Jedna od ljepših poslovnih priča u Hrvatskoj posljednjih godina ona je o procvatu poslovanja Grupe KONČAR, nekadašnjeg „industrijskog diva“ – kako ga se često zna nazivati – firme bogate povijesti duge preko stotinu godina. Nakon više od desetljeća stagnacije poslovanja, posljednjih nekoliko godina obilježeno je vrlo visokim rastom prihoda i još više neto dobiti, što je prošlo nezamijećeno u široj javnosti. Slika 1 ilustrira eksploziju profitabilnosti koja se dogodila u razdoblju 2019.-2023.
U 2023. Grupa KONČAR ostvarila je preko 900 milijuna eura prihoda i preko 70 milijuna neto dobiti, što su poslovni rezultati kakve tvrtka realno nikada nije imala, čak ni kada je u „bivšem socijalističkom divu“ bilo zaposleno 4-5 puta više ljudi nego danas. Produktivnost je danas veća nego ikad, a KONČAR je postao najveći neto izvoznik u Hrvatskoj (veći i od najveće turističke kompanije Valamara). Zato ćemo u nastavku teksta zaroniti malo dublje u KONČAREVO poslovanje i pokazati koje su najjače snage KONČARA te što možemo očekivati u narednim godinama.
Kratka povijest i sadašnjost
Iako se u ovoj analizi nećemo previše baviti poviješću KONČARA (pogotovo daljom) jer je u fokusu sadašnjost i budućnost kompanije, krenimo od kratke povijesne crtice s Wikipedije:
„Povijest KONČARA počinje 24. siječnja 1921. godine kada je osnovano poduzeće Elektra, koje već iste godine prelazi u vlasništvo grupe Siemens i pod tim imenom djeluje do kraja Drugoga svjetskog rata. Od 1946. do 1990. godine poduzeće je djelovalo pod imenom Rade Končar, a od 1. siječnja 1991. godine organizirano je kao dioničko društvo i djeluje pod imenom KONČAR – Elektroindustrija.“
Dakle, KONČAR nije nastao u socijalizmu kako se često misli (kao ni mnoga druga „socijalistička poduzeća“), već dobrih četvrt stoljeća ranije. Ovo usput spominjemo jer je mit o stvaranju jugoslavenske industrije ni iz čega još uvijek živ, a praktički svako poznatije industrijsko poduzeće imalo je temelje u ranim kapitalističkim poduhvatima predratnog doba, često u suradnji s međunarodnim kompanijama kao što je bio slučaj s partnerstvom Elektre i Siemensa. Ta poduzeća su poslije Drugog svjetskog rata nacionalizirana i preimenovana (isti slučaj su Đuro Đaković, Gredelj, Kraš, Badel). Citirajmo i tekst portala Lupiga za više detalja:
„Preteča Končara bilo je poduzeće Elektra, nastalo u siječnju 1921. godine kao zastupstvo njemačkog proizvođača Siemensa. Već u srpnju Siemens ulazi u tvrtku sa svojim kapitalom, preimenuje Elektru u “Jugoslavensko Siemens dioničko društvo” i izgrađuje radionicu u kojoj su se popravljali Siemensovi uređaji. Radionica je izgrađena na 6.000 četvornih metara kupljenih na Trešnjevci, u današnjem Voltinom naselju, gdje je još i danas smješteno sjedište Končara. Proizvodnja dijelova elektromotora započela je 1939. godine, a od 1941. godine tvrtka nosi naziv “Hrvatsko Siemens električno dioničko društvo”. Poduzeće Končar stvorila je poslijeratna socijalistička vlast 31. prosinca 1946. godine, preuzimanjem i spajanjem privatnih poduzeća “Hrvatsko Siemens električno d.d.” i “NORIS veletrgovina elektrotehničkog materijala i strojeva” u Zagrebu.“
KONČAR je u narednim desetljećima poratnog razdoblja doista postao „industrijski div“ s oko 20 tisuća zaposlenih u Hrvatskoj i oko 4 tisuće u Srbiji i Makedoniji. Međutim, prezaduženost, nelikvidnost, i općenito burno i teško gospodarsko razdoblje u Jugoslaviji 80-ih stvorilo je ogromne probleme u Končaru. Hiperinflacija ih je „ubijala“ (ako mislite da je danas inflacija visoka, što bi rekli o inflaciji od 2300 posto kakva je zabilježena 1989.), a restrukturiranje se provodilo sporo. Za detaljan pregled što se događalo tih godina preporučam tekstove Marijana Ožanića, „Starog končarevca“ kako sebe naziva, koji u svojim tekstovima kronološki iznosi citate iz „Končarevca“, tvorničkog lista koji izlazi i danas, a u kojima se vide brojni izazovi s kojima su se u KONČARU tada susreli.
