Bosna i Hercegovina u subotu, dan poslije nezapamćene prirodne katastrofe, broji žrtve i grčevito traži eventualno preživjele.
Službene brojke govore o 21 poginulom, dok se nestale broji u desecima. Spasitelji su svjesni da vrijeme curi.
- Užas! Kataklizma! - kratko nam je u petak navečer napisao poruku preko WhatsAppa Fahrudin Dobrača, pripadnik sarajevske Gorske službe spašavanja Općine Novi Grad.
Zajedno s kolegama poslan je u Butorović polje kod Konjica. Radi se o prekaljenim i dobro uvježbanim spasiteljima koji su, među ostalim, spašavali preživjele nakon razornih potresa u Turskoj. Iako nije rekao, očito ih je ono što ih je dočekalo na desnoj obali Neretve i same šokiralo.
Na tom području za sada je službeno zabilježen jedan smrtni slučaj poplavama i bujicama što su nosile sve pred sobom. Traga se za četiri osobe.
Strava u Butorović polju
S tog područja korijene vuče dio Splićana i Solinjana, koji su se doselili za vrijeme i nakon rata. Tamo su im ostale kuće i imanja te dio rodbine. Prate sve moguće vijesti i pokušavaju doći do svojih barem preko telefona. Ide teško, jer su veze pokidane, struje nema, a ceste od visećeg mosta u Ostrošcu pokidane na više mjesta. Najteže je u Seonici.
- Uspio sam se čuti sa svojom tetkom Jelom i, hvala Bogu, dobro je koliko može biti. Od nje sam doznao da je među nestalim jedan hrvatski povratnik, čija je kuća između Trusine i Sutlića. Traga se i za šumarom i njegovom ženom, čiju je kuću odnijela voda – ispričao nam je Damir Mijić.
- Kiša je na tom području počela padati u noći s četvrtka na petak negdje oko ponoći. Tetka mi kaže da je to lilo ko iz kabla. Bujica je došla do kuća, a ona je samo gledala da joj krov ne padne na glavu. Kolika je to snaga bila govori vam podatak da je u Seonici odnijela jedno cijelo brdo veličine otprilike kao kava u Solinu – veli Damir.
Njegov stric Marijan godinama je bio liječnik u tom kraju tako da zna skoro svaku kuću, obitelj, cestu ... Šokiran je onim što čuje i vidi.
- Kada sam ja bio drugi ili treći razred tamo 50 i neke sjećam se da je poplava odnijela mlin u Seonici. Ali ovako nešto nikad nije zabilježeno – reći će dr. Mijić.
U samom centru Buturovićpolja on i njegova obitelj imaju kuću, restoran, zemlju ... Do njih se nije moglo doći, jer je sve pod vodom. Izlila se rijeka Seončica, dok je na veliko čudo Neretvica ostala koliko-toliko pod kontrolom.
Da se ovakvo što ne pamti priča nam i Željko Antunović iz Slatine. Radi se o predgrađu najpogođenije Jablanice, udaljenom nekih 5 kilometara. Svega na kilometar od njegove kuće skliznulo je jedno čitavo brdo.
- To vam je od brane pa prema Jablanici tako da u Jablanicu ne možemo. Srećom, cesta je prema Prozoru i dalje Rami prohodno – referira nam s lica mjesta.
Prespavao najgore
Ovaj umirovljenik cijeli ispad bijesa prirode je – prespavao. Legao negdje oko ponoći i čvrsto usnuo, a kada se probudio, imao je što za vidjeti. Jedna kamenoklesarska radionica je nestala s lica zemlje, ali strdalih nema.
- Pada je taj dan kiša negdje od 14 sati, ali tko je mogao pretpostaviti da se ovakvo što sprema. Sada bageri pokušavaju raščistiti što se da, ali bojim se da će im trebati dani i dani. Još je gore tamo gore kada iz Jablanice krenete prema Blidinju i dalje Posušju i Tomislavgradu. Tamo je cesta na tri-četiri mjesta nestala kao komad papira. Na tom mjestu vam je onaj poznati košarkaš Mirza Teletović gradio branu i centralu – priča Željko.
