Tko je bio vojni "pitomac" u vrijeme Jugoslavije; tko se (ne) zna pravilno križati; tko je i koliko nakupio staža na bojištu u Domovinskom ratu; tko je veći autokrat i kome odgovaraju faraonske ovlasti u upravljanju strankom te tko je više puta pogazio svoje izjave kad je u pitanju odnos prema HDZ-u...
Upravo smo, dakle, pobrojali sve ključne teme oko kojih se svađaju dvije frakcije Domovinskog pokreta. Iako zvuče kao teme neke birtijaške svađe iz devedesetih, to su očito glavne reference vodeće desne stranke u Hrvatskoj, u kasno ljeto 2024. godine.
I puno govore o mentalnom stanju i potencijalima desnog političkog pola u Hrvatskoj.
U tim prepucavanjima ima puno udaraca ispod pojasa i teških optužbi. Ali zato gotovo ni riječi nećete čuti o politikama, svjetonazorskim postavkama. Jer ovo nije sukob različitih koncepcija i(li) suprotstavljenih programskih vizija desnice. Ne, ovo je vulgarni obračun frakcija u borbi za prevlast u stranci. I točka.
Ne dijele njih različiti pogledi na, primjerice, porezne politike, obrazovanje, demografiju, klasične konzervativne teme ili odnos prema useljavanju i "uvozu" stranih radnika. Nije ih posvađalo, primjerice, neslaganje po pitanju izdvajanja za vojsku, neusporedive vizije odnosa prema Srbiji i drugim susjedima... U pitanju je sukob interesa najprizemnije vrste. Bespoštedni "fajt" za čelnu poziciju u stranci, pa makar pritom, u žestini osobnih obračuna, i stranački brod počeo propuštati vodu.
Preporuke ‘crnoj desnici‘
Apsurd leži u tome da je s liste Domovinskog pokreta u Sabor na proljetnim parlamentarnim izborima ušlo čak 14 zastupnika, čime su postali "glavna udavača" postizbornih pregovora, stranka bez koje se nije moglo zamisliti formiranje većine, zbog čega su postali zanimljivi i SDP-u, a "dobronamjerni savjeti" o tome s kim bi trebali u koaliciju stizali su i sa radikalne ljevice, iz platforme Možemo! čiji su čelnici inače manifestno poručivali: "Nikad nećemo podržati crnu desnicu i crni mrak da uđe u Vladu RH"...
Time je DP postigao najbolji rezultat desnice još otkako je, 2003. godine, HSP osvojio osam mandata u Saboru. No, pad je, kao što je poznato, bio strmoglav: 2007. HSP je spao na jednog zastupnika, da bi na izborima 2011. izgubio status parlamentarne stranke.
Tražili su u međuvremenu desni birači novu snagu u liku i djelu Ruže Tomašić, Brune Esih, Zlatka Hasanbegovića, Milana Kujundžića, Ivana Tepeša (već zaboravljeni adut Domoljubne koalicije pod vodstvom Tomislava Karamarka)... Ali ništa od svega toga nije se izrodilo u novu relevantnu desnu opciju. Na desni se pol posljednjih godina "parkirao" i Most, u početku "nesvrstana" platforma neovisnih lista, pragmatično tražeći na desnici svoju "nišu" i sigurne glasove, ali ni to se nije pokazalo dobitnom kombinacijom. Čak ni za sam Most, kamoli za čitavu desnicu!
Netko će kazati, ima više desničara na Thompsonovim koncertima nego što desne stranke imaju glasova na parlamentarnim glasovima. Reklo bi se, HDZ je pojeo desnicu, čak i najveći bukači, inače skloni javnom "desničarenju", očito na kraju također glasaju za HDZ, vodeći se pragmatičnom računicom o "nerasipanju glasova", nerijetko i osobnim interesima. Naravno, ima nešto i u autodestrukciji zbog koje gotovo svaka desna opcija, s poticajem izvana ili ne, u samoubilačkoj maniri sama sebe opstruira. Što ti je borba za vlast...
Nezanemarivi uspon DP-ovaca (dobili su oni na izborima 2020. godine 16 mandata, ali ovih 14 je ipak predstavljalo veći politički kapital!), u čijim redovima nije nedostajalo ni razočaranih HDZ-ovaca, onih koji su se nadali bržem probitku pa od toga na kraju nije bilo ništa; probudio je entuzijazam simpatizera i glasača desnice. DP je potvrdio status treće parlamentarne stranke u Hrvtskom saboru. Ali, niti pola godine od izbornog uspjeha koji ih je, s obzirom na postizborne omjere snaga, pretvorio u ključne igrače u priči o osnivanju nove hrvatske Vlade, DP je duboko podijeljen. Uzdrman, posvađan, na rubu raskola.
Prešli sve granice
"Svoj je interes stavio iznad interesa stranke... Služi se podmetanjem i lažima", rekao je ovih dana potpredsjednik DP-a Mario Radić o aktualnom predsjedniku Ivanu Penavi, potvrdivši svoju kandidaturu na unutarstranačkim izborima, odnosno na Izbornom saboru.
"Ocrnjivanje stranke, podmetanja i udbaške metode koje dolaze od njih nezabilježene su u unutarstranačkim izborima u Hrvatskoj... Pitam ja vas, može li čovjek koji se u vrijeme hrvatske šutnje, dok se donosio Memorandum SANU i dok su se kovali planovi za agresiju na Hrvatsku, školovao za JNA ‘vazduhoplovca‘ biti lice DP-a? Ja mislim da ne može!", govorio je Penava. "Sve što se govorilo proteklih dana prešlo je sve granice... Cilj druge strane je da se ostavi spaljena zemlja i nanese šteta DP-u! Plaćaju ljude da iznose neistine, montiraju video-uratke", kazao je predsjednik stranke, ne krijući ogorčenje zbog poteza Radićeve struje.
Jasno je da nakon Izbornog sabora u stranci neće biti mjesta za obojicu. Imamo li sve to na umu, tko god, pobijedi, desnici je ovo novi težak udarac. Dok europska desnica stalno raste (ovih je dan aopet aktualna tema jačanja AfD-a u Njemačkoj!), ovdašnja predano radi na vlastitom upropaštavanju. I svađa se – tko se bolje križa u javnosti!
I zato, iako im je uhu draža bilo koja Thompsonova, u ovom bi slučaju naslovom najprikladnija pjesma bila ona Ripperova, iz opusa zagrebačkog sastava Pips, Chips & Videoclips. Kako ne znate koja? Pa "Na putu prema dolje", a i koja bi druga?!
