Analiza Inoslava Beškera: Uhvatila nas je panika jer ove godine možda neće biti darova. Nije li ono još Isus tjerao trgovce iz hrama? Nije li sv. Ivan Pavao II. uzalud kukao protiv komercijalizacije Božića?

stdClass Object ( [id] => 1139457 [title] => Analiza Inoslava Beškera: Uhvatila nas je panika jer ove godine možda neće biti darova. Nije li ono još Isus tjerao trgovce iz hrama? Nije li sv. Ivan Pavao II. uzalud kukao protiv komercijalizacije Božića? [alias] => analiza-inoslava-beskera-uhvatila-nas-je-panika-jer-ove-godine-mozda-nece-biti-darova-nije-li-ono-jos-isus-tjerao-trgovce-iz-hrama-nije-li-sv-ivan-pavao-ii-uzalud-kukao-protiv-komercijalizacije-bozica [catid] => 142 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

"Možete zaboraviti božićne darove!", prijeteći su poručili tršćanski lučki radnici, najavljujući štrajk unedogled, sve dok talijanska vlada ne povuče obavezu posjedovanja COVID potvrde da bi se smjelo otići na posao. Prijetnja je trajala tri dana.

Prvo su se među "batelante" ubacili fašisti, prispjeli iz raznih krajeva Italije i Evrope, onda su se povukli batelanti da ih ne poistovjete s ekstremnim desničarima, a treći dan je policija navratila sa suzavcem i šmrkovima, pa je ulaz opet bio slobodan. Opseg razmjene robe je u tršćanskoj luci i tog vikenda bio kao i prethodnih subota i nedjelja. Ali nije kao lani. A za to nisu batelanti ni zaslužni, ni krivi.

Naprosto, opseg prekomorskog prometa bitno se smanjio u pandemiji i do daljnjega mu nema povratka ni na lanjski a kamoli na preklanjski obujam. Problemi su u lukama, problemi su s brodovima, problemi su s kamionima i još više s kamionistima, problemi su u proizvodnji. Zbog njihove međusobne povezanosti, dopremu sirovina i robe zovemo opskrbnim lancima. Koji, kao i svaki lanac, pucaju na najslabijoj karici.

Kako piše Petar Stošić, koji je prikupio neke od podataka kojima se služimo, u otvorenom pismu koje su potkraj rujna uputili državnim i vladinim poglavarima nazočnima na zasjedanju Glavne skupštine Ujedinjenih naroda, Međunarodna brodska komora (ICS), Međunarodna udruga zračnog prometa (IATA), Međunarodna unija cestovnog prometa (IRU) i Međunarodna federacija transportnih radnika (ITF) upozorile su na "kolaps globalnog prometnog sustava" ako vlade ne obnove slobodu kretanja transportnim radnicima i ne daju im prioritet za dobivanje cjepiva koja je priznala Svjetska zdravstvena organizacija (SZO ili WHO).

Kašnjenje robe

Božićni darovi će, dakle, nesumnjivo uzmanjkati. Poglavito oni autentični, proizvedeni za kršćane u komunističkoj Kini, koja je posljednjih godina bila glavni proizvođač ukrasa i jaslica, petardi, prskalica te svega inoga blaga Božjega bez čijeg je sjaja i praskanja teško zamisliti suvremenu božićnu noć.

Amerikanci su se, čitamo, uzalud nadali da je uspješna kampanja cijepljenja ostavila za sobom restrikcije vezane uz pandemiju. Zaraza i umiranja je znatno manje, ali logistika još otaljava zaostatke.

Prosječno kašnjenje robe između azijske pacifičke obale – gdje su Kina, Koreja i Japan – sada iznosi 13 dana, a lani je u isto doba godine, u jeku pandemije, iznosilo 13 sati. Pred Los Angelesom i Long Beachom (koji je druga američka luka po pretovaru kontejnera; preko tih dviju luka zajedno teče oko 25 posto ukupnog američkog izvoza i oko 40 posto ukupnog uvoza) na pučini čeka pretovar stotinjak nosača kontejnera, krcatih svime što dolazi iz Azije: od igračaka i tenisica do čipova i strojeva. Taj se krkljanac, kažu, neće raščistiti sve do sljedeće godine.

