Hrvati će, čini se, još jednu namirnicu maknuti s jelovnika. Cijena vrganja otišla je u nebo, za kilu se traži 20 eura, jednako u Istri kao i na sjeveru zemlje. Vrganj, koji za razliku od mnogih drugih gljiva, nema baš nikakva ljekovita svojstva, ali veliki je gastro užitak, aromatičan, i svakom jelu daje posebnu notu, postao je tako za većinu još jedna žal za "starim vremenima". Pitati je li neka cijena opravdana, danas, kad se čini da baš ni jedna nema opravdanja, i nije neko pitanje, ali za vrganje to dosad nismo pitali, pa evo što o cijeni od 20 eura za kilogram kaže Marijan Sabolić, predsjednik Gljivarskog društva "Smrčak" iz Čakovca.
- Za cijenu od 20 eura za kilogram vrganja, nema opravdanja. To je isključivo i samo pohlepa. Ništa drugo. Vrganja prilično dugo zbog sušnog perioda nije bilo, nestašica je bila kratkog vijeka i sad ih opet ima pa me zanima hoće li spustiti cijenu. Ova je svakako pretjerana. Sad ih, dakle, ima i njihova bi realna cijena, po meni, trebala biti 15 eura. Nisam ekonomist ni stručnjak za gospodarstvo i cijene, ali siguran sam da bi cijena od 15 eura bila primjerena – kaže za Jutarnji list.
Ovo mu je četvrta godina na čelu "Smrčka", društva koje se tako zove jer u Međimurju smrčak dobro raste. Inače, smrčak je cjenjeniji i skuplji od vrganja, jer raste samo u proljeće, dok se vrganj može pronaći cijelu godinu. Također, manje ih je nego vrganja. Marijan Sabolić je u vrganjima bio prije dva tjedna i, kaže, na žalost je zakasnio na pravu berbu.
- Našao sam sigurno 250-ak vrganja, na lokacijama koje su tri tjedna ranije bile poplavljene, pa i kad se voda povukla nitko nije zamijetio da su vrganji počeli rasti i nije ih tražio ni brao. Jasno, za tjedan dana su se dostarali i bili već crvljivi i truli pa 90 posto onih koje sam našao nisu bili za upotrebu, ali za svoje sam potrebe našao sasvim dovoljno zdravih. Dio sam ostavio za konzumaciju, dio posušio. Da sam došao samo desetak dana ranije, svih 250 bili bi upotrebljivi, bio bi to eldorado od vrganja – kaže.
Eldorado je, dodaje, i sad. Na sjeveru ih još nema, ali u Gorskom kotaru i Istri ih ima koliko hoćeš. Znam to od svojih kolega iz drugih društava. Prošli vikend su u Paki održani Dani vrganja i tartufa i svi su vrganji bili odande. Prodavali su se, također, po 20 eura za kilogram i nije mi palo na pamet kupiti ih po toj, previsokoj cijeni. Sutra idem sam u berbu prema Gorskom kotaru i vjerujem da ću bez problema ubrati nekoliko kilograma – kaže.
Vraća se na cijenu. – Kilogram mesa prosječno košta oko pet eura. Gljive jesu vrlo cijenjeni i često ljekoviti prehrambeni artikl, ali ipak morate nahraniti obitelj, što danas nije lako.
Koji mu je omiljeni način pripreme vrganja? – Pohani vrganj mi je najbolji. Nareže se na pet milimetara debele kriške i dalje se poha kao i sve drugo.
Narednog se vikenda u Čakovcu održava Izložba gljiva i Marijan Sabolić uopće ne sumnja da će na njoj imati vrganja, one koje će ubrati u berbi izvan Međimurja. – Sto posto sam u to siguran – zaključuje.
Vrganja, kaže, osim u Gorskom kotaru, sad ima oko Karlovca, na Banovini, Petrovoj Gori, a čuo je da su krenuli oko Macelja i Trakošćana, dakle na sve strane. Hoće li se, budući da vrganja, ima, spustiti cijena? Živi bili pa vidjeli.