Svaki veći turnir u bilo kojem sportu donosi puno napora ne samo za natjecatelje, već i za sve one koji se nalaze u sjeni tih prvenstava ne bi li oni pod svijetlima reflektora i očima javnosti izgledali što je bolje moguće. Cijeli taj proces teško je izgurati bez volontera, a ništa drugačije po tom pitanju nije ni na 36. Europskom prvenstvu u vaterpolu.
Bazen Mladosti na Savi pun je, pa nazvat ćemo ih, marljivih pčelica koje cijelo vrijeme negdje zuje, prve dolaze, zadnje odlaze, svima su na usluzi, stalno nešto pospremaju, i tako dalje da ih previše ne hvalimo.
Jedna takva je i Splićanka Ivana Prkić koju smo morali posebno izdvojiti. A zašto baš nju? Je li ova mlada djevojka bila najradišnija pa je skupila najviše koraka ili pak napisala koji redak više od ostalih? Nije na nama da sudimo, iako vrlo vjerojatno je. Međutim, Ivanu ćemo izdvojiti zbog njene rijetko viđene zaluđenosti i znanja prema sportu, pa tako i vaterpolu. Uz to, brojni bi se mogli i pronaći pa odahnuti i reći: „Ajde dobro, nisam jedina ili jedini”.
Za oko nam je prvo zapela dok je na tribini za vrijeme muške utakmice između Grčke i Nizozemske paralelno na laptopu gledala hrvatsku žensku reprezentaciju koja je igrala protiv Francuske u Eindhovenu, a zatim par riječi „pročakulala” na grčkom jeziku s novinarom iz te zemlje. Shvatili bi da je francuski, njemački ili talijanski, ali grčki!?
Odmah smo je pitali: odakle znanje za grčki jezik, jesmo li propustili neku njihovu poznatu seriju?
- Ma ne, učenje je krenulo zbog vaterpola, i to ženskih reprezentacija – kratko će Ivana.
Uvidjela je ova mlada djevojka da nam ništa nije jasno pa je samo nastavila:
- Oduvijek sam voljela sport, to je nešto što se prati u mojoj obitelji, ali posebna ljubav prema vaterpolu je krenula za vrijeme Europskog prvenstva u Splitu. Tu je sve počelo, jer od trenutka kad sam ušla u Spaladium Arenu, shvatila sam da će to biti moja dva najbolja tjedna u životu. Upoznala sam brojne ekipe s kojima sam se zbližila, jer drugačije je kad ste samo gledatelj u odnosu kad radite u organizaciji. Posebno mi se dojmio tada ženski vaterpolo.
Zašto?
- Nisu u fokusu, ljudi ih ne doživljavaju, ali kad ih pogledate shvatite koliko je njihova igra jednako lijepa. Osim naših Barakudica za kojima sam „luda”, svidjela mi se i ženska grčka reprezentacija, jer je kod njih bila vidljiva baš ta timska igra. Odnosno, meni je iz njihove igre bilo jasno da nije nužno zvijezda ona osoba koja zabije gol. Puno je rada u cijeloj akciji kako bi se postigao pogodak i to mi je bilo iznimno očito kod njih kako treba funkcionirati svaki element. Tako sam ja postala zaluđena s njima i instalirala sam „Duolingo” i krenula učiti grčki, a od ove godine sam taj jezik upisala i kao izborni na fakultetu – objasnila je Ivana.
Što studiraš?
- Švedski i fonetiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, druga sam godina.
Dakle ima se što radit, odnosno učiti u ovom razdoblju jer su ispitni rokovi. Kako to da se onda „baca” vrijeme ovdje na bazenu i to kao volonterka?
- Pa ja bih svakako bila ovdje, „od 0 do 24”, ali ovako imam priliku biti dio organizacije, naučiti nešto o samom procesu nastajanja natjecanja, mogu gledati sve utakmice uživo, a uz to naučiti nešto iz press centra, budući da sam dosta tamo i taj dio priče me zanima. Sportsko novinarstvo – jasno je odgovorila ova Splićanka koja je zapravo već i krenula u te vode, jer piše „web-članke” za Unisport Zagreb.
Vjerojatno je ljubav prema sportu došla i s bazena, odnosno dvorane jer je Ivana provela dio svojih školskih dana trenirajući plivanje i košarku. A emotivno se doživljavaju svi rezultati, vidimo to i na ovom EP-u, jer nema niti jedne minute utakmice koje Ivana nije ispratila, ali otrkila nam je kako je zbog nekih drugih nerijetko i plakala.
- Imala sam situacija s tenisom kad bih svaki meč Darije Jurak... dajte pozdravite Dariju Jurak, recite joj da pročita ovo – nasmijala nas je Ivana pa nastavila:
- Svaki njen meč bih ispratila sa suzama, neovisno o rezultatu, zato što sam je baš obožavala i proživljavala sam to kao da sam s njom. Ili još jedan primjer... - zastala je malo naša sugovornica. Kao da ju je trebalo malo ohrabriti da kaže neku „sramotnu” scenu u koju ju je doveo neki tuđi sportski rezultat, ali je nastavila:
- Kada je Mirjana Lučić Baroni 2017. u drugom kolu Wimbledona imala u trećem setu 5:0 i „match-point”, da bi na kraju izgubila taj set s 8:6, ja sam ušla u zahod i plakala te uz to molila Boga da mama i tata ne čuju jer je to meni bilo frustrirajuće – otkrila nam je simpatična Splićanka. Vjerojatno neki nisu ni znali o kojim tenisačicama je riječ, pa znate onda koliko se dobro poznaje teren kad su u pitanju oni poznatiji, iz raznih sportova, pa tako i vaterpola. Uz to, radost s kojom je Ivana ovo prepričavala je teško pretočit u retke. Znanje o sportu s kojim barata ova mlada djevojka je uistinu zanimljivo, a mi se nadamo da se više ne skriva u zahodu dok plače te da će nekako Darija Jurak pročitati ovo.