---

---

Ni onaj ispred Hong Konga i Shenzhena, gdje je također na pučinskom sidrištu "parkirano" stotinjak nosača kontejnera.

Ondje se na prekrcaj čeka 7-12 dana, u Rotterdamu "samo" šest.

Prosječna svjetska cijena prijevoza 12-metarskog kontejnera sada je gotovo 10.000 dolara, trostruko više nego u početku 2021, a deseterostruko više nego prije pandemije.

Ne samo da prijeti nestašica pojedinih roba (fotografije ispražnjenih polica kruže društvenim mrežama, Amerika se po tome pridružuje Engleskoj), nego se paničari da neće biti božićnih pojeftinjenja. Njih trgovci ubacuju kad je robe višak, a ne kad je nedostaje.

Zastoji u dopremi robe i poskupljenje prijevoza generiraju inflaciju, a ona obezvrjeđuje plaće i mirovine, nagriza kupovnu moć građanina. Kreše njegovu sposobnost investiranja u božićne darove, među inim.

Neke su cijene već pobješnjele. Danas je odaslati paket iz Los Angelesa u Shanghai sedam puta skuplje nego ga poslati u obrnutom smjeru. USA ne kontroliraju cijene, one su prepuštene tržištu, a tržište reagira na nestašice, bila posrijedi sirovina ili proizvod, kredit ili radna snaga. Čega nedostaje, to poskupi. U Kini nema demokracije, pa država ne dopušta divljanje cijena u krizi – ali ni ondje nisu cijene ostale iste kao lani, a kamoli preklani, kad pola svijeta nije znalo za dvadesetmilijunski gradić Wuhan, mio netopirima (to jest potopirima iz naše dječje pseudopsovke).

Ni Mao ne pomaže kad je potražnja veća od ponude. Marx je taj mehanizam objasnio, ali Marxa više čitaju u Americi nego u Kini.

Razlika u profitu se godinama temeljila na što "vitkijem" lancu opskrbe: što manji viškovi, što kraće ležanje u skladištima, što brža dostava. Događa se isto što i s listovima za savijaču (hrvatski: štrudel): što tanji, to bolji, ali ne toliko da pucaju. A "vitki" lanci pucaju čim uzmanjka jedna komponenta. Po Engleskoj kruži dosjetka da Kraljica odgovara premijeru Johnsonu: "Da, za drugoga svjetskog rata sam vozila kamione. Zašto me to pitaš?"

U Sjedinjenim Državama trenutno nedostaje oko 80 tisuća vozača kamiona, a manjak se danomice povećava; u Velikoj Britaniji, i te kako manjoj, nedostaje oko 120 tisuća vozača, prvenstveno zbog posljedica Brexita i prepreka za dolazak stranih radnika iz Evropske unije.

Civilizacijski fenomen

"Opskrbni lanci popucali su na sve strane i srozali se na dosad neviđenu razinu. Problemi su mnogo dublji od onoga što vidite u lukama", rekao je za Financial Times Simon Heaney, analitičar pomorske konzultantske kuće Drewry.

Da, dobro, ali kakve to veze ima s rođendanom malog boga Božića? S kršćanskim praznikom od koga ima važnijih, počev od Uskrsa, ali od kojega nema popularnijega? Ima utoliko što Božić ima ne samo svoju vjersku dimenziju, a i religijsku koju možemo lučiti od vjerske, nego ima i društvenu dimenziju.

U svojoj vjerskoj dimenziji, Božić je za kršćane rođendan Isusa Krista, dakle Božjeg sina te Boga i čovjeka istodobno, koji je uskrsnuo od mrtvih. U religijskoj dimenziji Božić je svetkovina u kojoj su se, sinkretski, našli elementi kršćanske mitologije, s elementima pretkršćanskih mitologija (taj je sinkretizam nazočan u gotovo svim velikim kršćanskim svetkovinama i obredima, a to – i po naučavanju same Crkve – ne utječe negativno na vjerski sadržaj religijskog fenomena; čini ga dapače privlačnijim). Napokon, u svojoj društvenoj (ponajprije kulturnoj, ali i ekonomskoj i inoj) dimenziji Božić postaje civilizacijski fenomen koji nadilazi i vjerski, a i religijsko-mitološki okvir.

