Subotnji prosvjed lijevo-liberalne oporbe na Markovom trgu okupio je nekoliko tisuća ljudi i udahnuo preizborni optimizam svima koji priželjkuju promjenu vlasti. Oko broja sudionika oporba i vladajući se neće složiti, uostalom, teško je očekivati i da bi se složili da nakon nedjelje dolazi ponedjeljak.
Bi li zamah prizivanog "otpora HDZ-u" bio i veći da je prosvjed organiziran u prvim danima po izbijanju afere Turudić, odnosno da su Možemo! i SDP uključili u organizaciju skupa baš sve oporbene stranke, možemo samo nagađati.
Ovako, bio je to divan, sunčan dan za "revolucionarne" selfie snimke s Markovog trga i bildanje samopouzdanja stranke koja vlada glavnim gradom. SDP-ovog predsjednika Peđu Grbina je "ponijelo" do te mjere da je ekipi iz Možemo!, po tko zna koji put, javno ponudio koaliciju, što je iste večeri Sandra Benčić komentirala vrlo suzdržano, podsjećajući SDP-ovce kako Možemo! zapravo ostaje pri svojoj ponudi "točkaste koalicije". Tješnja predizborna suradnja im se očito ne uklapa u planove za kampanju.
Most i stranke desnice su ostale nepoželjne na subotnjem okupljanju, pa ostaje dojam da se prosvjed koji je, istina, napunio Markov trg i prilazne ulice, a zamišljen je kao manifestacija nekakvog sveopćeg nezadovoljstva u državi - ipak na kraju obratio samo članovima dviju spomenutih dviju te još devet manjih stranaka od centra ulijevo! "Dosta je!" zbog toga nije postala mobilizacijska parola širih masa (i birača), ma koliko da je upravo slučaj Turudić imao upravo potencijal baš takve mobilizacije i lijevih i desnih, moguće i neodlučnih birača.
No, tko zna, možda se i ovakvo, "krnje" okupljanje dijela oporbe (simpatizeri i članovi su dovezeni autobusima iz čitave zemlje) naposljetku pokaže kao inicijalno za dosezanje kritične točke nezadovoljstva u biračkom tijelu, a možda i smjenu vlasti! Sve ćemo znati u noći nakon parlamentarnih izbora. Kad god bili...
Jedna je stvar u svemu tome prošla pomalo ispod radara većine medija i analiza: iako na skupu, ni među okupljenim prosvjednicima ni među govornicima, nije bilo predstavnika desnih stranaka, nešto od gorljive desničarske retorike se ipak "prošvercalo" na pozornicu, među govornike! Kako sad to?, mogla bi se zapitati, primjerice, zastupnica Benčić, koja nije vidjela baš ništa sporno u nekim žestokim parolama, kao što je recimo bila Beljakova "U pakao s bandom lopovskom!" ("Možda je toga i bilo, ali znate, ljudima je dosta...", relativizirala je na RTL-u, dajući tako svoj obol srozavanju političke kulture i kulture dijaloga u Hrvatskoj).
Naime, premijera Andreja Plenkovića su kao "izdajicu" ili "slugu" (Bruxellesa, op. H.P.) dosad etiketirali isključivo desničari, ali sad je isto prozivanje stiglo s prosvjeda lijeve oporbe i nekoliko manjih stranaka centra! I pritom ne mislimo na Beljakovo zazivanje paklenog ognja, valjda kao najprimjerenije kazne za "lopove na vlasti"...
Katarina Peović, čelnica i saborska zastupnica Radničke fronte, zagrmila je s pozornice: "HDZ kvislinzi, izdajice, lopovi!". A onda povela i skandiranje.
Posvetimo se sad detaljima: Ako su HDZ-ovci na položajima, na čelu s Plenkovićem, kvislinzi, to će reći da surađuju s nekakvim okupatorima?! Onako kako je to u Drugom svjetskom ratu radio Vidkun Quisling, norveški političar koji je (p)ostao sinonim za suradnju s nacistima. Otud i pojam kvislinga, koji se upravo zbog toga koristi kao naziv za suradnike stranih okupatora i izdajnika općenito.
Što nam Peović zapravo želi kazati? Ako su Plenković i suradnici kvislinzi, tko je okupator? Znamo li za premijerov dobar rejting u EU, znači li to da je Hrvatska okupirana od EU-a? Da nam EU čini ili sprema nešto loše, a "izdajica" Plenković im u tome pomaže?!
Krajnja desnica i krajnja ljevica se u toj temi očito nalaze. Desnici smeta "previše" Europe i "previše" ljudskih prava (pogotovo za sve vrste manjina), migranti, regionalna (i svaka druga mesuradnja, navodni gubitak nacionalnog identiteta i suvereniteta po mjerilima od prije 100 godina. Krajnjoj ljevici, odnosno čelnici Radničke fronte, očito smeta orijentacija prema Zapadu, odnosno EU-i, i naravno, taj mrski kapitalizam. Radnička fronta je, također, već pozivala na izlazak i iz NATO-a...
Za izlazak iz EU-a, kako kažu, nisu, ali su u svojim objavama znali naglasiti kako "odbijaju diktat Bruxellesa" i "zagovaraju samostalnu i antineoliberalnu ekonomsku politiku za Hrvatsku, uz suradnju s progresivnim vladama ostalih zemalja EU i ostalih inozemnih saveznika – a ako rezultat provođenja ekonomske politike koja bi išla u korist radne većine u Hrvatskoj bude izbacivanje iz EU, to smo i više nego spremni prihvatiti"...
Plenković je definitivno pretjerao kad je skup na Markovom trgu nazvao "proruskim" (u konačnici, to što stranke organizatori prosvjeda nisu podržale izglasavanje hrvatske pomoći Ukrajini u Saboru nema previše veze s njihovom željom da svrgnu HDZ i dođu na vlast), ali da među njima ima i onih koji Hrvatsku ne vide u euro-atlantskim integracijama, to se ne može osporiti. Niti se smije ignorirati.
Jedno je sigurno: čeka nas uzbudljiva kampanja... A i dolaze topliji dani, bit će prilike za još koji "revolucionarni selfie"!