U Poličniku kod Zadra bila je družina momaka koji su voljeli dobru zabavu. Svakog bi tjedna kod drugog ispekli janje i družeći se međusobno hvalili kako im osim mlade janjetine i jedre djevojke ništa više u životu ne treba.
Okupljali bi se tako iz tjedna u tjedan, znali su ih roditelji i selo, ali domaćin večere nikad nije govorio odakle mu janje. Niti bi ga itko iz družine pitao iako je svaki dobro znao. Kad bi, naime, došao red nekoga da ugosti, večer prije ukrao bi janje prijatelju iz družine. Godinama su jedan drugome tako krali janjce, spremali ih za večere i gostili se, ali nikad nisu drugome priznali odakle im janje. „Budala, ne zna da jedem na njegov račun” mislili su jedan o drugome, glođući papršnjake. Šutnja ih je tako držala na okupu. Znali su, ako...