"Teško opečeno dijete vrišti tražeći majku za koju ne zna da je mrtva – i vrišti jer liječnici nemaju dovoljno lijekova protiv bolova da mu ublaže patnju. Osmogodišnji dječak čiji je mozak izložen bombardiranju oštećenih dijelova lubanje. Tinejdžerica, s kirurški izvađenim okom, jer joj je svaka kost na licu smrskana. Trogodišnjak s dva amputirana uda, čiji su odsječeni udovi položeni u ružičastoj kutiji pokraj njega. A u pozadini smrad trulog mesa, dok crvi ‘gmižu iz neliječenih rana‘."
Ovo je svakodnevna stvarnost u Europskoj bolnici u Khan Younisu na jugu Gaze, kako je opisao britanski ratni kirurg Tom Potokar, koji radi za Međunarodni odbor Crvenog križa.
Ispred bolnice, na podu stoje letci, koje je izraelska vojska pobacala diljem južne Gaze. Na njima, na arapskom, stoji stih iz Kurana: "Tada ih je potop zatekao, dok su ustrajali u nedjelu."
Ova poruka vjerojatno ima dvostruko značenje. Prva je aluzija na akciju u kojoj IDF pokušava vodom ispuniti Hamasove tunele - u kojima su izraelski taoci - kako bi ih istjerao na površinu. Druga je odjek onoga što je u osvit ubijanja 20-ak tisuća civila poručio izraelski predsjednik Isaac Herzog: "Nema nevinih Palestinaca."
A osim letaka, Izraelci redovito zasipaju stanovništvo Gaze i raketama, na koje prethodno napišu poruke kao što su "Gazi s ljubavlju" ili "Izraelci, jedni od najhrabrijih ljudi na svijetu". Zatim neki ovo razaranje, poput bojnika Moshe Grunberga iz 271. inženjerijske borbene bojne, posvete svojoj kćeri za drugi rođendan.
Mnogi izraelski vojnici naprosto uživaju u uništavanju svakog traga civilizacije u Gazi. Tako se mogu čuti klici i smijeh dok se čitavo susjedstvo u izbjegličkom kampu Jabalia briše s lice zemlje, pri čemu je 1.000 ljudi ubijeno i ranjeno.
Osim smještaja, IDF sustavno uklanja i sve infrastrukturne segmente koji nekom mjestu omogućavaju društveni život. Tako možemo vidjeti demoliranje sveučilišta, džamija i sudova. Inače, ciljanje civilne infrastrukture je ratni zločin.
I, iako će cionistička vlada iz Jeruzalema ovo objasniti time da se tamo nalazi Hamas, ovo je lako opovrgnuti. Recimo, uzmimo primjer dizanje u zrak Medicinskog fakulteta južno od grada Gaze. Njega je IDF prethodno marljivo i savjesno minirao. Dakle, tamo nije postojao sigurnosni rizik, već su se Izraelci predali tome da temeljito odrade posao onemogućavanja povratka života u Gazu.
Uostalom, i sami Izraelci to potvrđuju. Primjerice, Simon Levi, britanski državljanin, se s izraelskom zastavom u rukama hvali iz okupirane škole u Gazi: "Jedna od onih škola gdje podučavaju terorizam. Pa, vrijeme je da ih naučimo nešto o Izraelu. Ovdje smo da ostanemo. Ne idemo nigdje. Nećemo trpjeti vaš teror i uskoro će početi učiti hebrejski u ovoj školi."
Svakako, kako biste osigurali da je etničko čišćenje temeljito provedeno, potrebno je onemogućiti svojim metama da dođu do hrane i vode. Imanjem ovoga na umu, izraelski vojnici prikupljaju namirnice iz skladišta pa ih bacaju u smeće ili jednostavno zapale.
Konačno, u svrhu ubijanja svih Hamasovaca, ne smijete propustiti ni ući u suvenirnicu pa neko vrijeme posvetiti izrugivanju palestinske kulture i razbijanjem svega što vam dođe pod ruku,
A ako ste jedan od onih članova, kako kaže Benjamin Netanyahu, "najmoralnije vojske na svijetu" koji želi do kraja u djelo provesti poslanicu predsjednika Herzoga, koja kaže da "ovaj rat nije samo između Izraela i Hamasa, već rat kojemu je namjera spasiti zapadnu civilizaciju i njene vrijednosti", onda ćete ulaziti u sobe palestinskih djevojaka te im kopati po ormarima i osobnim stvarima, tražeći korzete, najlonke i donje gaćice.
"Uvijek sam govorio - Arapkinje su najdroljastije", otkrio je svijetu jedan od takvih IDF-ovih boraca za vrijednosti zapadne civilizacije.
Pošto, eto, Izraelci ne žele majkama u stan dovesti drolje, onda se odlučuju na dovođenje - Izraelki. A ima li ljepšeg mjesta za zaprositi jednu takvu finu djevojku od Gaze u ruševinama? Tako možemo vidjeti IDF-ovog vojnika kako je kleknuo pred svojom kolegicom na ostacima odmarališta Blue Beach, koje je u svega par dana preuređeno u rustikalni zapovjedni centar.
