StoryEditor
HrvatskaKARTA KANTA

I u Novoj Gradišci je sve bilo ‘po zakonu‘. I nisu ‘imali indicija‘. Samo, što se kod tako male djece računa kao indicija? Nagnječenje mozga? Smrt?

7. travnja 2021. - 11:55
Hanza Media

Je li zločin koji su napravili roditelji djevojčice iz Nove Gradiške doista nevjerojatan? Je li nevjerica samo naša obrana od činjenice da majka ili otac ili oboje mogu biti toliko zli pa svoje dijete prvo dati udomiteljima, potom ga tražiti i dobiti natrag, a onda ga tako malenog ubiti?

I konačno, jesu li famozne "institucije sistema" u tolikoj mjeri postale slijepe i bešćutne da su, štiteći se tek površnim zakonskim formulacijama, u tome sudjelovale na način koji je... Nevjerojatan?

Strašna priča iz Nove Gradiške započela je još davno, prije negoli je nesretna curica začeta. Još tada, prije ravno devet godina, danas 27-godišnji otac, udario je nekog čovjeka bocom po glavi i iz džepa mu ukrao 900 kuna. Godinu dana kasnije napao je svog oca, te to isto isto ponovio 2014., a zatim i 2015. godine kad je napao oboje svojih roditelja. One godine kad je dobio djevojčicu koja je sada mrtva, a to je bilo 2018. pijan je, s 2,83 promila alkohola u krvi, napao majku svoje djece. Te godine je ona bila prvo pobjegla od njega u sigurnu kuću, potom mu se vratila, pa je onda pobjegla kod svojih roditelja... Pa mu se opet vratila. Mirenja su očito svaki put urodila plodom – sa samo 24 godine, danas je ta žena majka troje djece i ubojica četvrtoga. I ona i on sad su u pritvoru, troje je djece po hitnom postupku smješteno u udomiteljsku obitelj, a mala curica je preminula od teških ozljeda glave i mozga u Klaićevoj bolnici.

Mala curica je, međutim, čim je na zahtjev vrlih roditelja i uz blagoslov vrlih pripadnika sustava vraćena biološkim roditeljima, pokazala da joj njezina "prava" obitelj ne donosi sreću. Već tada je, a to je vidljivo tek sad iz zapisnika socijalnih radnika, pokazivala smetnje u ponašanju.

Zaklanjajući se stručnim terminima, socijalni radnici su konstatirali "regresivno ponašanje". Pojednostavljeno rečeno, dijete se vratilo u psihološki uzrast koji je već bilo preraslo, u sigurnost koju je osjećalo kod udomitelja. To bi moralo biti jasno i psihologu amateru, no, nažalost, socijalnoj službi nije bilo jasno. Nije im bilo jasno da ta biološka obitelj nije za djevojčicu dobra.

No opsesija biološkim roditeljima, kakvi god oni bili, doktrinarno je ucijepljena u socijalni sustav. Ta opsesija izbija i iz izjave sada smijenjenog ravnatelja Centra za socijalnu skrb kad je on, neposredno nakon tragedije, kazao kako je bilo "zaključeno da je za dijete bolje da se vrati u svoju biološku obitelj", pogotovo i stoga što su se roditelji, zamisli, i formalno vjenčali.

Dakako, ponovio je i mantru kako je sve obavljeno "po zakonu", tipično za one kojima su zakoni tek smokvin list iza kojeg se skriva ravnodušnost.

Kako drukčije razumjeti tezu kako "što se tiče navodnih starih masnica, da bi se one vidjele, kolegica bi dijete morala skinuti i fizički pregledati, a to nije uobičajeno ako nema nekih informacija i indicija da se takvo što događa. Da je bila neka sumnja ili prijava o tome, tada bi kolegica zatražila da se dijete dovede u Centar te da ga se liječnički pregleda". Zar djeca od dvije godine podnose prijave? Što se uopće računa kao indicija? Nagnječenje mozga? Smrt?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. travanj 2021 08:41