U dijelu svijeta čija je kultura bitno obilježena kršćanstvom Božić je neodvojiv od lika Isusa Krista, bez obzira na to promatra li ga se ponajprije vjerski (kao božansku priliku) ili historijski (kao jedan od ključnih povijesnih likova). Ostavivši raspravu o božanskome teolozima, te se ograničivši na to da se ovdje o Isusu govori isključivo s obzora historije religije ili historije civilizacije, ostaje činjenica da su Isusove ideje i Isusov lik bitno utjecali na formiranje današnje zapadne civilizacije, čega je Božić samo jedan od pokazatelja.

Pa ipak dobar dio ne samo domaćega, nego svjetskog pučanstva ni ne vidi Božić kao primarno duhovni moment, vjerski blagdan, nego kao potrošački praznik. Ovih je dana neka hrvatska televizijska mreža anketirala građane i oni, kako mi prenose, govore što će im ove godine nedostajati o Božiću: jednima darovi koje bi htjeli dati, odnosno dobiti, drugima obilje razne robe na sniženjima (koja ni u Hrvatskoj nisu više izvjesna), a neka je građanka spomenula da će joj nedostajati kuglice. U neka davna vremena vadili smo starinski nakit, koji je "mirisao" po tradiciji božićnog doma, a sada ima i onih kojima manjka kinesko plastično blještavilo.

Pod vjerskom i običajnom ljuskom Božića nataložila se tradicija slavljenja nade ne samo u Otkupitelja koji nudi život vječni, nego i ona starija od Isusa, u cikličku obnovu prirode, slavljenu o zimskome suncostaju, momentu kada se dan prestaje skraćivati, kada Sunčeva svjetlost opet biva sve dulja, makar i ne baš izdašna (kada je Sunce "zubato"), najavljujući buđenje proljeća, zrelost ljeta i jesensko obilje.

Može biti i slučajno, ali svakako je znakovito da u hrvatskome oba najpopularnija kršćanska blagdana nose nazive u čijim su korijenima atributi slavenskoga sunčana boga iz razdoblja davno prije kršćanstva. Božić je bio mali sunčani bog, još posve nemoćan u doba zimskog suncostaja, a Uskrsu je u korijenu Krijes, sinonim sunčana boga u doba njegove najjače snage, pa tim imenom i danas zovemo ivanjske vatre, možda ni ne znajući da su u ona doba paljene da bi Suncu dale dodatnu snagu (kao što je i badnjak ložen da njegov oganj ojača maloga, nejakog sunčana boga Božića).

Veoma često se u našim suvremenim blagdanima susreće više raznovrsnih sadržaja: s jedne strane vjerski, poglavito kršćanski (jer pripadamo kršćanskome civilizacijskom okružju koje je udarilo pečat ne samo na svoje blagdane, nego i na ono što je naslijedilo, a i na imaginarij i svjetonazor čeljadi izvan sfere religijskog pripadanja), s druge društveni (a najčešće obiteljski, jer se većina blagdana, ovako ili onako, obilježava u obitelji), s treće pak ekonomski, tržišni.

---

---

Fešta, gozba, post

Fešta je gotovo uvijek povezana s gozbom, kadikad joj prethodi očišćenje s postom – što je u poljodjelskom društvu bilo prirodno vezano uz domaću proizvodnju, koju je u urbanom svijetu (i davnome, a poglavito modernome) nadomjestilo tržište. Ono je, štoviše, prisvojilo dobar dio blagdana, što vjerskih, što političkih, a neke je i samo iznjedrilo, povinujući ih vlastitim ciklusima.

Sve su to razlozi za blagdane, uz još jedan, komplementaran i neizostavan: blagdani su dani kada smo s drugima, kada se srećemo ne zbog radne ili ine nužde, nego s onima koji su nam dragi, da zajedno slavimo i veselimo se (ili pak tugujemo). Fešte nas prokazuju kao društvena bića.

