Očekivalo se da bi se možda nešto moglo dogoditi u zimskom prijelaznom roku. Nije se doznalo ništa, osim što se može vidjeti kako Šime Vrsaljko nije pristupio niti jednom klubu kao slobodan igrač. U studenom prošle godine Zadranin je, za mnoge neočekivano, raskinuo trogodišnji ugovor s grčkim velikanom Olympiakosom. Podsjetimo se, početkom srpnja je Šime Vrsaljko potpisao za klub iz Pireja, gdje je dočekan glamurozno, kako i priliči njegovom nogometnom curiculumu. Velika su očekivanja bili i kod klupskih čelnika i navijača, ali i samog igrača.
Nakon što je zaključio ugovor u madridskom Atleticu, gdje nikako više nije uspijevao ostvariti željeni odnos povjerenja s nedosljednim trenerom Diegom Simeoneom, Vrsaljko je bez odštete pristupio Olympiakosu, snažno motiviran da opet zaigra u kontinuitetu i pravoj mu formi. Stvari nažalost nisu išle kako je očekivao i planirao, a u korijenu tih problema (i) u Olympiacosu bili su kronične tegobe s koljenom odnosno posljedičnim teškoćama s mišićima. Kvaliteta Šime Vrsaljka, koji je u Grčku stigao u dobi 30 godina, dakle u današnjem profesionalnom nogometu vrijeme kada se tek treba odigrati najbolji i najzreliji nogomet karijere, nije bila dvojbena. Igrač koji je bio proglašen najboljim desnim bočnim Serie A i to u dresu Sassuola, igrač kojeg je Atletico doveo u Madrid prije 9 godina za 14 milijuna eura, igrač kojeg je Inter samo za jednogodišnju posudbu platio 6,5 milijuna eura i s pravom otkupa za 15 milijuna eura, reprezentativac koji je bio među najvažnijim akterima Vatrenog osvajanja srebrne medalje u Rusiji, definitivno je vrhunska razina. Ono što kod Šime Vrsaljka nije bilo vrhunski to je bila njegova krizna zdravstvena situacija, vrhunac čega bio je praktično nehumani forsing u Rusiji, gdje su se mnogi upućeni uopće čudili kako s rasturenim koljenom uspijeva normalno hodati, a kamoli igrati na razini (finalista) Mundijala.
Vrsaljkova je kalvarija počela 20.ožujka 2017.godine, kada je u jednom bezazlenom doskoku stradalo koljeno. Preciznije, pukao je stražnji križni ligament. Ta se ruptura drži lakšom u odnosu na prednji križni ligament, a Vrsaljko je u dogovoru s medicinskim timom u klubu odlučio kako će se liječiti konzervativno, bez operacijskog zahvata. Oporavak je trajao 122 dana i u finišu proljetne sezone 2016/17., te u jesen iduće 2017/18 Vrsaljko je izostao u ukupno 28 utakmica. U sezoni pred Rusiju igrao je 20-ak utakmica u prvenstvu, ali je njegova sezona bila isprekidana stalnim tegobama. Ili su u pitanju bili mišić, ili Ahilova tetiva ili leđa, kako god naziralo se da je temeljni problem koljena imao posljedice na drugim mjestima. Vrsaljko je davao sve od sebe, maksimalno se trudio prevenirati probleme, non stop je radio posebne vježbe i programe oporavka, sve s ciljem da nadvlada tu kriznu fazu te bio spreman za Rusiju.
Vrsaljko je nakon odlaska Srne postao standardni izbor za desni bok Vatrenih, a kako je uhvatio kontinuitet nametnuo se kao osobito važan faktor igre reprezentacije. Vrsaljko je imao fizičku moć, prodornost, kvalitetne centaršuteve. Uvijek se nudio veznim igračima u ofenzivnom dijelu te je time doprinosio kvalitetnijem napadačkom arsenalu Vatrenih. U Rusiji je praktično igrao a između utakmica sanirao bolove u koljenu. Govorili su nam da je čudo s takvim koljenom igrati na ovoj razini i da je spreman sve istrpiti, bolove i muku, samo da igra i doprinese Vatrenom uspjehu. I uspio je, a fotografija kada licem i rukama leži i uživa na hrvatskoj zastavi, na travnjaku nakon veličanstvene pobjede u polufinalu protiv Engleske, bila je simbolički pokazatelj kako je svaka muka vrijedila tog osjećaja blagostanja.
Od Rusije na dalje sve su te muke došle na dodatno naplatu. U Interu je ujesen 2018/19 preskočio 9 utakmica i shvatio da konačno mora na operaciju koljena jer ne može spojiti dvije utakmice i treninga. U 2019.godini, nakon operacije u siječnju, preskočio je cijeli proljetni dio u Interu, a potom i gotovo cijelu jesen u Atleticu. Ukupno 33 utakmice i 297 dana oporavka. Vratio se i odmah zaigrao dobro u Atleticu, hvalio ga je Simeone jer mu je Vrsaljko spašavao situacije u kriznoj fazi momčadi (eliminacija Liverpoola u ligi prvaka!). No, sreća nije pratila hrvatskog reprezentativca. Uz pandemijske pauze uslijedile su i nove problematičnosti s koljenom, nova operacija, pa potom i infekcije koje su iziskivale novu artroskopiju. U 2020. izgubio je 200 dana na oporavku i 28 utakmica. U 2021. nova pauza zbog mišića od 188 dana, a kada se vratio suparnik mu je na utakmici u sudaru slomio jagodičnu kost!? Ukupno 214 dana pauze i 21 izgubljena utakmica. Promijenio je klub, ligu, državu i u Grčkoj tražio barem malo sreće. Ispostavilo se da je već u kolovozu stradao mišić i nije igrao 7 utakmica (35 dana), što mu je bio jasan znak da neće biti u punoj formi za studeni i odlazak na Mundijal. Objavio je oproštaj od reprezentacije krajem kolovoza, jer nije želio ikoga zavaravati i otezati, na temelju starih zasluga. Sve je to moglo dati naslutiti da je Šime Vrsaljko izmrcvaren ozljedama koje su ga više od 4 godine kontinuirano prekidale čim bi uspio povezati manju seriju utakmica.
Unutar pet godina statistika je pokazala da je Vrsaljko 915 dana bio primoran na oporavak, praktično dvije i pol godine, odnosno pola tog razdoblja. Izostao je iz 114 utakmica Atletica, Intera i Olympiacosa, plus sve one reprezentativne, a uslijed čega je njegova Vatrena statistika stala samo na 52 nastupa.
Iz reprezentativnog kuta možemo zbilja biti žalosni što je tako moćan igrač i iznimno privržen Vatrenima, u Danskoj odigrao prošle godine posljednju utakmicu u kockastom dresu.
Je li možda Šime Vrsaljko, ako je suditi po aktualnom mirovanju, odigrao i posljednju utakmicu karijere tog 3.11.2022. u Nantesu (Euro liga)? U 10.danu siječnja Vrsaljko je navršio 31.godinu. Nadamo se da je možda ovo mirovanje i svojevrsno resetiranje, a ne konačni odmak od aktivnog nogometa. Možda se do ljeta kvalitetno oporavi i onda pokuša s više izgleda uz kontinuitet zdravlja uhvatiti kontinuitet igre? Možda to bude u manje zahtjevnoj razini nogometa?
To zna samo Vrsaljko, jer samo on je proživio svu muku proteklih 4-5 godina i zna koliko je još, ili nije, snage za borbu. Kako god bilo ostat će dubok trag ne samo u reprezentaciji nego i po karijeri uopće, a koji potvrđuju da je vrhunska kvaliteta...