Neokonzervativizam trijumfira u Americi, no velika je to zemlja u kojoj često paralelno teku posve oprečni društveni procesi. Ako je trenutno najvažnije za koga je glasalo 70 milijuna tamošnjih birača, onda je tek nešto manje važno za koga je glasalo njih 66 milijuna. A među ovim drugima je i prva transrodna osoba u povijesti koja je izabrana u američki Kongres.
Sarah McBride, donedavna senatorica iz Delawarea, pobijedila je republikanskog kandidata Johna Whalena III. i osvojila jedino mjesto u Zastupničkom domu u ovoj državi.
"Ljudi su prepoznali koliko sam se osobno zalagala za jednakost kao LGBTQ osoba", rekla je McBride za CBS. "Moji budući prioriteti bit će dostupna skrb o djeci, plaćeni obiteljski i medicinski dopust, dostupnije stanovanje i zdravstvena skrb, reproduktivna sloboda."
Tridesetčetverogodišnja McBride ušla je u politiku 2006. godine, i to radeći u kampanji pokojnog sina Joea Bidena, Beaua, kad se kandidirao za glavnog državnog odvjetnika Delawarea. Kada se 2013. i sama politički angažirala zalažući se protiv diskriminacije temeljene na rodnom identitetu u Delawareu, činila je to uz snažnu potporu mlađega Bidena. Pridaje joj se velika zasluga i za oblikovanje kasnije političke potpore predsjednika Bidena pravima LGBTQ osoba. Predsjednik Joe je osobno napisao i predgovor memoarima Sarah McBride "Sutra će biti drugačije".
Rođena je i odrasla u Wilmingtonu, najvećem gradu američke države Delaware. McBride se kao transrodna žena (rođena je s muškim spolnim obilježjima) razotkrila još u dobi od 21 godine u studentskim novinama svog sveučilišta. Njezin suprug Andrew Cray je bio transrodni muškarac (rođen je kao žena) i također dugogodišnji aktivist za prava seksualnih manjina. Upoznali su se na prijemu u Bijeloj kući u vrijeme Baracka Obame.
"Andy je bio najljubaznija, najzabavnija i najpametnija osoba koju sam ikada upoznala", izjavila je McBride u intervjuu tijekom kampanje u Delawareu. Njezin suprug je, međutim, umro od raka samo četiri dana nakon njihova vjenčanja. McBride je, umjesto zavjeta, nastavila još žešće svoju političku borbu za jednakost prava svih američkih građana.
Srušila je dosad višestruke povijesne barijere: bila je prva transrodna osoba koja je stažirala u Bijeloj kući, prva koja je govorila na nacionalnoj stranačkoj konvenciji i prva koja je prije četiri godine izabrana u Senat. Prethodno je radila kao tajnica za tisak Human Rights Campaign, najveće LGBTQ lobističke skupine u SAD-u. Najviše se angažirala na proširenju pristupačne zdravstvene skrbi, zagovarala je reforme po pitanju nošenja oružja i podupirući zakone protiv diskriminacije u Delawareu. Uoči krune svoje dosadašnje karijere i izbora u Kongres izjavila je za novinsku agenciju Reuters kako želi da fokus bude na pitanjima koja će ubuduće nastojati promijeniti, a ne na samoj prirodi njene kandidature.
"Kad god ste prvi, često morate pokušati biti najbolja verzija koju od sebe možete dobiti", rekla je, priznajući dodatne odgovornosti za koje osjeća da ih ima.
Njezin izbor dogodio se u trenutku kad su se republikanci, uključujući mnoge njezine buduće kolege na Capitol Hillu, oštro okomili na pitanja transrodnosti. Trumpova ključna rečenica u kampanji, za koju analitičari tvrde da ju je uporno ponavljao na svakom skupu i širio strah u jednodimenzionalnim umovima je paranoidna priča o "dječacima koji će ubrzo otići u škole i vratiti se kao djevojčice, a da roditelji o tome uopće neće biti obaviješteni". Trump je u više navrata obećavao kako će "transrodno ludilo maknuti iz američkih škola", pritom šireći laži da neke javne škole čak i prisiljavaju djecu na promjenu spola.
Njegov budući potpredsjednik, JD Vance, nedavno je, bez nuđenja ikakvih dokaza, sugerirao da bijeli Amerikanci iz više srednje klase transrodni identitet svoje djece smatraju sredstvom da povećaju njihove šanse za upis na vrhunska sveučilišta. U zadnjim tjednima izborne kampanje 2024. Trumpov stožer navodno je potrošio više na oglase usmjerene na pitanja transrodnosti nego na bilo koju drugu predizbornu temu.
Američka svjetina očito se tijekom izbora više prepala drugačije seksualne i rodne orijentacije nekih svojih sunarodnjaka i njihovih, sebi ravnih, prava nego sunovrata američke demokracije, ekonomije i drugih crnih scenarija. Nikakvo čudo: i njemački seljaci i radnici su tridesetih godina nasjeli na Hitlera po istom receptu: bojali su se homoseksualizma koji se navodno širio po zemlji iz Berlina, "crnačkog" jazza koji je postajao sve popularniji te ostalih "dekadentnih" pojava, dok su im glad, besposlenost, mržnja i rat bili sasvim izvan fokusa.
Povijest se, kao što znamo, prvi put ponavlja kao tragedija, a drugi put kao farsa. Kalendar, međutim, nikad ne staje, niti se zemaljski datumi vraćaju unatrag.