine. Kada je razina vode pet-šest metara, tada je i na neki način kraj kupališne sezone.
U Modrom jezeru bilo je i ribe, i to one koju bi ubacili ribiči. U posljednjih nekoliko godina u njemu nema nikakve ribe. Samo kilometar od Modroga (ime povlači od predivnih modrih boja svoje vode) svjetski je krški fenomen Crveno jezero, jedna od najdubljih krških jama i jezera u Europi i svijetu.
Maksimalno izmjerena dubina jezera je bar za sada 317, a najniža 234 metra. Godine 2017. prvi put u povijesti ljudska ruka dotaknula je njegovo dno, koje je šest metara ispod razine mora. Crveno jezero, osim svoje fantastične ljepote, za vrijeme maksimalnog vodostaja u svojoj utrobi čuva i više od 15 milijuna kubičnih metara pitke i zdrave vode.
A ljepota ne samo ovih dvaju jezera, već svega što vam Imotska krajina nudi nemjerljiva je. Valja se samo odvažiti, skrenuti koji put s utabane staze i doživjeti domaće u svoj svojoj ljepoti. Otvaranje vidika nam je tu, iza ugla.
Tekst realiziran u suradnji s Hrvatskom turističkom zajednicom u skladu s najvišim pravilima struke.