Nema nam druge, morat ćemo smisliti kako živjeti u novim klimatskim uvjetima u kojima će se naći svaki kutak na svijetu - negdje će vode biti previše, negdje premalo, negdje će područje biti preizloženo olujama ili ekstremnoj vrućini, negdje sve to zajedno. Poseban su problem najnastanjenije točke - gradovi.
Live Science donosi zanimljiv tekst o tome što su poduzela tri velika svjetska grada da ublaže ili riješe svoje specifične probleme izazvane kjlimatskim promjenama.
Pokušamo li zamisliti da se te mjere primjenjuju u gradu u kojemu živimo - evo, recimo, u Splitu - nema sumnje da bi nam samo jedna dobro ‘legla‘.
Predstavljanje tih rješenja Live Science započeo je upravo mjerom koja bi nam se svima svidjela. Radi se o onome što poduzima Milano, "otmjeni talijanski grad" s "mramornim fasadama i uskim, kamenom popločanim ulicama koje izgledaju elegantno i bezvremenski. Ali sav taj kamen emitira toplinu, ne apsorbira kišu, a predviđa se da će temperature i poplave u tom gradu samo rasti u narednim desetljećima."
MILANO
Kao i mnogi drugi gradovi, Milano je "otok topline": tamošnje temperature su od četiri do osam stupnjeva Celzijusa više nego u okolnim ruralnim područjima zato što zgrade, ceste i druga infrastruktura apsorbiraju i ponovno emitiraju toplinu sunca jače nego šume ili vodene površine. Klimatsko modeliranje predviđa da će se stvari samo pogoršati, odnosno da će temperature u gradu do 2050. godine prosječno porasti za 2,3 C.
Grad je stoga pokrenuo javno-privatno partnerstvo pod nazivom ForestaMi (Šuma za Milano) s ciljem da se posadi tri milijuna stabala i grmova do 2030. godine Do ove godine posađeno je više od 610.000 stabala i grmova. Inicijativa za sadnju drveća dio je većeg klimatskog plana za koji se Milano nada da će mu pomoći zadržati lokalno zagrijavanje ispod 2 C do 2050. godine.
U svijetu urbanog planiranja sadnja drveća popularna je strategija ublažavanja klimatskih promjena. Drveće i druga vegetacija snižavaju temperaturu nudeći sjenu, upijajući i raspršujući toplinu bolje od kamenih ploča ili asfalta, te ispuštajući vlagu u zrak. Više krošnji iznad ulica europskih gradova moglo bi spasiti tisuće života ublažavanjem utjecaja urbanih toplinskih valova, navedeno je u studiji iz 2023. objavljenoj u časopisu The Lancet.
S Jakartom, glavnim gradom Indonezije, s gotovo 11,5 milijuna stanovnika osam puta većim od Milana, stvar je puno drukčija i znatno teža, toliko da će se grad morati - preseliti.
Taj se megagrad suočava s problemom i previše i premalo vode. Porast razine mora već je stvorio krizu u ‘niskopoloženoj‘ Jakarti koju presijeca 13 rijeka. Od 1990. godine stanovništvo Jakarte više se nego udvostručilo, što dodatno opterećuje gradsku infrastrukturu. Budući da grad svojim stanovnicima ne može osigurati dovoljno vode iz vodovoda, mnogi, bez obzira u kakvim uvjetima stanuju, kopaju ilegalne bunare za pumpanje podzemne vode. To prekomjerno pumpanje pomoglo je da grad postane jedno od područja koja tonu najbrže na svijetu; neka mjesta padaju po 10 centimetara godišnje. Procjenjuje se da će 95 posto obalnog područja grada biti pod vodom do 2050. godine. Kombinirani učinci porasta razine mora i iscrpljivanja podzemnih voda stavit će cijeli grad ispod razine mora do 2100. godine, predviđa modeliranje. Porast mora također znači da će se gradske zalihe slatke vode zaslaniti.
