Čovjek o kojem ću nešto reći vlasnik je velikog komada zemlje na jednom srednjodalmatinskom otoku. Na njegovu ludu sreću, njegova je didovina u urbanističkim planovima ušla u jednu od turističkih zona. Čovjek o kojem govorim, doznavši to, protrljao je ruke i rekao: “Super! Sada ću na mojoj djedovini sagraditi apartmane za iznajmljivanje, pa ću sebi i potomcima osigurati budućnost.” Ali se prevario.
Otišao je u nadležne službe, gdje su mu lijepo objasnili da stvari ne stoje tako. Objasnili su mu da je naša država odlučila stati na kraj pošasti jeftinog, masovnog “cimer-fraja”. Objasnili su mu da na mjestu gdje je njegovo zemljište ne smije biti ničeg doli hotela, da se na tom prostoru nekretnine ne smiju etažirati i prodavati odvojeno, jer mi na Jadranu ne...
Otišao je u nadležne službe, gdje su mu lijepo objasnili da stvari ne stoje tako. Objasnili su mu da je naša država odlučila stati na kraj pošasti jeftinog, masovnog “cimer-fraja”. Objasnili su mu da na mjestu gdje je njegovo zemljište ne smije biti ničeg doli hotela, da se na tom prostoru nekretnine ne smiju etažirati i prodavati odvojeno, jer mi na Jadranu ne...
