U listopadu 1993. godine život je na crti razdvajanja između hrvatskih snaga i Armije BiH na crti bojišta u Gornjem Vakufu/Uskoplju izgubio heroj Domovinskog rata Nevenko Olić.
Nevenko je rođen 12. veljače 1964. godine u Davoru nedaleko Nove Gradiške. U Srpcu, mjestu u BiH, s druge strane Save, završio je Industrijsko-obrtničku školu te stekao zvanje kovinotokara. U selu je bio omiljen, a osobito se isticao na nogometnim terenima.
- Nevenko Olić je bio stariji od mene 7 godina, igrali smo zajedno nogomet za lokalni klub NK Posavac. Podsjećao je stilom igre na Maradonu i kao takav privlačio publiku na stadion, poslije će doći na scenu njegov rođak Ivica Olić koji je dio svjetske nogometne povijesti - rekao je Mladen Švađumović, prijatelj i suborac.
Nevenko je nakon "Posavca" prešao u novogradišku "Slogu" no nogometnu karijeru zaustavio je rat. U kolovozu 1991. dragovoljno je pristupio Zboru narodne garde. Bio je zapovjednik voda u 3. satniji 3. bojne 3. A brigade ZNG-a.
- Naši ratni putevi se isprepliću već tijekom listopada 1991. i od tada smo zajedno na svakom terenu do njegove pogibije. Svima nam je bio uzor i kao vojnik i kao zapovjednik jer je zračio snalažljivošću i hrabrošću. Ono što ga je izdvajalo od drugih bila je upravo hrabrost koja je graničila s ludošću. Bio je toliko zanimljiv i u prvom planu gdje god se pojavio. Njegov optimizam svima nama ulijevao je povjerenje u nepobjedivost - navodi Švađumović.
Prva borbena iskustva Nevenko je stekao na novogradiškom bojištu u bitkama za Mašić, Cerničku Šagovinu i Širince. Osnutkom 5. gardijske brigade Hrvatske vojske postao je pripadnikom njezine 4. bojne s kojom je prošao niz zahtjevnih ratišta. Od Slavonije preko Dalmacije do Bosne i Hercegovine. Posebno se istaknuo na mostarskom bojištu u području sela Gnojnice s južne strane Mostara spašavajući na desetke ranjenih suboraca koje je izvlačio s vatrene linije i stavljao na tenkove koji su ih odvozili s prve crte.
Snajperski metak u Uskoplju teško ga je ranio. Put do bolnice bio je predug te je Nevenko podlegao ozljedama. Na posljednjem ispraćaju ovog heroja okupio se cijeli Davor s okolicom. Mjesno groblje u Davoru bilo je premaleno za par tisuća ljudi koji su mu došli odati počast.