Da skratimo priču, KONČAR je preživio devedesete, ali uz puno manje radnika: „Končar je od velikog poduzeća s 24.197 radnika u 1989. za dvije godine bio prepolovljen (1991. imao je 9.932 radnika), a za deset godina, 1999. broj radnika je spao na 4.115 radnika.“
Približavamo se sadašnjosti. Od te 1999. do 2019., dakle u narednih 20 godina, broj radnika je još malo smanjen, pa je u Grupi KONČAR 2019. bilo zaposleno oko 3400 ljudi. Poslovanje se stabiliziralo, odnosno, da budemo precizniji, prihodi iz poslovanja solidno su rasli do Velike krize 2008. te su poslovni prihodi dosegli 405 milijuna eura uz 17 milijuna eura neto dobiti. No, tada ponovno nastupa višegodišnja stagnacija odnosno pad prihoda (prihode iz 2008. nadmašili su tek 13 godina kasnije, 2021.).
Ipak, KONČAR djelomično uspijeva u pokušaju podizanja efikasnosti i profitabilnosti. Tako je u navedenom razdoblju bilo godina sa zabilježenom neto dobiti u rangu od 23 do 25 milijuna eura. No, od 2021. zapuhali su neki sasvim novi vjetrovi u pogledu prihoda i dobiti, o čemu više dalje u tekstu.
Čime se danas Grupa KONČAR bavi? Glavna područja djelovanja Grupe su sljedeća:
-proizvodnja električne energije – proizvodnja i revitalizacija generatora, izgradnja i revitalizacija hidroelektrana, izgradnja sunčanih elektrana, proizvodnja pretvarača, proizvodnja i instalacija vjetroagregata, upravljanje, održavanje i servisi
-prijenos i distribucija električne energije – proizvodnja i prodaja energetskih, distributivnih, specijalnih, mjernih i ostalih transformatora, dalekovoda, transformatorske stanice, transformatorski kotlovi, oprema za primarnu i sekundarnu distribuciju električne energije, niskonaponska postrojenja, sustavi monitoringa, usluge dijagnostike, ispitivanja i tehničkog nadzora
-tračnička vozila i infrastruktura – izgradnja i prodaja tračničkih vozila poput vlakova i tramvaja, željeznička infrastruktura te povezane usluge održavanja tračničkih vozila
-digitalna rješenja – digitalne usluge, digitalizacija proizvoda i proizvodnje, sustavi poslovne podrške, ICT infrastruktura i usluge.
Sastav Grupe KONČAR na dan 30.6.2024. je takav da uz Maticu (KONČAR – Elektroindustrija d.d., koja je de facto holding kompanija), djeluje 12 ovisnih društava iz temeljne djelatnosti, te 3 ovisna društva posebnih djelatnosti i to na istraživanju i razvoju proizvoda i infrastrukturnim uslugama i ulaganjima, te društva pod kontrolom ovisnih društava, uključujući društva Grupe Dalekovod (u čiju je vlasničku strukturu KONČAR ušao dokapitalizacijom 2021., a kasnije su otkupom udjela još povećali vlasnički udio). U Tablici 1 prikazana su društva koja se konsolidiraju u financijskim izvještajima Grupe KONČAR:
U nekoliko ovisnih društava Grupa ima kontrolu kroz većinu glasačkih prava, no vlasnički udio u navedenim društvima ne korespondira udjelu u glasačkim pravima budući da navedena društva imaju i preferencijalne dionice koje imaju sva prava kao i redovne dionice, osim prava glasa. Udjeli u vlasništvu u društvima na koje se to odnosi su:
KONČAR – Mjerni transformatori d.d. za proizvodnju: 61,97%
KONČAR – Distributivni i specijalni transformatori d.d. za proizvodnju: 52,37%
Dodajmo ovome i dva pridružena društva koja se ne konsolidiraju u izvještajima već se obračunavaju metodom udjela:
Končar – Energetski transformatorio.o.: 49% udjela u vlasništvu
Elkakon d.o.o.: 50% (društvo u indirektnom vlasništvu).
