Skoro dva desetljeća Albani je mislio da je jedini muškarac koji je doživio seksualno nasilje tijekom rata na Kosovu od 1996. do 1999.
Kad su kosovske vlasti donijele zakon koji je omogućio službeno priznavanje statusa osobe koja je silovana tijekom rata, shvatio je da nije sam, piše ovih dana BBC.
Albani (ime promijenjeno) imao je 17 godina kad je s obitelji pobjegao iz jednog sela na Kosovu.
Sakrili su se kod rodbine, ali nije bilo dovoljno hrane za sve pa je krenuo kući po vreću pšenice. Kad je ušao u dvorište, zaustavila ga je, kaže, skupina ljudi u uniformama srpske policije.
Natjerali su ga da uđe u kuću.
– U prvi mah nisam shvatio što se događa – kaže Albani, koji danas ima četrdesetak godina.
– Osjetio sam bol i pomislio da me bodu nožem u leđa. Tada sam shvatio da su me skinuli i da mi čine ono najgore. Ostao sam bez svijesti – govori dok mu glas drhti.
Dritoni (ime promijenjeno) vrlo dobro razumije Albanijevu priču.
Oni se nikad nisu upoznali, ali Dritoni, sada u srednjim šezdesetima, dijeli sličnu tajnu.
Preživio je višestruka seksualna zlostavljanja, uključujući i grupno silovanje 1999., tijekom 30 dana koliko je proveo u pritvoru na Kosovu.
On smatra da je zatočeničkim centrom upravljala srpska paravojna formacija.
Zna samo supruga
Iako je znao da postoje i drugi muškarci koji su doživjeli isto nasilje, godinama nije govorio o tome ni s kim osim sa suprugom.
Procjenjuje se da je samo tijekom rata na Kosovu 10 do 20 tisuća ljudi doživjelo seksualno nasilje, iako do sada nije bilo istraživanja kojima bi se utvrdio točan broj.
Srbija je na težnje Kosova za neovisnošću odgovorila slanjem vojnih i paravojnih snaga, a međunarodne organizacije ocjenjuju da je silovanje tijekom rata na Kosovu bilo "instrument sustavnog etničkog čišćenja" režima tadašnjeg predsjednika Slobodana Miloševića. Obje strane optužene su za ratne zločine, poput silovanja civila.
Kosovo je 2018. donijelo zakon kojim se osobama koje su preživjele seksualno zlostavljanje tijekom rata omogućuje dobivanje statusa civilne žrtve i primanje financijske pomoći.
Ta je odluka potaknula Albanija i Dritonija da prekinu šutnju dugu dva desetljeća i progovore o jednom od tabua rata.
Zahtjeve je podnijelo oko 2000 osoba, a status civilne žrtve rata do sada je dobilo njih 1650.
Među njima su 84 muškarca, pokazuju podaci vladina Povjerenstva za priznavanje i provjeru statusa osoba oštećenih tijekom rata, u koje su imali uvid novinari BBC-ja.
Vlada Kosova isprva je odredila veljaču 2023. kao krajnji rok za prijave, ali je poslije rok produljen do svibnja 2025. godine.
Dobro skrivana tajna
Albani i danas živi u skromnoj kući obitelji u kojoj je silovan.
– Užasno je, ali nikad nisam imao priliku preseliti se – kaže skrećući pogled.
Hodnik u kojem je silovan povezuje malu kuhinju, kupaonicu i dvije spavaće sobe u kojima živi sa suprugom i djecom.
Žena obavlja kućanske poslove, djeca se igraju i obiteljski život teče dalje, a nitko ne zna što se dogodilo u kući.
– Ne želim da moja obitelj sazna jer i danas ima trenutaka kada poželim da uopće ne postojim. Uništili su mi moral, ponekad se još uvijek brinem jesam li dovoljno muško, teško je to breme – kaže Albani.
Prije podnošenja zahtjeva za status žrtve ratnog seksualnog nasilja, Albani je samo jednom progovorio o svojoj patnji.
Nekoliko dana nakon što je silovan podijelio je tajnu s ocem.
– Bio je shrvan, ali sretan što sam preživio. Rekao je da su me mogli ubiti – sa suzama se prisjeća Albani.
Driton je razmišljao o tome da kaže ocu, ali to nije učinio.
– Bio je star i bolestan, bojao sam se da će umrijeti od stresa – kaže.
Dritoni je skupio hrabrosti da to ispriča supruzi, koja je rodila njihovo treće dijete tjedan dana nakon što je on pušten iz pritvora.
– Ona je znala da to što se dogodilo nije moja krivnja – dodaje.