Naravno: i kao komercijalna bića. Svaka ljudska djelatnost koja živi od poticanja i stvaranja potreba teži sebe obogotvoriti kroz rituale, i tako nametnuti ljudima kao nešto sveto i nužno. To čini politika, to čini medicina, naravno da to čini i trgovina. Komercijalna religija je, ako je tako smijemo nazvati, stara vjerojatno koliko i sama razmjena dobara. Pogledajmo putopise velikih istraživača na prijelazu iz srednjega u novi vijek, pa ćemo uočiti s koliko je rituala provođena razmjena darova i kako je taj obred bivao posvećenje novog kontakta.

I dalje se obredno rukujemo ili prinosimo praznu pest glavi, zaboravljajući na praktičko i na magijsko značenje te pradavne geste.

Ako se sjetimo da je trgovina vazda bila pretežan razlog i međugrupnih kontakata i putovanja – treba li se čuditi što na komercijalnu religiju nisu imuni ni najukorjenjeniji blagdani? Nije li ono još Isus tjerao trgovce iz hrama, pa se u njemačkome svejedno i misa i sajam zovu istim liturgijskim imenom: Messe? Nije li sv. Ivan Pavao II. barem desetak puta uzalud kukao protiv komercijalizacije Božića?

Na općoj audijenciji 17. prosinca 1990. sv. Ivan Pavao II. je rekao: "Treba da pažljivo razmislimo o tome zašto se Isus utjelovio. Važno je da to vazda bude nazočno u našem duhu ako ne želimo da se Božić svede na samo sentimentalnu ili potrošačku svetkovinu, bogatu poklonima i čestitkama ali siromašnu autentičnom kršćanskom vjerom."

Ipak i usred središta njegove biskupije, u Vječnom Gradu, malo tko pamti veće gužve i bješnje prosvjede vozača i pješaka od onih koji u Došašću nagrću u kupovinu prazneći police kao da će sutra propast svijeta.

Nema, naime, svetkovine koja nema veze s dominantnom ideološkom orijentacijom: ili joj pripada, ili joj se suprotstavlja. Na isti način dominantna ideološka orijentacija svetkovinu ili prisvaja, ili je suzbija. Taj proces možemo pratiti u povijesti od grčkih polisa i rane Rimske Republike.

Potrošaštvo (hrvatski: konzumerizam) dominantna je ideološka orijentacija u kapitalizmu, koji je Hrvatska prihvatila demokratski i zdušno. Potrošaštvo nije banulo 1990. kada je sv. Wojtyła digao glas protiv njega, kao "vapijući u pustinji". Bilo ga je neprestano, ali samo u onih koji su raspolagali viškovima novca, koji su imali čime kupovati ne samo ono striktno nužno, nego i statusne simbole, ponajprije luksuz. A u takozvanom socijalizmu takvi su već bili znatna većina.

Pritisnuta potrošaštvom tradicija je uzmaknula. Pokleknula je i vjerojatno najstarija hrvatska božićna pjesma, prijevod srednjevjekovne na latinskome koja je začinjala stihom In hoc anni circulo (U ovo doba godine).

U sjevernoj čakavici to je prevedeno: Va se vrime godišća. Zamjenica "se", naime, znači "to, ovo". Drugdje nisu razumjeli što znači "se", pa su počeli pjevati "sve", iako je jasno da se "mir svitu navišća" baš u božićno doba, a ne – kamo lijepe sreće – u sva doba godine.

Zbačena božićna predaja

Cvito Fisković je zapisao da je najstariji hrvatski sadržaj zabilježen glagoljicom u Beramskom brevijaru iz sredine XV. vijeka (sada u Ljubljani), te u Petrisovu zborniku nastalome u Vrbniku na sjeveru Dalmacije u drugoj polovici istog stoljeća. Najstariji latinični prijepis datirao je 1471. u Rabu svećenik Matij Picić.

Evo kako teče početak teksta po rapskoj Picićevoj pjesmarici (prilagođenoga današnjem pravopisu): Va se vrime godišća/Mir se svitu navišća/Kroz rođenje Ditića/od Svete Dive Marije./Diva Sina porodi,/Diavlu silu polomi/A karstjane oslobodi/sveta Diva Marija./O polnoći se rodi/Nebo i zemlju prosvitli/Kako o podne svitlo bi/Od Svete Dive Marije./U jasli ga staviše,/Mati mu se klanjaše,/ter ga slatko ljubljaše/Sveta Diva Marija...