Ovo su vrlo bitne napomene jer se u spomenutim kompanijama krije najveći dio vrijednosti KONČARA. Naime, ranijih godina Grupa je imala još više ovisnih društava u svom sastavu, no to su mahom bili kronični gubitaši ili u najboljem slučaju nisko profitabilna poduzeća.
Dugi niz godina najvrjednija sastavnica Grupe je zapravo bila tvrtka Končar – Energetski transformatori, a što je zajednička kompanija (Joint Venture) nastala u suradnji sa Siemensom, gdje Siemens drži većinski udio od 51% vlasništva. Dobit iz KPT-a (službena skraćenica nastala na temelju engleskog naziva firme, Končar – Power Transformers Ltd.), dakle firme u kojoj glavnu riječ vodi Siemens (pa se u financijskim izvještajima KONČARA firma uopće ne konsolidira), tako je godinama pokrivala (prekrivala?) slabo poslovanje većine ostalih sastavnica KONČAR grupacije.
Druga najvrjednija sastavnica je bila (naglasak na riječi „bila“ jer danas je ovo najvrjednija sastavnica) KONČAR – Distributivni i specijalni transformatori (KONČAR D&ST), u kojoj Matica ima 52% vlasništva. U posljednje dvije-tri godine ovo je postala najvrjednija sastavnica Grupe: KONČAR D&ST prestigao je KPT i po prihodima i po dobiti. Treba napomenuti da spomenute firme nisu konkurenti – KONČAR D&ST je regionalni lider u proizvodnji distributivnih, srednjih energetskih i specijalnih transformatora do 160 MVA i 170 kV, dok KPT proizvodi transformatore veće snage i napona. U svakom slučaju, transformatorski biznis je bio i ostao najvrjedniji dio KONČARA.
Dionice KONČAR D&ST listane su na Zagrebačkoj burzi (oznake KODT za redovne i KODT2 za povlaštene). Koga zanima, može u „realnom vremenu“ pratiti nevjerojatnu ekspanziju ove ključne sastavnice Grupe. KPT nije na burzi te objavljuje rezultate jednom godišnje, no i ta (većinski Siemensova) kompanija je prošle godine ostvarila rekordne poslovne rezultate s preko 20 milijuna eura neto dobiti. Mi ćemo se u nastavku fokusirati na ukupne rezultate poslovanja Grupe KONČAR jer u sastavu Grupe danas ima još vrijednih kompanija. Potencijalna dugoročna snaga Grupe je u tome što se ekspanzija poslovanja ne događa samo u transformatorskom dijelu biznisa premda, valja reći, transformatori će u kontekstu zelene tranzicije i masovnog prelaza raznih pogona s fosilnih goriva na električnu energiju te širenja proizvodnje iz obnovljivih izvora dugo biti glavni „forte“ Grupe KONČAR. Upravo zbog toga je nedavno dogovoren novi zajednički projekt sa Siemensom – izgradnja tvornice transformatorskih kotlova koji su usko grlo u obnovi i širenju transformatorske mreže.
Prvo ćemo prikazati godišnje rezultate, a zatim ćemo se usredotočiti na poslovanje u prvih šest mjeseci 2004. godine.