JAKARTA
Uz više rješenja - nasipa i brana, na primjer - još je jedno rješenje koje bi moglo smanjiti pritisak na podzemne vode u Jakarti: masovno preseljenje. Godine 2019. Indonezija je objavila planove za premještanje svoje prijestolnice iz Jakarte u novi grad pod nazivom Nusantara, na otoku Borneo.
Izgradnja novog grada od nule veliki je rizik, ali bi se Indoneziji mogao isplatiti. Za sada je Nusantara uglavnom samo iskrčeno zemljište; i što jest izgrađeno, daleko je od roka potpunog završetka planiranog za kolovoz ove godine. Ali planeri zamišljaju pametni grad izgrađen oko javnog prijevoza, pješačkih četvrti i elektrifikacije, s robusnim digitalnim alatima za upravljanje - daleko od zagušenog prometa u Jakarti, zagađenja zraka i prenapučenosti. Nusantara ima i plan sadnje drveća, ambiciozniji od onoga koji ima Milano. Zasad, međutim, stručnjaci kažu da ti napori ne uspijevaju, ali - nastojat će i dalje.
I na koncu Live Science donosi primjer San Diega, grada koji je zbog suše i manje od 30 centimetara oborina godišnje imao veliki problem s pitkom vodom, a rješenje bi, uz sve ostalo dosad urađeno, moglo biti i - pazite sad - pretvaranje otpadne vode u pitku.
SAN DIEGO
San Diego je u boljoj poziciji od mnogih drugih gradova jer je njegova prilagodba klimi zapravo započela prije nekoliko desetljeća. Kad se 1990. Kalifornija suočila sa sušom, opskrbljivač vodom San Diega, Los Angeles Metropolitan Water District, privremeno je prepolovio gradsku opskrbu vodom. Shvaćajući da sebi moraju osigurati neovisnost u opskrbi, pokrnuli su tada inicijativu za WC-ima s niskim protokom kako bi se smanjila potrošnja vode u kućanstvima.
Tijekom proteklih 30 godina, grad je povukao gotovo sve dostupne poluge za smanjenje potrošnje vode. Nakon zahoda s niskim protokom uslijedilo je uređenje krajobraza s niskim protokom vode i partnerstvo za očuvanje vode s poljoprivrednim područjima u unutrašnjosti.
Otkako je krenuo s "projektom voda", okrug San Diego uspješno je prepolovio potrošnju po glavi stanovnika, smanjujući i oslanjanje na vodu iz Los Angelesa. Ali očuvanje vode samo po sebi nije dovoljno - nemoguće je potpuno se zaštiti od suše.
Stoga je grad tražio i druga ruješenja; među ostalim - budući da oceanska voda u gradu nadoknađuje nedostatak podzemne vode, San Diego je uložio u postrojenje za desalinizaciju, najveće u zemlji, koje trenutno zadovoljava potrebe za oko 10 posto vode u regiji.
Nakon tri desetljeća rada, plus nekoliko vlažnih zima, San Diego sada ima vode na pretek. Čak planira iznajmiti dio opskrbe vodom iz rijeke Colorado obližnjim gradovima.
A suočen s vjerojatnošću još većih suša izazvanih klimatskim promjenama, grad namjerava učiniti još više, a "inspiraciju ponovno traži u toaletima", piše Live Science. Tijekom sljedećeg desetljeća, grad San Diego i dva predgrađa planiraju otpadnu vodu reciklirati i vratiti je u gradske slavine. Ta razina pročišćavanja može zvučati zastrašujuće, ali kada su planeri sve izračunali... Okrug San Diego očekuje da će mu do 2045. godine iz ovoga izvora dolaziti 18 posto potrebne vode.
Za sve te promjene bila je potrebna politička volja, no San Diego ima stabilnu populaciju, obilje financijskih sredstava i učinkovite državne sustave, što nedostaje mnogim gradovima diljem svijeta.
Ipak, ni za jedan od spomenutih gradova, uključujući i Nusantaru, nema jednog rješenja za izbjegavanje utjecaja klimatskih promjena.
Gradovi bi morali imati različite pristupe tom problemu, tražiti i primjenjivati više rješenja. U pitanju je spor proces, ali - nema nam druge.