Fisković će u stihovima spomenute rapske pjesmarice nazrijeti začinjavce koje, kao svoje prethodnike, navodi Marul, otac autorske hrvatske književnosti (i koga će tim istim nazivom počastiti Tin u svome znamenitu Oproštaju:.. Ništar manje čtîmo (koko i zemja ova)/Kî va versih libar množ harvacki skova/Marulića Marka, splitskog začinjavca).

I taj dio božićne predaje, u kojoj vidimo korijene hrvatske književnosti, naši su naraštaji zabacili kao nepotrebnu gnjavažu, kao što su zabacili i sam Marulićev hrvatski književni jezik.

Sklonost puka ne može se ni hiniti, ni krivotvoriti. Ni pucanje trgovinskih lanaca neće vratiti zamašnjak narodne volje, koja preferira "adventski" dernek, kineske "kuglice" i petarde što razdiru noć, nekoć tihu i svetu.

"Možete zaboraviti božićne darove!", prijeteći su poručili tršćanski lučki radnici, najavljujući štrajk unedogled, sve dok talijanska vlada ne povuče obavezu posjedovanja COVID potvrde da bi se smjelo otići na posao. Prijetnja je trajala tri dana.

Prvo su se među "batelante" ubacili fašisti, prispjeli iz raznih krajeva Italije i Evrope, onda su se povukli batelanti da ih ne poistovjete s ekstremnim desničarima, a treći dan je policija navratila sa suzavcem i šmrkovima, pa je ulaz opet bio slobodan. Opseg razmjene robe je u tršćanskoj luci i tog vikenda bio kao i prethodnih subota i nedjelja. Ali nije kao lani. A za to nisu batelanti ni zaslužni, ni krivi.

Naprosto, opseg prekomorskog prometa bitno se smanjio u pandemiji i do daljnjega mu nema povratka ni na lanjski a kamoli na preklanjski obujam. Problemi su u lukama, problemi su s brodovima, problemi su s kamionima i još više s kamionistima, problemi su u proizvodnji. Zbog njihove međusobne povezanosti, dopremu sirovina i robe zovemo opskrbnim lancima. Koji, kao i svaki lanac, pucaju na najslabijoj karici.

Kako piše Petar Stošić, koji je prikupio neke od podataka kojima se služimo, u otvorenom pismu koje su potkraj rujna uputili državnim i vladinim poglavarima nazočnima na zasjedanju Glavne skupštine Ujedinjenih naroda, Međunarodna brodska komora (ICS), Međunarodna udruga zračnog prometa (IATA), Međunarodna unija cestovnog prometa (IRU) i Međunarodna federacija transportnih radnika (ITF) upozorile su na "kolaps globalnog prometnog sustava" ako vlade ne obnove slobodu kretanja transportnim radnicima i ne daju im prioritet za dobivanje cjepiva koja je priznala Svjetska zdravstvena organizacija (SZO ili WHO).

Kašnjenje robe

Božićni darovi će, dakle, nesumnjivo uzmanjkati. Poglavito oni autentični, proizvedeni za kršćane u komunističkoj Kini, koja je posljednjih godina bila glavni proizvođač ukrasa i jaslica, petardi, prskalica te svega inoga blaga Božjega bez čijeg je sjaja i praskanja teško zamisliti suvremenu božićnu noć.

Amerikanci su se, čitamo, uzalud nadali da je uspješna kampanja cijepljenja ostavila za sobom restrikcije vezane uz pandemiju. Zaraza i umiranja je znatno manje, ali logistika još otaljava zaostatke.

Prosječno kašnjenje robe između azijske pacifičke obale – gdje su Kina, Koreja i Japan – sada iznosi 13 dana, a lani je u isto doba godine, u jeku pandemije, iznosilo 13 sati. Pred Los Angelesom i Long Beachom (koji je druga američka luka po pretovaru kontejnera; preko tih dviju luka zajedno teče oko 25 posto ukupnog američkog izvoza i oko 40 posto ukupnog uvoza) na pučini čeka pretovar stotinjak nosača kontejnera, krcatih svime što dolazi iz Azije: od igračaka i tenisica do čipova i strojeva. Taj se krkljanac, kažu, neće raščistiti sve do sljedeće godine.

---