Poslovanje u 2023. i trend u posljednjih pet godina
U sljedećoj tablici prikazane su ključne stavke rezultata poslovanja u razdoblju 2019.-2023. Kao što vidimo, poslovni prihodi u ovom su razdoblju svake godine prosječno rasli za 24 posto te su dosegli 908 milijuna eura u 2023. Prihodi od izvoza rasli su još i brže odnosno stopom od gotovo 28 posto godišnje. Troškovi su pak rasli sporijim tempom pa je došlo do „eksplozije“ neto dobiti: neto dobit narasla je „puta 10“ odnosno s ispod 7 mil. eura u 2019. na preko 70 mil. eura u 2023. Sve profitne marže (operativna marža, EBITDA marža, neto marža) značajno su porasle, a najviše veseli vidjeti značajan rast novougovorenih poslova i stanje knjige narudžbi koja nagovještava još bolje rezultate u skoroj budućnosti.
To se još bolje vidi na slici 2: novougovoreni poslovi kontinuirano su veći od ostvarenih prihoda od prodaje, a nevjerojatnih 1,3 milijarde eura ugovorenih poslova prošle godine sugerira da će 2024. biti značajno bolja od rekordne 2023. O rezultatima za prvu polovinu 2024. govorimo malo kasnije; šećer dolazi na kraju.
Stanje ugovorenih poslova (backlog) na kraju 2023. iznosilo je 1.422 milijuna eura, što je čak 41% više u odnosu na stanje na početku godine i tri puta više nego 2019. Od toga se preko milijardu eura odnosi na izvoz, a manji dio od 417 milijuna eura na domaće tržište. S obzirom na takvo stanje backloga, Uprava je u vrijeme predstavljanja rezultata za prošlu godinu navodila kako se ukupni prihodi Grupe KONČAR u 2024. planiraju u iznosu većem od 960 milijuna eura. Izvoz je i dalje dominirao u prihodima od prodaje proizvoda i usluga te je njegov udio iznosio 67%. Najznačajnije tržište i dalje je Europska unija, ali i na svim ostalim tržištima planiran je rast; pojedinačno po zemljama najznačajniji izvoz planira se u Njemačku, Švedsku i Austriju.
U 2023. nastavljen je investicijski ciklus, no on je prije svega usmjeren na ulaganja u modernizaciju proizvodnih kapaciteta te nastavak digitalne transformacije. Izdaci za kupnju dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine (CAPEX) tako su prošle godine iznosili 22,6 milijuna eura, a u posljednjih pet godina ukupno 85,5 milijuna eura. Prema navodima iz revizorskog izvješća, CAPEX je otišao na:
Ulaganja u razvoj proizvoda, razvoj tehnologija i proizvodnih kapaciteta, kao preduvjeti za ostvarivanje postavljenih planova prodaje
Najveći dio investicija odnosi se na kupnju strojeva i opreme, ulaganja u energetsku učinkovitost, ulaganja u opremu novog laboratorija u sklopu Laboratorijskog centra:
Proširenje proizvodnih i skladišnih kapaciteta u društvima KONČAR – Distributivni i specijalni transformatori, KONČAR – Električna vozila, KONČAR – Mjerni transformatori
Izgradnje Laboratorija (LAVESP) u KONČAR – Institutu za elektrotehniku
Značajna ulaganja u proizvodnu opremu KONČAR – Generatora i motora i KONČAR – Metalnih konstrukcija
Razvoj opreme i komponenti za baterijske i hibridne vlakove
Ulaganja u fotonaponske elektrane u više tvornica doprinose znatnim financijskim uštedama u režijskim troškovima.
No, kao što možemo vidjeti na sljedećoj slici, amortizirana sredstva u istom su razdoblju bila tek nešto manja od ukupnog CAPEX-a, što sugerira da su ulaganja vjerojatno mogla biti i veća, a pogotovo s obzirom na ranije prikazane rezultate poslovanja i stanje knjige narudžbi. Dobra je vijest da su za 2024. ipak planirana ulaganja u iznosu od 63 milijuna eura, što je gotovo 3 puta više u odnosu na prošlu godinu.
Poslovanje u prvih 6 mjeseci 2024.
