Gata, selo poljičko malo, u njemu je puno starih momaka ostalo. Aj, dobro, nije baš da ih je toliko, ali nije da ih nema, i to baš u onom, kritičnom razdoblju, od 40 do 50 godina. A kada bi se pojačale autobusne linije s Omišem i Splitom, pa još kada bi Općina Omiš konačno riješila problem loše, uske, opasne glavne ceste i gutavih prilaza do kuća, tada bi možda i više staromomačkih Gaćana ušlo u bračnu luku. Jer kada bi do imanja vodio bolji put, a sveukupno uređenje traži 20 gatskih kilometara, lakše bi i cura do svog budućeg muža stigla.
Općini Omiš na znanje, stiglo je vrijeme da pripomognu u povećanju nataliteta u svom zaleđu. Štoviše jer im centrom Gata prolazi bitna tranzitna cesta, vrlo uska, dosta opasna i važna kao poveznica obale i imotskog kraja. O.K., eto fali u Gatima i kanalizacija, ali to se već lakše dade prihvatiti.
Baby boom
- Nada umire zadnja, iako se mi svemu tome usprkos odlično držimo. Čak se i širimo, lani smo imali i baby boom, sedam muškića će nam puniti prvi razred. Kroz povijest grada u selu smo imali desetak obitelji u kojima je bilo po tri i više ženske dice. Korona? Prije slučajnost. Što se tiče korone, ovdje lako i lijepo dišemo, osjetite miris mosorskog zraka, vidite ovu lipotu – priča nam 35-godišnji Mario Fistanić, predsjednik Mjesnog odbora Gata.
Profi je vatrogasac iz simbola mjesta, DVD-a Gata, ušao je u postrojbu još u svojoj petnaestoj, kao dobrovoljac. Vodi mjesto, volonter je pri mještanskoj kulturnoj udruzi, pučki je pjevač, Katica za sve. Evo nam pravog Poljičanina po materi, po ćaći s obale, dolje iz Piska. Ali jednom kada se trebalo ženiti, otac se preselio gore, u kuću bez muškog nasljednika.
- Je li lijepo iza brda? - pitamo Marija.
- Da lipo, kao da je mali broj muškaraca ženidbom za Gatsku Gaćaninom postao. Ima takvih ovdje puno, što samo pokazuje da smo pravo mjesto za život. Imamo sve što nam triba. Školu od prvog do četvrtog, dućan, poštu, dva kafića, crkvu, vatrogasnu postrojbu. Imamo polja, posla, uzgajamo povrće, voće, pet minuta smo od Omiša, 20 do Splita, 15 do autoputa. Blizu smo svega, a daleko od gužve, prometa, buke. I zato nam ljudi rado u Gata dolaze, posebno mlade obitelji. Prošle je godine desetak Omišana ovdje kupilo zemlju i počelo raditi kuću. To je najbolji dokaz – kaže Mario.
Bogme. Daje nam i podatak kako se broj sumještana već dugo godina ne mijenja - 600, malo gori, malo doli, ali uvijek tu u tom broju. A to znači kako se Gaćanima iz Gata ne mili seliti. Marijeva kolegica, žena zmaj u liku Nikoline Radmilo Pivčević, fetive Gatske, udane za Gaćanina iz sredine sela, vlasnica jedine turističke agencije u mistu, ukazuje na još jedan kuriozitet, onaj da su Gata postala turistički centar.
Dorothy iz Oza
- To vam je živa istina, u mjestu sa šesto ljudi imamo 30-ak bazena. Postali smo turistička oaza koja je i 2020. zabilježila odličan rezultat. Preklani, 2019., imali smo rekord, ali tada nije bilo korone. Naši su ljudi vrlo uspješni, imamo poduzetnika, poljoprivrednika, profila svih zanimanja, vridan je to svit koji zna stvoriti dobar život sebi i svojoj obitelji. Oni putuju, gledaju ono najbolje oko sebe, uče. Kako je jedan krenuo s bazenom, tako su počeli i drugi. Puni smo, ima masu stranaca koji nam se vraćaju. Oni u našim Gatima uživaju isto onoliko koliko i mi sami. Ma ne bi ih minjala za ništa na svitu. Tu sam i posal s turističkom agencijom uhodala, i uvijek se držim misli, bolje i prvi u selu nego drugi u gradu – veli nam Nikolina.
Profesorica je hrvatskog i engleskog jezika, motor koji ne staje, mama dvoje djece. Nakon što se nauživala života u gradu tijekom školovanja, u jednom trenutku je rekla, doma je najljepše. Kao Dorothy iz Oza. Vratila se kući i puca od lipog života u mistu u kojem po njoj ništa na ovom svijetu ne nedostaje.
E, rekli bi neki, ne'š ti Gata i njihova bogatog društvenog života... A da im je samo znati: imaju dramsku skupinu, nadaleko poznati folklor, kick boxing klub, druženja, sila…
- U Splitu još u srednjoj školi znali bi mi ovi iz razreda reći, iz Gata si, pa to je na kraj svita. Ma koji kraj svita, pa mi ovde imamo dva zaštićena blaga, naš poljički soparnik, s podrijetlom zaštićenim na nivou EU-a, 15 obitelji od njega lijepi prihod danas ima. I UNESCO-om zaštićeno poljičko kolo. A šta da vam kažem, evo uđite u odaje naše Kulturno-umjetničke udruge "Mosor", pa da vidite blago narodnih nošnji koje čuvamo. Koliko smo vam se mi naputovali po Hrvatskoj, po Europi, nema di nas ne znaju. Jedan nam je Slavonac na Vinkovačkim jesenima čak i našu Gatsku oženio, a sve sam se nadala da ćemo mi koju Slavonku dolje dovesti našim momcima. Kulturno je društvo naš ponos i tradicija – kaže Nikolina.
Ponos i tradicija
Ponos i tradicija se veže uz KUU "Mosor" osnovanu još 1954. godine, s temeljem u dramskoj sekciji koja je u Gatima zaživjela još 1919. godine. Folklorna joj se naknadno pripojila, i danas broji 70 djece iz poljičkog kraja. Temelji se na znanju koje su njihove mame učile od baka, a bake od prabaka. Što su staro poljičko kolo živjele u svakodnevnom životu. To ih je kolo, kao i drugi plesovi, odvelo daleko, brojnim putima u goste.
- Ovo vam je najbolje misto za život - potvrđuje nam i jedan od gatskih ugostitelja, Dubravko Lelas, inače vlasnik kafića na zapasnom ulazu u mjesto.
- Ja sam Omišanin, žena mi je Gatska, ovde san se doselija, bavim se ugostiteljstvom. Gata su van jedno od boljih mista šta se tiče budućnosti i turizma. Sve je blizu, sve više ljudi ovde radi kuće za odmor, svrati mi puno stranaca. Evo, prošlo lito i najbolji vratar na svitu Manuel Neuer je ovde slučajno prolazija biciklom i doša na piće. Ja bi samo ili proširija ili izmjestija glavnu cestu kroz misto jer je preuska i opasna. I ljudi se žale. Moj je punac inače ovde napravija prvi bazen, svi su mu se čudili, a onda za njim i krenuli. Lipo je ovo i prelipo misto – veli Lelas.