Kaže da on zna ‘jednu stvar‘:
- Dok je šume bilo, nije bilo ovakvih odrona. A tu od u Slatine prema Jablanici, baš gdje se survalo, se sjeklo i sjeklo.
U Donjoj Jablanici, naselju uz državnu cestu prema Mostaru, već postoji objašnjenje da je za sve kriv jedan – kamenolom.
- U šumi iznad Donje Jablanice nakon rata je otvoren kamenolom, koji se nakon sinoćnjih obilnih kiša sručio na naselje – prvi su izišli s tom tezom iz Eko Akcije, pozivajući se na lokalni svijet, koji je i ranije upozoravao nadležne.
Oni poput ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića sada pričaju istu priču:
"Nekoliko tisuća tona kamenja iz kamenoloma udarilo je u naselje. Voda je preplavila drugi dio naselja. Kamenolom je stvorio branu, a voda je tada otišla u dolinu u kojoj se nalazi oko 20 kuća. Veliki broj žrtava. Ljudi su podijelili s nama svoja teška iskustva. Sve se dogodilo u samo nekoliko minuta. Oko pola dva iza ponoći sve se desilo. Jedna od najtežih scena koje sam ikada vidio".
Zarobljeni vozač
Nesreću da se nađe na cesti baš na tom najpogođenijem dijelu imao je vozač Matko iz Mostara.
- U zadnji trenutak sam se uspio izvući. Sve se odigralo u nekoliko sekundi. Klizište ispred mene odnijelo je sve. U trenu mi je odron došao do kamiona – ispričao je on za Bljesak.info.
- Nisam spavao 48 sati. Vraćao sam se iz Sarajeva za Mostar i to me zadesilo jutros oko 2 sata. Padala je prejaka kiša i ugledao sam drvo na cesti zbog kojeg sam se zaustavio. U tom trenutku počeo je odron padati prvo na prikolicu pa na kamion i onda sam čuo gromoglasno tutnjanje i 50 metara ispred mene je odnijelo kompletnu cestu što sam vidio tek kasnije – u šoku je Matko.
U kamionu je proveo cijelu noć kako ne bi upao u veliko blato.
- I onda kada je svanulo uspio sam prehodati taj nanos. Sreo sam ekipu iz Crne Gore i pokušali smo pješke doći do Jablanice, međutim voda je bila ogromna i nismo uspjeli. Kasnije smo prešli preko pruge i kroz selo, gdje je odron odnio kuće, stigli do Jablanice. Bogu hvala nisam ozlijeđen, samo sam umoran i psihički i fizički, žao mi je svih ljudi koje je zadesila ova nesreća – smogao je još snage za reći Matko.
Osim spornih kamenoloma i posječenih šuma sada se postavlja pitanje je li se brže i efikasnije moglo priteći u pomoć i eventualno spasiti neki ljudski život. Nejasno je, na primjer, zašto su na nekim dijelovima povučeni GSS-ovci iz akcije ili zašto nisu korišteni potražni psi.
Tko je zaustavio pse tragače?
Predsjednik GSS-a Federacije BiH, Dženadin Veladžić, za Klix.ba je izjavio da je ova služba prva stigla na teren i odmah na raspolaganje stavlila svoju K9 jedinica.
"Poziv nikada nije stigao. Mi smo odmah ponudili pomoć, ali ne možemo sami dovesti pse, poziv mora doći od službe koja upravlja kriznom situacijom", potužio se Veladžić novinarima.
- Stalno smo tijekom dana dobivali pozive od voditelja naših K9 jedinica koji su se pitali kako je moguće da se potraga vodi bez pasa tragača. Moguće je da su nadležne službe procijenile da psi nisu potrebni. Bageri su dio procjene nadležnih službi. Moguće je da su oni, nakon razgovora s mještanima, procijenili da tu nema nestalih te da se može angažirati bager kako bi se taj dio očistio od ruševina. Nažalost, u ovakvim situacijama, nestali ne moraju nužno biti uz mjesto stanovanja – još je dodao.
Informacije govore da su trebale doći i spasiteljske ekipe iz Hrvatske također s psima za potragu, ali su oni stavljeni u pripravnost. To je navodno bila procjena lokalnih vlasti u Jablanici i samog načelnika Damira Šabanovića.