KONČAR je prošli petak na Zagrebačkoj burzi objavio rezultate poslovanja za prvih 6 mjeseci ove godine, pa pogledajmo aktualni razvoj događaja u Grupi. U Tablici 3 vidimo kako su konsolidirani prihodi od prodaje proizvoda i usluga ostvareni u iznosu od 479 milijuna eura što je 96 milijuna eura ili 25% više u odnosu na ostvarenje za prvo polugodište 2023. Operativna dobit (EBIT) iznosi 79 milijuna eura i veća je za 52 milijuna eura u odnosu na ostvareno za isto razdoblje 2023., a operativna marža iznosi 16,6% (u prvom polugodištu 2023. iznosila je 7,2%). Velik skok profitabilnosti vidimo koji god pokazatelj da pogledamo: normalizirana operativna dobit i marža, EBITDA, normalizirana EBITDA i marža, neto dobit itd.
Ako je netko pomislio da je prošlogodišnji skok dobiti bio visok, jednokratan, neponovljiv i sl., slika 5. pokazuje kako je zapravo bio tek početak. Normalizirana operativna dobit je u prvoj polovini ove godine porasla za gotovo 3 i pol puta u odnosu na prvo polugodište 2023., a normalizirana operativna marža s ispod 6 na iznad 16 posto.
U konačnici, dovoljno je reći kako je ostvarena neto dobit od gotovo 74 milijuna eura u prvom polugodištu 2024. veća od ukupne neto dobiti u cijeloj prošloj godini.
Najveći doprinos ovim izvanrednim rezultatima ponovno dolazi od KONČAR D&ST, što se jasno ističe i u financijskom izvješću („Posebno dobre rezultate ostvarilo je društvo KONČAR – Distributivni i specijalni transformatori čiji neto rezultat je čak trostruko veći od ostvarenog za siječanj – lipanj 2023. godine.“). U izvještaju stoji i rečenica: „Udio u dobiti od pridruženog društva iznosi 8,9 milijuna eura što je 5,6 milijuna eura više u odnosu na isto razdoblje 2023. godine.“ To se odnosi na KPT, kompaniju u zajedničkom vlasništvu s njemačkim Siemensom. Ovo nam govori dvije stvari: 1) KPT, iako nastavlja biti sve profitabilniji, gubi relativni značaj za KONČAR Grupu (dok značaj KONČAR D&ST raste), te 2) segment prijenosa i distribucije električne energije, u čemu transformatorski biznis ima najznačajniji udio, i dalje povećava svoj značaj za KONČAR Grupu, a što vidimo i na slici 6.
Uzlazni trend ugovaranja novih poslova nastavio se i tokom 2024. Uprava ističe kako su novougovoreni poslovi u prvih šest mjeseci dosegli iznos od 866 milijuna eura, čime su se stvorili uvjeti za daljnji rast prihoda u narednom razdoblju (u odnosu na isto razdoblje prošle godine novougovoreni poslovi su za iznos od 118 milijuna eura veći). Za izvoz je ugovoreno 702 milijuna eura ili 81% novougovorenih poslova u prvom polugodištu, a omjer ugovorenih i realiziranih poslova (book-to-bill ratio) iznosi 1,8. Na slici 7, kada vidimo paralelnu usporedbu realiziranih i ugovorenih poslova, možemo steći dojam koliko prihodi u narednom razdoblju potencijalno mogu rasti.
Prema dinamici isporuke, za realizaciju u 2024. ugovoreno je 250 milijuna eura ili 28,8% novougovorenih poslova, za realizaciju u 2025. 272 milijuna eura ili 31,5%, a najveći iznos novih ugovora je za realizaciju u 2026. i narednim godinama za koje je ugovoreno 344 milijuna eura ili 39,7% novougovorenih poslova. Ovo pokazuje kolika je potražnja za proizvodima i uslugama KONČAR Grupe kada se najveći dio novougovorenih poslova ugovara za razdoblje 2026. i za dalje.
