Zdravko Reić: Vidjet ćemo u trideset dana kakav je Tramezzani

stdClass Object ( [id] => 1074370 [title] => Zdravko Reić: Vidjet ćemo u trideset dana kakav je Tramezzani [alias] => zdravko-reic-vidjet-cemo-u-trideset-dana-kakav-je-tramezzani [catid] => 275 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Talijanski trener Paolo Tramezzani brzo je pokazao, odmah u prigodi dviju startnih utakmica, kako zna svoj zanat, pa se može zaključiti da je on bitno osvježenje na klupi Hajduka, posebno poslije privremenog rješenja u liku pospanog Bore Primorca. Kad sam spomenuo Primorca, poslije svega što se događa u školi baluna „Luka Kaliterna“, nisam baš siguran da mu pripada mjesto šefa, prikladnije bi bilo da mu se podari uloga savjetnika, ali to je posebna tema.

Dakle, Tramezzani. On je sletio na klupu „bijelih“ iznenada, također kao privremeno rješenje, obzirom na ponuđeni mu ugovor do ljeta 2022. Predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić, stalno se junačio kako će dovesti za trenera kapitalca koji će ga slijediti četiri godine, to jest približno do kraja njegova mandata. A to je bila objektivno nemoguća misija. Jasno je da Tramezzani nije kapitalac i to po njegovom kurikulumu, kao i po činjenici da je u dosadašnjim klubovima bio „subentrato“ ili „esonerato“, znači da je ili uskakao kao zamjena ili je bio smjenjivan.

S druge strane, činjenica je da je Tramezzani bio angažiran od klubova minornog značaja u odnosu na veličinu Hajduka apsolutno ne znači da će opet doživjeti sudbinu otkaza, odnosno da možda neće ispuniti Jakobušićeve snove i ostati na kormilu „bijelih“ do kraja mandata predsjednika. Kako god okrenuli, presudu o trajanju trenera u pojedinom klubu u pravilu donosi semafor.

Svaki trener Hajduka u povijesti je dočekivan s povjerenjem i nadom da će odgovoriti zadatku i to posebno od sportskih novinara, koji utječu na javno mnijenje. Naime, nije se do sada dogodilo da je novoangažirani trener dočekan na nož, svima su se tražile dobre strane, čak su se unaprijed udarale ligadine. A Tramezzani je baš faca koja se zna dopasti, pravi komunikator, šarmantni sugovornik, sigurno i znalac obzirom da je jedno vrijeme imao prestižnu ulogu analitičara na talijanskim televizijama. No, ostaje bojazan da je ipak onaj tip za kojeg bi nekadašnji bard Ante Mladinić Biće konstatirao: „puno zuji, malo meda daje“.

Po svemu ispada da je Jakobušić, zajedno sa sportskim direktorom Mindaugasom Nikoličiusom, „iskopao“ Tramezzanija na osnovu nekih ranijih kontakata bivšeg šefa struke Saše Bjelanovića iz vremena kad je predsjednik na Poljudu imao ulogu dopredsjednika. Jakobušić je zauzeo gard potpune samostalnosti i tajnosti, štoviše o njegovim potezima ne znaju ništa niti, reklo bi se, najbliži suradnici kao što je na primjer Duje Biuk, direktor Strateških komunikacija.

Otkako je Hrvatske talijanski stručnjak je 35. po redu na klupi splitskog kluba, uz napomenu da su se u, evo, skoro tridesetogodišnjem razdoblju dogodile čak 52 smjene trenera. Karakteristično je da je od posljednjeg osvajanja naslova prvaka Hrvatske daleke 2005. jedino Igor Tudor vodio jedno prvenstvo u kompletu, pa nastavio i u slijedećoj sezoni kada je svojevoljno otišao. Mister, jer tako u Italiji zovu trenere, preuzeo je Hajduka u nezahvalnoj situaciji, valjda vođen logikom da ga ništa ne košta pokušati srediti stanje prve momčadi. Jakobušić i Nikoličius su prilično zakasnili obzirom da Tramezzaniju nisu prepustili kormilo na početku zimskih priprema. Jer, premda kratke, ipak bi za novog trenera bile dragocjene, brže bi se upoznao s kapacitetima igrača.

Poslije dvije startne utakmice, obje u gostima – na Šubićevcu i Maksimiru, premda su okončane polovičnim pozitivnim rezultatom za „bijele“, može se kazati da momčad Hajduka djeluje mnogo bolje od onih iz turbulentnih vremena Tudora, Harija Vukasa i Primorca.

Puno polemike izazvala je predstava Hajduka u derbiju protiv Dinama iz koje su „bijeli“ izašli kao poraženi. Ima nas novinara koji smo igru „bijelih“ ocijenili kao vrlo pozitivnu najavu urednijeg vođenja momčadi, ali je prilično nezadovoljnih među navijačima, pogotovo onima s motom „uvik kontra“. Što se tiče Tramezzanija sve će se vidjeti i moći zaključiti u slijedećih tridesetak dana, to jest hoće li se u igri momčadi osjetiti ruka trenera, kako se to dalo zaključiti po njegovim debitantskim radovima.

Vodstvo Hajduka je treneru postavilo imperativ plasmana ili bolje je kazati opstanka na europskoj sceni, makar se to svelo na simbolična učešće u kvalifikacijama. A razlika od Hajduka s pete pozicije u odnosu na Rijeku i Goricu je golema: Riječani imaju šest bodova više, dvije utakmice manje od Hajduka, Goričani čak deset bodova prednosti. Pitanje je isplatili se takva utrka ili je bolje pripremiti teren za slijedeće prvenstvo, to jest na pravi način provjeriti snage igračkog kadra. Može se dogoditi da u tom raskoraku ambicija predsjednika Jakobušića i strateškog zadatka stabilizacije momčadi nastrada baš Tramezzani...