Kada su 28. siječnja 1993. godine srpski zločinci minirali branu Peruća počinili su najveći genocid u pokušaju na tlu Europe poslije 2. svjetskog rata. Miniranjem brane Nova Kohavka kod donedavno okupiranog ukrajinskog grada Hersona Rusi su se u rušenju dokazali sposobnijima od Srba. Ostaje vidjeti koje će sve posljedice donijeti rušenje Nove Kohavke.
Za sada se ne govori o broju mrtvih. Stižu tek izjave kako miniranje brane "pokazuje brutalnost ruskog rata", kako je miniranje "histerična reakcija" ruskih snaga ili da je riječ o "Najvećoj tehnološkoj katastrofi u Europi u više desetljeća". Podatak da se poslije miniranja razina vode nizvodno digla za preko 11 metara ne sluti na dobro kada se radi o ljudskim žrtvama. Svatko tko se zatekao na putu vodnog vala doživio je tsunami s posve izvjesnim smrtonosnim posljedicama.
Kakve će posljedice biti dugoročno, jesu li Rusi svjesni da će morati napustiti tlo Ukrajine, uključujući i poluotok Krim, pa uništavaju ukrajinsku infrastrukturu, koja obuhvaća i opskrbu pitkom vodom Krima i gravitirajućeg mu područja, tek će se vidjeti.
Prva namjerna rušenja brana na umjetno izgrađenim akumulacijama zabilježena su tijekom 2. svjetskog rata. Hitlerov ratni stroj koristio je sve što mu je bilo na raspolaganju za uništavanje ljudi koje je držao neprijateljima ili nižom rasom. Saveznici su nastojali po svaku cijenu zaustaviti Hitlera pribjegavajući i najdrastičnijim potezima.
Tako je polovicom svibnja 1943. godine britansko Kraljevsko ratno zrakoplovstvo izvelo zračne napade na tri brane u dollini Ruhra i selima doline Eder. U toj akciji uništene su dvije hidroelektrane, a brana Sorpe je tek lakše oštećena. Napad je, međutim, uzrokovao poplave od kojih je smrtno stradalo 1.600 osoba. Vjerovalo se da se takvo ratno ljudilo više nikada neće ponoviti.
Cijeli svijet i posebno Hrvate kao žrtve velikosrpske agresije, naročito narod u dolini rijeke Cetine od brane Peruća nizvodno, demantirao je osuđeni srpski ratni zločinac Ratko Mladić.
Nakon što je pod krinkom JNA, čiju je uniformu još nosio, 17. rujna 1991. godine okupirao branu Peruća i istoimenu hidroelektranu, Mladić je 26. rujna u Hrvacama na pregovorima s hrvatskom stranom u kameru snimatelja Petra Malbaše izjavio da je brana minirana zaprijetivši da će aktivirati eksploziv. Vjerovalo se da je to tek suluda prijetnja sve dok u kolovozu 1992. godine kraljevski marinac Mark Nickolas Gray iz sastava UNPROFOR-a nije s još jednim kolegom ušao u kontrolnu galeriju brane i uvjerio se da je u galeriji odložen eksploziv.
Nakon što su mu predstavnici HE "Peruća" uspjeli predočiti o kakvoj bi se opasnosti radilo pri maksilanom vodostaju akumulacije, Gray je u kolovozu 1992. godine nasuprot protivljenju Srba spustio preljevnu ustavu u donji položaj i onesposobio sustav za njeno podizanje. Preko otvorene preljevne ustave iz jezera je u rijeku Cetinu isteklo stotinjak milijuna kubika akumulirane vode pa je vodostaj jezera snižen za gotovo 5 metara.
Detaljnije o pokušaju srpskih agresora da provedu najveći genocid na tlu Europe poslije 2. svjetskog rata pročitajte na donjem linku:
U siječnju 1992. godine oružane snage RH pokrenule su oslobodilačku akciju Maslenica. U toj akciji srpske snage doživjele su prve velike poraze i gubitke. Zbog toga su krenuli u osvetu i to rušenjem brane Peruća. S brane su protjerali pripadnike kenijskog bataljuna UNPROFOR-a, koji se nisu trsili obaviti svoju zadaću zaštite brane, dovezli su dodatne količine eksploziva kojega su unijeli u kontrolnu galeriju brane te su 28. siječnja u 10,50 sati aktivirali eksploziv. U trenutku detonacije s Peruće se prema nebu digao visoki crni stup dima, a u cetinskom kraju osjetio se potres nešto manji od stupnja po Richteru.
Brana je miniranjem teško ranjena, ali nije srušena kako su Srbi planirali i priželjkivali. Brzom akcijom pripadnika HV, HEP-a i angažiranih civilnih stručnjaka, ali u prvom redu samoprijegorom male skupine najhrabrijih koje je predvodio Vladimir Benac, inženjerac HV, brana je spašena od samourušavanja.
Detaljnije pročitajte ovdje:
Voda iz akumulacije dozirano je ispuštena nizvodno u Cetinu i nije proizvela tsunami kakav su Srbi željeli i očekivali. Vodeni val od oko 400 milijuna kubika vode nije se izlio iz akumulacijskog jezera Peruća, nije smrtno ugrozio najmanje 20 tisuća civilnih stanovnika u nizvodnim naseljima i nije promijenio zemljovid cetinskog kraja sve do Omiša.
Jesu li Rusima u miniranju brane Nova Kohavka uzor bili Srbi koji su minirali Peruću? Svaki agresor nedvojbeno ima svoga Mladića, a gledajući s kakvim rušilačkim porivom Rusi napadaju Ukrajinu ostaje zaključiti da je u redovima Vladimira Putina bez sumnje više takvih zločinačkih umova.