Stanje ugovorenih poslova (backlog) na kraju lipnja 2024. iznosi 1.810 milijuna eura, što je 27,2% više u odnosu na stanje na početku godine i za 472,7 milijuna eura više u odnosu na stanje istog dana prethodne godine. Uprava ističe kako u stanju otvorenih obveza, ugovori za realizaciju u 2024. iznose 653,6 milijuna eura, čime je plan prihoda za 2024. potpuno pokriven ugovorima.
U izvješću se još navodi kako je samo u drugom tromjesečju potpisano više ugovora koji su od značaja za cijelu Grupu, a neki od njih su: ugovor za revitalizaciju hidroelektrane Vidraru u Rumunjskoj (u vrijednosti gotovo 80 milijuna eura), ugovor s Hrvatskim operatorom prijenosnog sustava d.d. (HOPS d.d.) za isporuku opreme i radove na rekonstrukciji reverzibilne hidroelektrane Velebit (vrijedan 14,2 milijuna eura) te odabir Dalekovoda kao najpovoljnijeg ponuđača za izgradnju novog 420 kV dalekovoda u Norveškoj (ugovor vrijedan više od 14 milijuna eura).
Zaključno: što očekivati u budućnosti
Na temelju svega prikazanog, jasno je kako sjajni poslovni rezultati KONČAR Grupe u posljednje vrijeme vrlo vjerojatno nisu samo kratkotrajni bljesak „bivšeg industrijskog diva“. Štoviše, „div“ je nikad veći i življi, barem u pogledu prihoda te naročito dobiti. Stanje ugovorenih poslova nagoviješta kako je ovo tek početak (da se u narednim mjesecima ne ugovori niti jedan novi posao velika je vjerojatnost da bi još nekoliko narednih kvartala proglašavali „rekordnima“). No, još uvijek nema naznaka da se daljnja potražnja za KONČAREVIM proizvodima i uslugama smanjuje, štoviše.
KONČAR Grupa je očito snažno „zajahala zeleni val ulaganja“: zelena energetska tranzicija ima za posljedicu iznimno visoku potražnju za transformatorima, a KONČAR se nametnuo kao jedan od globalno najrelevantnijih visokotehnoloških proizvođača te vrste opreme. Razvoj umjetne inteligencije rezultirat će pak dodatnim rastom potreba za električnom energijom i pratećim ulaganjima u elektroenergetsku infrastrukturu. I sam Elon Musk je upozorio da su transformatori potencijalno usko grlo u razvoju umjetne inteligencije.
Da potražnja ne staje unatoč dugim rokovima isporuke (knjiga narudžbi puni se za 2026. i naredne godine), pokazuje i nedavna vijest od 12. srpnja 2024. kako je potpisan Sporazum o zajedničkom ulaganju (Joint Venture) između društava KONČAR d.d. i SIEMENS ENERGY HOLDING B.V. Cilj zajedničkog ulaganja je izgradnja tvornice i uspostava društva za proizvodnju transformatorskih kotlova na KONČAREVOJ lokaciji u Sesvetskom Kraljevcu u kojem će KONČAR biti većinski vlasnik s udjelom od 60 posto. U obavijesti se nadalje navodi: „Zelena tranzicija koja je u zemljama Europske unije u punom zamahu rezultirala je velikom potražnjom za transformatorima, a jedna od ključnih komponenti za njihovu proizvodnju su i transformatorski kotlovi. Navedenim strateškim partnerstvom s dugogodišnjim partnerom u tom segmentu poslovanja KONČAR proširuje proizvodne kapacitete za transformatorske kotlove i stvara preduvjete za znatno veći plasman transformatorskih kotlova klijentima na svjetskom tržištu.“ Dakle, ovo je novi Joint Venture sa Siemensom nakon KPT-a 1995. godine, ali zanimljivo, sada će KONČAR biti većinski vlasnik u ovom novom zajedničkom poslovnom poduhvatu. Podsjetimo, Siemens i KONČAR surađuju već stotinu godina (s „kratkim“ prekidom u vrijeme komunizma).
