Ništa ni u prirodi ni i društvu nije pravedno podijeljeno pa nije ni roditeljstvo. Jednima je taj dar uskraćen, premda se godinama muče i s prirodnom i s umjetnom oplodnjom.
Mnoge dobre, drage, pametne i čestite žene i muškarci trpe bolne hormonske terapije, drhtavim rukama otvaraju omotnice s nalazima i neutješno jecaju nakon trećeg, četvrtog ili sedmog neuspjeha. Zatim se odluče na posvajanje pa pišu molbe, razgovaraju sa socijalnim radnicima i psiholozima, obilaze kancelarije tražeći uvjerenja o nekažnjavanju, tjelesnom i duševnom zdravlju, potvrde da su zaposleni i stambeno zbrinuti, ali ni nakon te birokratske golgote im se katkad ne posreći.
Osobito uporni na koncu pođu po dijete na drugi kraj svijeta, u daleku afričku zemlju uništenu vjerskim i etničkim...