Nakon što je devet godina proveo u Irskoj, Boris Bočkaj vratio se u rodni kraj, u Baranju, u mjesto Vardarac.
"Privukli su me novci jer je ovdje bila loša situacija. Radio sam u skladištu s voćem i povrćem, kasnije sam postao vozač. Super mi je bilo, imao sam dobar posao, plaćen posao i dobru ekipu na poslu", rekao je za Novu TV.
Iako je bio zadovoljan, ipak se odlučio vratiti. "Dolazio sam na godišnji i vidio sam da se Osijek gradi, dešava se nešto u Slavoniji i Baranji i to me privuklo. Prijatelji su govorili da su narasle plaće, popravila se situacija", prepričava.
Iz Irske se vratio i Milan Franić iz Dalja.
"Nakon što sam završio fakultet, odselio sam se u Irsku, tamo sam proveo dvije godine i nakon toga sam se vratio u svoje rodno selo Dalj. Nakon nekog vremena shvatio sam da ne želim tamo ostati i živjeti", ističe.
Razlozi povratka su različiti, od nesnalaženja u novoj sredini do visokih cijena najma stanova i kuća.
"Što mi više budemo rasli i lovili korak s onima koji su u Uniji bili prije nas, izgledno je da će biti sve manji broj onih koji se na to odlučuju", poručio je jučer premijer Andrej Plenković.
Procjena je da je u Irskoj bilo oko 35 tisuća Hrvata, a premijer kaže da ih se vratila polovica.
"Plaća manja, cijene iste"
"Hrvatska je uvijek bila obećana zemlja za stanovnike, za hrvatske građane. Prema tome, iskustvo je dobro vidjeti, doživjeti ga. Stvar je zapravo u kvaliteti života, a mislim da nitko ne može više pružiti kao vlastiti zavičaj", kaže ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman. Da je Hrvatska obećana zemlja, iako su se vratili, mladi se s ministrom ne bi složili. Boris danas proizvodi svijeće, prodaje ih širom Europe, ali kaže da je ipak požalio što se vratio.
"Da, požalio sam. Teško je ovdje. Imao sam trostruku, četverostruku plaću u odnosu na ovu, a cijene su iste", rekao je za Dnevnik Nove tv.
Inače, kao što smo pisali u Irsku, u kojoj je antiimigrantsko raspoloženje uhvatilo maha, u prvih devet mjeseci ove godine doselilo se samo 526 hrvatskih državljana. U toj zemlji danas živi tek oko 16 do 17 tisuća naših državljana, odnosno samo polovica naših iseljenika od njih oko 34 tisuće, koliko ih je u proteklih 20-ak godina dobilo PPS broj (pandan našem OIB-u), piše Večernji list i usput napominju kako u Irsku ne hrle više ni Poljaci iako ih je u protekla dva desetljeća doselilo više od 400 tisuća, no ostalo ih je samo 100 tisuća.
Veliki problem Irske je neriješena stambena kriza, jačanje nezadovoljstva Iraca koji smatraju da im je došlo previše doseljenika na premalo prostora. I javna sigurnost je sve veći problem. Struka smatra da problemi s prihvaćanjem doseljenika nastaju kada njihov udio u populaciji pređe 10, 12%, a Irska ga je prešla.
O drastičnom smanjenju iseljenih hrvatskih državljana u Irsku demograf prof. dr. sc. Nenad Pokos kazao je da je irski popis stanovništva iz 2022. zabilježio 13.649 hrvatskih državljana. Iako je u tom popisu primijenjena drugačija metodologija, tj. u obzir je uzeto državljanstvo, a ne više država rođenja, smatra se da je 2022. u Irskoj živjelo znatno više od popisom utvrđenih naših državljana na što, kaže, ukazuje podatak o broju zahtjeva za PPS (Personal Public Service Number) koji se dodjeljuje svakom doseljenom stanovniku u Irsku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....