Jasno, Izrael nije fokusiran isključivo na rušenje velikih socijalnih kompleksa. Naime, ministar Ben Gvir se pohvalio kako je jedna Palestinka na društvenim mrežama podržala otpor izraelskoj brutalnoj okupaciji pa joj je IDF buldožerom srušio trgovinu. No, kako bi je dodatno disciplinirali, natjerali su je da se slika pokraj izraelske zastave te napisali da je "dućan zatvoren zbog podupiranja terorizma".
"Počeli smo govoriti jezikom kojeg razumiju!", pohvalio se Gvir.
Taj "jezik kojeg razumiju" se također ogledava u praksama kao što su pucanje u glavu nenaoružanog čovjeka dok stoji sa svojim malim djetetom na ulicama Qalqilye ili otimanje devetogodišnjeg djeteta od strane sedmorice maskiranih ljudi s automatskim puškama.
Međutim, obračun s nenaoružanim ljudima i djecom je nešto lakši od onog s istreniranim Hamasovim borcima. Tako je jedan rabin ispričao što mu je o sukobu u Gazi rekao viši časnik IDF-a: "Tri Panter vozila gore! U svakom je 12 vojnika ... Pogodili su ih protutenkovskim raketama, jedno za drugima. (To je) 36 sigurno mrtvih."
Da borci Qassama, militantnog krila Hamasa, znaju što rade, dokazuje i snimka na kojoj iz blizine promatraju kamp šezdesetak vojnika IDF-a, istočno od Juhr al-Dika. Iskoristivši neopreznost Izraelaca, borci su postavili tri protupješačke bombe u kružnom rasporedu, koje su točno u 4:30 detonirane. Jedan od militanata je zatim uletio u kamp kako bi dokrajčio preostale pripadnike izraelskih snaga.
"Kriza povjerenja se javlja u snagama, ali se s njom ispravno nosi izvlačenjem lekcija na svim razinama", piše u jednim izraelskim novinama. Naime, ovdje se referira na situaciju u kojoj je IDF otpustio dvojicu časnika čije su se snage povukle nakon što su upali u Hamasovu zasjedu u sjevernom Pojasu Gaze. Vojnici su se povukli jer nisu dobili podršku te ih se polovica nije vratila u jedinicu. Časnici su priznali da su trupe poslane u misiju na neprimjeren način.
Da izraelskoj vojsci nije svejedno pokazuje činjenica da je Izrael zaustavio prodaju starijih tenkova Merkava 3 i umjesto toga organizirao svoj inventar tih vozila u nove rezervne oklopne bojne, kako bi nadoknadio teške gubitke u Gazi i duž sjevernog dijela zemlje na granici s Libanonom, gdje su snage Hezbollaha uključene u rat iscrpljivanja s Izraelom, u operacijama osmišljenim za potporu Hamasu.
Više od 5.000 izraelskih vojnika ozlijeđeno je u Gazi od početka sukoba 7. listopada, a preko 2.000 ih je Ministarstvo obrane službeno priznalo kao invalide, otkrile su izraelske novine u subotu, dodajući da je više od 58 posto ozlijeđenih pretrpjelo ozbiljne ozljede ruku i stopala, koje zahtijevaju amputacije.
Rehabilitacijski odjel izraelskog Ministarstva rata dnevno prima oko 60 novih ranjenika, dok je najmanje 420 vojnika ubijeno.
Među ubijenima je i Gal Meir Eizenkot, sin ministra izraelske vlade Gadija Eizenkota. Inače, Eizenkot je autor Dahijske doktrine prema kojoj, u ratu protiv gerilskih grupa poput Hamasa ili Hezbollaha, Izrael mora koristiti nadmoćnu silu, ciljajući civilnu i javnu infrastrukturu kako bi se uspostavilo odvraćanje i prisililo stanovništvo da svojim masovnim umiranjem izvrši pritisak na neprijateljske skupine da prekinu svoje napade.
Bivši načelnik glavnog stožera izraelske vojske Eizenkot je 2008. izjavio: "Iskoristit ćemo nerazmjernu moć protiv svakog sela iz kojeg se puca na Izrael, i uzrokovati ogromnu štetu i razaranje ... Ovo nije prijedlog. Ovo je plan koji već je autoriziran."
Ipak, takav plan sa sobom donosi i određene posljedice i na samo izraelsko društvo. Tako radnik na izraelskom vojnom groblju kaže: "U vrlo smo teškom periodu. Sprovod svaki sat, sat i pol ... Pokopali smo više od 50 unutar 48 sati."
Ako se ovakav tempo kopanja grobova nastavi, za izraelsku demografiju ne bi bilo loše vidjeti što više prošnji u razorenoj pustoši Gaze. Ukoliko pak situacija postane još dramatičnija, u tom slučaju možda ne bi bilo loše da svaki preživjeli muški vojnik ipak - umjesto prošnje jedan drugoga - kući odnese i po koju arapsku drolju.
Ako ih prije, naravno, sve ne poubijaju.