- Čovjek se rodi, dobiješ talent, i to je to.
Ni kriv ni dužan, započinje nam svoju priču Tomislav Košta, 43-godišnji zadarski slikar i strip autor s dvije adrese. Tomislav živi u Zadru, a radi u Preku na otoku Ugljanu, u svom ateljeu. Uhvatili smo ga prije otvaranja Drugog festivala stripa u Gradskoj knjižnici gdje će predstaviti svoj prvi strip album "Sjećanja" u kojemu je glavni protagonist jedan 109-godišnjak. Do sada je uz "Sjećanja" u izdanju Strip foruma objavio i strip "Mriža" u izdanju Strip revije koja izlazi u sklopu Večernjeg lista.
Atelje kao oaza
- Što se izričaja tiče, strip je meni relativno nova forma, a zapravo mi je ljubav iz djetinjstva. Dugo sam ga zapostavljao jer sam crtao i slikao druge stvari, nešto za gušt, a nešto po narudžbi. Prije pet godina napravio sam zaokret i više vremena posvetio stripu kako bih što profesionalnije realizirao ideje koje imam. Moje ambicije ostvarile su se u strip albumu "Sjećanja" - objašnjava Tomislav, dodajući kako mu je atelje omiljena oaza. Službeno ga je otvorio prije sedam godina, na mjestu gdje je nekad bila stara konoba.
- Sad imam trideset kvadrata za sebe i ne bih to mijenjao ni za što. Najveći gušt mi je raditi zimi kada imam svoj mir. Tada najbolje funkcioniram. Odgovara mi što sam na otoku. Čak mi je Preko preblizu, što dalje, to bolje - kroz smijeh će Tomislav.
No, kako je krenula ideja o strip albumu "Sjećanja", prvom dijelu zamišljene trilogije?
- U početku je to bila priča u grubim skicama i krenuo sam u želji da odskočim u odnosu na ostalu ponudu jer je strip prvenstveno tuš i crtež. U početku sam priču htio samo obogatiti ilustracijama, ali onda sam si rekao zašto ne napraviti strip. I to strip u boji sa slikarskim pristupom, što je malo neuobičajeno. Počeo sam polako s prvim tablama i stranicama i onda je sve krenulo. Trajalo je negdje oko tri godine isprekidanog rada, govori Tomislav.
Glavni lik "Sjećanja" je starac koji ima 109 godina i autobiografskim tonom priča svoj životni put, od djetinjstva preko mladosti do obiteljskog iskupljenja. U prvom dijelu starac priča o brodu koji je gradio s ocem, ali zapravo traga za životnim odgovorima iz neraščišćenih obiteljskih odnosa. Za sebe traži oprost od obitelji i od oca kojeg je mlad napustio i otišao u rat.
- Ideje u meni "kuvaju" neko vrijeme prije nego što ih pretočim u nešto konkretno. Tako je i kad radiš sliku, ali i priču za strip. S vremenom se kockice spoje i stvore mozaik. Nadam se da ću ostatak trilogije malo brže napraviti, ne zato što mi se žuri, nego zato što mi je lakše kada radim u kontinuitetu - kaže.
Kada je prije 20 godina počeo kao slikar, Tomislav nije htio oponašati poznate strip autore i umjetnike, nego je uvijek htio, učeči od drugih, progovarati svojim autentičnim umjetničkim jezikom i stilom. I danas "baci oko" kako netko nešto radi, ali ne zbog kopiranja, nego čisto zbog inspiracije.
Izazov za novo
- Ne mogu točno reći tko mi je uzor u stripu, ali jedna dobra "noga u guzicu" bio je Danijel Žeželj. On je vrhunski majstor i balansira na tankoj liniji između onoga što je čitljivo i nečega što je umjetnost. Posjeduje umjetnički štih koji se meni sviđa jer sam slikar i uvijek tražim nešto više u smislu da ne bude preklasično izvedeno - kaže Tomislav.
Budućnost dugoročno ne planira, posvećen je pojedinačnim projektima.
- Završim jedan i idem dalje. Nije ovo piramida pa da težiš prema vrhu i onda stagniraš. Ovo je više krug iz kojeg crpiš inspiraciju, ali i tražiš izazov za nešto novo nakon završetka prethodnog projekta. Nešto što može biti nova umjetnička priča – kaže Tomislav.