Jeste li čuli za svjetlosni internet? Za internetsku vezu preko zraka svjetlosti, ne putem svjetlovodnoga kabela ili Wi-Fija, nego bijele žarulje iznad vaših glava?
Povezivanje putem svjetlosti je sigurnije od bežične veze, ima značajno veću brzinu prijenosa podataka i, što je posebno važno, takva tehnologija nema zračenja. Svjetlosni internet, Li-Fi, kako ga zovu, tehnološka je novina u fazi razvoja i u Hrvatskoj, ako je vjerovati Googleu, postoji samo na jednom mjestu, u Osnovnoj školi Vladimira Nazora u Škabrnji.
– Jako je jednostavno. Na laptop spojim ovaj senzor svjetla i imam internetsku vezu. Lampa je na stropu i zrake svjetlosti nas povezuju. Koliko znam, mi smo jedina škola u Hrvatskoj koja koristi ovakvu tehnologiju – kaže ravnatelj Marin Pavičić.
Zašto baš u Škabrnji? Zato što je OŠ "Vladimir Nazor" iz Škabrnje prije četiri godine osvojila nagradu "Zayed Energy Future Prize" od 100 tisuća dolara za projekt "Sretna škola plave ekonomije". Nagradu dodjeljuje vlada Ujedinjenih Arapskih Emirata, a na završnom natjecanju u Abu Dhabiju, mladi Škabrnjanci su pobijedili u konkurenciji 370 projekata iz cijele Europe.
– Svjetlosni internet je samo jedan dio našeg projekta, koji još uključuje školsku solarnu elektranu, pokretanje školske zadruge i nabavu električnog vozila za školu. Danas mogu reći da je bilo lakše pobijediti u Abu Dhabiju nego realizirati naš projekt – kaže Pavičić, ponosni ravnatelj jedne od rijetkih energetski pasivnih škola u Hrvatskoj, škola koje troše energije onoliko koliko je i sami proizvedu, koja nemaju ugljični otisak i koja je potpuno ekološki održiva.
Primjer velikima
Iako zvuči kao priča iz budućnosti, priča je to iz sadašnjosti osnovne škole smještene samo nekoliko desetaka metara od mjesta jednog od najstrašnijih zločina počinjenih u Domovinskom ratu. Ali o događajima otprije trideset godina ovaj put namjerno nismo htjeli pokretati priču. Nismo htjeli ići u rikverc, nego naprijed, u budućnost, koja je u škabrnjsku škola stigla puno prije nego u drugim hrvatskim školama.
– Počelo je posve slučajno, upoznavanjem s kolegicom Inom Matijević iz Koprivnice. S njom sam kao aktivisticom održivog razvoja radio na nekim zelenim projektima i ona me upoznala s natjecanjem u Abu Dhabiju. Ostalo je povijest... – smije se Pavičić.
Prije nego što je počeo raditi u školi kao nastavnik hrvatskog jezika, godinama je radio kao novinar. Nakon 12 godina u učionici, natjecao se za ravnatelja i već pet godina uspješno je vodi u svom rodnom mjestu. Projekt koji je promijenio život školi osvojili su nakon prve godine ravnateljstva, a onda je slijedio mukotrpan hod do realizacije. Naime, 100 tisuća dolara nije im tek tako sjelo na račun. Cijeli proces realizacije projekta strogo je nadziran kako se ni cent ne bi potrošio u nešto za što ne treba. A da bi se uopće moglo postaviti solarne panele na krov školske zgrade, trebalo je najprije promijeniti krov. Stari krov, izgrađen kad i školska zgrada 1974. godine, bio je prekriven azbestnim pločama i nije imalo smisla na njih stavljati novu tehnologiju. Vrijednost obnove novoga krova je bila oko 400 tisuća kuna, a kad se već obnavlja krov, bilo bi dobro energetski obnoviti i cijelu zgradu, izolirati fasadu i promijeniti vanjsku stolariju. Novac za sve to, gotovo 3,5 milijuna kuna, trebalo je osigurati iz EU fondova. U tome im je uvelike pomogla Zadarska županija, ali je onda još došla korona... Sto tisuća dolara iz Abu Dhabija tako je u potpunosti realizirano tek u svibnju ove godine. Škola danas na krovu ima malu solarnu elektranu snage 30 kilovata, službeni električni automobil, svjetlosni internet i školsku zadrugu koja proizvodi maslinovo ulje...
– Sve su to bile sastavnice našeg projekta kojim smo osvojili nagradu. Model projekta je takav da uključuje održivo gospodarenje s resursima, a cilj je da takvu praksu preuzmu i drugi dionici u našoj sredini. Mi smo mala škola u maloj sredini, ali smo primjer dobre prakse, ne samo za Hrvatsku, nego i za Europu – veli ravnatelj dok nam pokazuje školsko električno vozilo, Volkswagenov e-UP, na punjenju. Kupili su ga novcem od nagrade, model star dvije godine s prijeđenih 130 tisuća kilometara platili su 110 tisuća kuna. Novi takav model košta više od 160 tisuća. Automobil je službeno vozilo škole i prvenstveno služi za nabavu potrepština za školsku kuhinju. Po potrebi je i službeni automobil koji koriste on ili drugi nastavnici, a troškovi održavanja su minimalni.
'Kružni tok'
– Škola više nema troškove goriva. Automobil se puni strujom koju sami proizvodimo i izravno prodajemo HEP-u. Razliku između proizvedene i potrošene energije plaćamo. U ovih pet mjeseci račun za struju nam se smanjio za nekih 70-80 posto. Prije smo mjesečno plaćali struju oko 4,5 tisuća kuna, sada je to oko tisuću kuna. Županija nam je godišnje davala 35 tisuća kuna za struju, a sada ćemo na taj iznos uštedjeti više od 20 tisuća kuna – objašnjava nam računicu.