Silovanje je godinama bilo tabu-tema čak i među kosovskim Albankama, kaže Feride Rushiti, liječnica i aktivistica za ljudska prava iz Prištine.
Rushiti je počela dokumentirati slučajeve silovanja tijekom rata dok je radila u izbjegličkim kampovima u sjevernoj Albaniji.
Civilne žrtve rata
– Stigma je bila široko rasprostranjena, muškarci su sprječavali žene da javno govore o tome što im se dogodilo jer su smatrali da to pokazuje kako ih nisu uspjeli zaštititi – kaže ona.
Kad je rat završio, Rushiti je osnovala Kosovski centar za rehabilitaciju osoba koje su preživjele torturu (KKRMT), nevladinu organizaciju koja pruža psihološku i pravnu podršku osobama koje su preživjele seksualno nasilje.
Žene su bile korisnice onoga što je KRCT nudio od početka, a muškarci su se priključili puno kasnije.
– Tradicionalno je očekivanje da muškarci štite obitelj, a ne da budu u poziciji žrtve – naglašava Rushiti.
Specijalizirane nevladine organizacije, poput KRCT-a, surađuju s kosovskim institucijama na provjeri osoba koje su preživjele silovanje kako bi im se dodijelio status civilne žrtve rata.
Nakon što dobiju status, stječu pravo na doživotnu naknadu od oko 230 eura mjesečno, što je otprilike trećina prosječne plaće na Kosovu.
Albani je za ovu odluku doznao iz medija.
Kaže da je dva puta pokušao pokucati na vrata KRCT-a, ali srce mu je ubrzano tuklo, ruke su mu se tresle i dlanovi znojili.
Oba se puta predomislio, a usudio se tek u proljeće 2019. godine.
Dritoni je također čuo za novi zakon na vijestima, ali kaže da je bio toliko pod stresom kad je odlučio ispričati svoje iskustvo da se ni ne sjeća kako je to zvučalo.
– Ali kad sam konačno progovorio, osjetio sam veliko olakšanje – prisjeća se.
Obojica su godinama nakon rata koristili antidepresive i sredstva za smirenje zbog simptoma kao što su tjeskoba, promjene raspoloženja i nepravilni otkucaji srca.
Tek kad su kontaktirali KRCT, uz pomoć stručnjaka počeli su se baviti korijenom problema.
– Rekli su mi da nisam kriv. Bio sam samo bespomoćni civil i zločinci su krivi što su mi to učinili – kaže Albani.
Dritoni kaže da se još uvijek osjeća kao slomljen čovjek, ali i da je tek nakon što je ispričao što se dogodilo uspio pronaći način da se malo bolje nosi s teretom.
Nema srama
Kada gleda vijesti o sukobima u Ukrajini, Izraelu i Gazi, često pomisli na to da se slične stvari događaju i u drugim dijelovima svijeta i poručuje žrtvama: – Nema srama.
KRCT također radi na prikupljanju dokaza koji bi počinitelje priveli pravdi.
– Mnogi preživjeli pokazuju spremnost da svjedoče na sudu, ali u većini slučajeva ne znaju identitet počinitelja – kaže Selvi Izeti, psihologinja KRCT-a.
– Rijetko dobivamo imena ili informacije o tome kako su počinitelji izgledali, jer su neki nosili maske.
Dritoni se sjeća da je zatočeničku sobu dijelio s još pet ili šest muškaraca koji su pretrpjeli slična zlostavljanja, ali ni s kim od njih nema kontakta.
Želio bi ih pronaći i podijeliti informacije o počiniteljima, ali nije siguran gdje tražiti.
Odlukom iz 2021. godine, koja se smatra povijesnom, bivši policajac Zoran Vukotić s Kosova osuđen je na 10 godina zatvora zbog silovanja žena i sudjelovanja u deportaciji albanskih civila tijekom rata.
Bila je to prva presuda za seksualno zlostavljanje tijekom rata na Kosovu. Izeti to opisuje kao "prekretnicu".
– Ovo je dalo nadu onima koji su preživjeli silovanje da bi počinitelji mogli biti kažnjeni mnogo godina kasnije – kaže ona.
Neke zemlje na Balkanu, poput Hrvatske i Bosne i Hercegovine, imaju slične zakone.
Međutim, u Srbiji zakon ne prepoznaje osobe koje su preživjele seksualno nasilje kao civilne žrtve rata.
Do sada, službeno, nitko iz srpske zajednice na Kosovu nije javno progovorio o iskustvu silovanja tijekom rata.
BBC je kontaktirao srpsko Ministarstvo za rad, zapošljavanje, socijalna i boračka pitanja, ali još nije dobio odgovor.