U ovo vrijeme, kad je standard vjerničke pokornosti ubiciran u fenomenu muškaraca koji sad već mjesecima kleče svake prve subote u mjesecu po trgovima u Hrvatskoj, osjećam zaradi toga duboki stid kao kršćanin i još dublju uvredu kao katolik. Zbog čega? Pa zbog toga što čujem oko sebe jako puno istomišljenika, revnih kršćana i – koliko je do svakoga od njih – praktičnih vjernika koji sakramentalno njeguju otajstva svoje vjere, a da ih istodobno obuzima žalost i čemer, ponekad čak jed i bijes vidjevši one cirkusantske klečadure što, poput menstrualnog ciklusa, jednom mjesečno izlaze na trgove kolektivno moliti krunicu da ih svi vide. S druge strane, u isti mah provociraju i sve one koji su kao ljudi izgrađeni i kao osobe odgojeni na od toga posve različitim vrijednostima, pa ih motiviraju...