Nisu promjene samo na fasadi i krovu škole. Hodnici, učionice, sanitarni čvorovi, promjene se vide na svakom koraku. Od nekad derutne zgrade koja je puštala na sve strane, Škabrnja sada ima lijepu i veselu školsku zgradu, punu boja, dječjih radova i modernih novotarija. Ravnatelj nam pokazuje kako su posred školskog hodnika postavili "kružni tok", laganu ogradu od konopca koja uvodi red u kretanje učenika. Nema više jurnjave i gužve u hodniku kad se iziđe iz učionica, svi se drže pravila "kružnog toka" što posebno pozitivan efekt ima u vrijeme pandemije, kada je potrebno održavati distancu među učenicima.
Škola radi u jednoj smjeni, a kako se 183 učenika ne bi u vrijeme odmora gužvalo po hodnicima i u blagovaonici, uvedene su tri dnevne pauze za različite uzraste, od 9.30, 10.30 i 11.30 sati. Tako je izbjegnuto naguravanje i svi imaju dovoljno prostora za marendu, a kuhinja je dobila dovoljno prostora da svima spremi tople i svježe obroke.
Posebno atraktivan je ulazni atrij škole s velikim videoekranom, na kojem se može pratiti dnevna proizvodnja električne energije te održavati online konferencije putem svjetlosnog interneta. U obilasku škole nailazimo na učiteljicu Branku Bajo, koja je zajedno s kolegicom Mirtom Boban i učenicima na satu likovnog i tehničkog odgoja izradila male replike spomenika sjećanja za sve škabrnjske žrtve. Daruje nam dva primjerka kao poklon škole i novi suvenir Škabrnje.
Prostora za napredak, međutim, uvijek ima. Jedan od njih je informatička učionica. Sadašnja je u neadekvatnim uvjetima, zgurena u dvije tijesne prostorije tako da su učenici međusobno odvojeni zidom i učitelji imaju problem s održavanjem nastave. U školi se nadaju da će trošak nove informatičke učionice ući u županijski proračun za iduću godinu. Procjena troškova je oko 350 tisuća kuna, nije malo, ali je to nešto što školi stvarno treba.
– Kako mi je sve to pošlo za rukom? Entuzijazam, u tome je tajna. Otkad sam postao ravnatelj, htio sam nešto promijeniti. Korak po korak, jedan za drugim, i promjene su došle. Reakcije kolega su pozitivne. Svima je ljepše raditi u ovakvom okruženju, i nama i djeci – kaže ravnatelj škole koja na ulazu ima ispisan slogan "Mi smo škola prijatelj i zajedno stvaramo ljude".
– To je naša misija i vizija – dodaje Pavičić.
Dio projekta za koji su dobili bogatu nagradu je i učenička zadruga, koja se brine o 65 maslina posađenih u dvorištu i okolišu škole. Ove loše maslinarske godine ubrali su svega tristotinjak kilograma, a masline nisu prerađene u ulje, već su prodane jednom lokalnom OPG-u, po cijeni od sedam kuna za kilogram. U sklopu nagrađenog projekta održivosti, škola je kupila i 110 malih prijenosnih solarnih panela za školske ruksake. Učenici ih koriste tijekom terenske nastave jer imaju priključak za punjenje mobitela.
– Ako hoćete, jednu ćemo vam ploču pokloniti – nudi nam Pavićić.
– Hvala, ali ako je za punjenje mobitela, bolje nemojte. I ovoga bih se htio riješiti – odgovaramo.
Raste i natalitet
Škabrnjska osnovna škola broji 183 učenika, s područnom školom u Prkosu oko 190. Prije koju godinu bilo je i više od 200 učenika, ali brojke su posljednjih godina počele padati. U Prkosu je nekada bilo i dvadesetak učenika, a sada ih je osam. Ipak, dječji vrtić u Škabrnji ima 50 djece i ta se brojka iz godine u godinu samo povećava, tvrdi načelnik Ivan Škara. Još kada ga prošire za jaslice, na čemu se radi, broj djece bi mogao biti još veći.
– U Škabrnji i Prkosu danas živi oko 1900 stanovnika. Radnih mjesta, zajedno sa školom i vrtićem, ima pedesetak. Najviše ljudi radi u poljoprivredi, a tu je i nekoliko privatnih građevinskih tvrtki koje su dosta uspješne – kaže mladi načelnik, koji je vlast osvojio na prošlim izborima kao nezavisni kandidat. Ubrzo se suočio s brojnim dubiozama u Općini koje su više od dvadeset godina gurane pod tepih. Bivši načelnik se, naime, našao na dvjema USKOK-ovim optužnicama zbog rastrošnosti, a novi načelnik je naslijedio i 3,5 milijuna kuna raznih dugova. Uz takav minus, za općinu s proračunom od četiri milijuna kuna, nije realno gajiti pretjerana očekivanja.
– Nije lako, ali nije ni da se ne može. Želja nam je u idućoj godini završiti i opremiti novu zgradu Općine i izgraditi dječje igralište u Prkosu. Također, nadamo se pokriti većinu od 3,5 milijuna dugova. Tako ćemo osloboditi sredstva za nove projekte i investicije – kaže načelnik.
Novi ljudi, nove priče. Ni kod njega, namjerno, ne potežemo, priče iz prošlosti. I ravnatelj Pavičić i načelnik Škara bili su dječaci kad se tragedija dogodila. Obojica gaje duboki pijetet prema događajima i žrtvama, i obojica žele Škabrnju okrenutu budućnosti. Novim prilikama, novim idejama. Novom životu.