Ovaj tekst nije poziv na kupnju dionica KONČAR-a ili D&ST-a. Posebna je pažnja posvećena tome da se niti jedna informacija u ovom tekstu ne tumači kao prognoza ili procjena fer vrijednosti tih dionica pri aktualnim burzovnim cijenama. Autor teksta i glavni urednik portala Ekonomski lab drže neke od spominjanih dionica kao mali dioničari, čime deklariramo potencijalni sukob interesa. Međutim, vjerovali smo da o izvanredno važnim događajima vezanim uz poslovanje KONČARa trebamo što bolje informirati javnost jer se uistinu radi o velikoj industrijskoj priči, možda i najvažnijoj od osamostaljenja Hrvatske.
Kako to uvijek biva, na kraju treba nešto reći i o rizicima. Ako bismo ipak tražili zamjerke poslovanju KONČARA, onda je to, kao prvo, činjenica da transformatorski dio poslovanja „vuče“ čitavu Grupu, dok ostala KONČAREVA poduzeća relativno slabo doprinose ukupnom rezultatu. Glavni zadatak uprave je da se pobrine da i sve ostale sastavnice Grupe snažno povećaju operativnu profitabilnost. To je zahtjevan zadatak. U uvjetima snažne ekspanzije koju treba održati i diversificirati, rizici menadžmenta su uvijek ključno pitanje. Prema tome, gledano izvana, rizik menadžmenta do daljnjega ostaje ključan sve dok se priča o uspjehu ne bude vidjela u svim segmentima poslovanja.
Drugo je politički rizik. Država je i dalje najveći pojedinačni manjinski dioničar. Gledano izvana nije moguće procijeniti koliko vlada utječe na odabir ključnih menadžera i zaposlenika, no država drži dionice kroz Kapitalni fond u vlasništvu HZMO-a što znači da bi taj posrednik trebao postupati u interesu umirovljenika. Povrh toga, a s obzirom na ključnu ulogu mirovinskih fondova i malih dioničara u vlasničkoj strukturi, možemo biti prilično sigurni da je politički utjecaj manji nego nekada. Iako se „mirovince“ u javnosti često percipira kao produženu ruku politike, u ovom slučaju smo prilično uvjereni da „mirovinci“ (i Siemens) služe kao brane politizaciji kompanije i promotori diversificiranih vlasničkih interesa. Ovo je prilika i za male dioničare – aktiviste da agresivnije podignu svoj glas na skupštinama. Poslovanje kompanije od toga dugoročno može imati samo koristi. Na koncu, gotovo svi smo kroz mirovinske fondove već imali koristi od recentnog razvoja KONČARA, što je jako dobra vijest za širu javnost. I zbog toga bi se oči javnosti u narednim godinama trebale još više okrenuti prema KONČARU.
Treći rizik je rizik konkurencije. Svi znaju za zelenu tranziciju i sigurno je da konkurenti širom svijeta u ovom trenutku proširuju svoje proizvodne kapacitete. Neki sigurno intenzivno ulažu i u inovacije, ne bi li se pronašla nova, efikasnija tehnička rješenja. Dugoročni rizici konkurencije i tehnoloških inovacija su izvan obuhvata ovog teksta. Kao i rizici cijena sirovina (najvažniji input je bakar). Sirovinske rizike spominjemo kako bismo čitatelje upozorili na sve bitne aspekte poslovanja kompanije, a ne zato da bismo dali neku prognozu. Končar je kroz desetljeća prolazio kroz cikluse cijena sirovina pa je razumno pretpostaviti da je razvio i značajne kapacitete za zaštitu od rizika njihovih fluktuacija.
U svakom slučaju, veseli vidjeti ovaj potpuni procvat KONČAR-a (što je još jedan dokaz da teza kako „Hrvatska ništa ne proizvodi“ ne drži vodu). Svojim rastom poslovanja debelo je nadmašio i rezultate najvećih turističkih kompanija u Hrvatskoj, a najbolje od svega je mogućnost da je ovo tek najava onoga što KONČAR može stvoriti u narednom razdoblju, piše Ekonomski lab.
Prezentaciju polugodišnjih rezultata možete pronaći na poveznici.