„Što ćete sada?”, mnogi su me upitali nakon što je premijer Andrej Plenković prošlog tjedna najavio da će Zadar dobiti linearni akcelerator preko Ministarstva zdravlja. Pitanje se zapravo odnosilo na medijsku kampanju ”Zraka za život” koju su Slobodna Dalmacija i portal Zadarski.hr, uz potporu Lige protiv raka Zadar, pokrenuli prije Božića s namjerom da ukažemo zašto je u Zadru potrebno nabaviti uređaj za zračenje vrijedan preko tri milijuna eura. Nakon dva mjeseca kampanje u Zadar je, eto, stigao premijer u sklopu svojih (pred)izbornih aktivnosti i bez ikakvih prethodnih najava obećao nabavku dragocjene opreme za liječenje onkoloških bolesnika. I sad nas pitaju ima li naša kampanja više smisla kad je Plenković rekao da će država kupiti uređaj. Kao, „uzalud ste krečili”. Ali nije tako.
Premijerovo obećanje navodno nitko nije očekivao. Kad je u protokolu dolaska bilo najavljeno da će premijer na kraju obilaska Zadarske županije posjetiti i prostorije Lige protiv raka Zadar, domaćini i ljudi iz njegove pratnje nisu znali da će nešto konkretno obećati. Očekivala se najviše njegova podrška - ipak je predsjednik Lige Branko Dukić aktualni gradonačelnik i kandidat HDZ-a za novi mandat! – nešto u smislu "Vlada će pomoći u skladu s mogućnostima", ali da će biti tako konkretan, sve je pozitivno šokiralo. Sam Dukić je toliko bio iznenađen da je svojim suradnicima kasnije povjerio kako nabava takve opreme za OB Zadar za njega znači veći osobni uspjeh nego da drugi put postane gradonačelnik.
Nitko, uglavnom, nije ostao ravnodušan. Ni članovi Lige, ni onkološki bolesnici, niti neki dijelovi zadarske oporbe koji su u našoj akciji otkrili promociju HDZ-a i gradonačelnika Dukića, nazivajući je niskom i licemjernom jer se za političku promocijom koriste bolesnici.
Kao pokretači i nositelji medijske kampanje ”Zraka za život” dosad nismo nikome odgovarali na takve i slične objede, pa nećemo ni ovaj put. Premijerovo obećanje nismo slijepo prihvatili kao „sigurnu stvar” i „riješen posao”. Naprotiv, već sutradan potrudili smo se racionalizirati Plenkovićevo ipak predizborno obećanje. Vjerojatnost da Zadar, kao jedno od rijetkih većih središta (mislim uz Pulu) koja nemaju Klinički bolnički centar (KBC), dobije linearni akcelerator, uistinu je velika. Premijer je rekao da je nabava moguća uz pomoć EU sredstava iz programa za gospodarski oporavak, o čemu se prethodno savjetovao s ministrom zdravlja Vilijem Berošem. Hrvatska će, prema premijerovim riječima, umjesto tri tražiti četiri nova linearna akceleratora. Tri će ići za hrvatske KBC-ove (Zagreb, Split, Rijeka ili Osijek), a jedan u Zadar. Troškovi će biti pokriveni bespovratnim sredstvima, a ne iz državnog proračuna. Dokumentaciju je potrebno poslati do kraja travnja, a isporuka uređaja u optimističnoj varijanti mogla bi se dogoditi do kraja ljeta. Ako to bude i do kraja godine ili do idućeg ljeta, uvijek će biti itekako dobrodošla.
Što to znači za našu medijsku kapanju „Zraka za život”? Treba li nakon Plenkovićevog obećanja stati? Cilj još uvijek nismo ispunili. Ispunit ćemo ga, smatram, tek kada zadarski uređaju za zračenje obradi prvog pacijenta. Do tada će, sigurni smo, proći još dosta vremena, tijekom kojeg će, nažalost, deseci onkoloških pacijenta preminuti. U kojem će na stotine teških bolesnika svakog dana sanitetskim kolima putovati do Splita ili Zagreba na radiološku terapiju.
Tog jutra kada je premijer u Zadru svojom najavom obradovao mnoge, put Splita je krenula redovna sanitetska linija s pet bolesnika na zračenje. U Split su došli po lošem vremenu, zgruvani u tijesnom vozilu i iskrcani ispred bolnice na čekanje. Zbog epidemijskih uvjeta na red nisu mogli čekati u bolničkoj čekaonici, nego vani, na kiši i hladnoći, bez mogućnosti da odu na WC. Tako su stajali satima dok ih djelatnici bolnice nisu pustili unutra. Takvi su nažalost protokoli i bolnice ih se čvrsto drže.
No i bez posebnih postupanja zbog korone, taj odlazak bolesnika u Split neizreciva je dehumanizacija pacijenata. Zbog nekoliko sekundi zračenja pacijenti iz Zadra moraju svakog dana sanitetskim kolima putovati do Splita, katkada i po 37 radnih dana za redom. Treba im u prosijeku tri sata u polasku i isto toliko u povratku. Rana dizanja, „taksiranja” od pacijenta do pacijenta po županiji, vožnja do Splita, čekanja na svoj red, čekanje drugih pacijenata da završe terapiju, pa opet trpanje u sanitetsko vozilo, putna mučnina, razvoženje i povratak kući. Za nekoliko sekunda zrake za život gube se cijeli dani, trpe maltretiranja i poniženja, troši novac, i sami se dodatno razbolijevaju... Nedavno je kod jednog pacijenata za Split utvrđena korona i svi njegovi suputnici hitno su prebačeni u izolaciju, zajedno s osobljem sanitetskog vozila, a terapije su im za to vrijeme prekinute. Zbog tih nesretnih ljudi, ali i svega onoga što zadarska bolnica još treba, kampanju nećemo zaustavljati. Naprotiv, pojačat ćemo njezin intenzitet i pokušati je učiniti još vidljivijom.
„Nemojmo stati. Dolazak aparata je „hardver“ vrijedan 25 milijuna kuna. Liga, zahvaljujući građanima, na namjenskom računu ima više od tri i pol milijuna kuna, računajući i nekretninu koju imamo. Za akcelerator trebamo riješiti uvjete, čelične obloge, opremu za liječnike i fizičare koji će tamo raditi, treba kupiti i CT simulator za označavanje na tijelu i razna pomagala, poput fiksatora za pojedine dijelove tijela. Idemo dalje s kampanjom i veliki sam optimist” komentirala je obećanje premijera Lada Šokota, članica predsjedništva Lige protiv raka Zadar, i dobitnica državne nagrade za životno djelo za humanitarni rad.
”Zraka za život” je došla do premijera, naš cilj je da dođe do svih potrebitih pacijenata.