Tuga od Hajduka, Hajduk se nije ukrcao na Noahinu arku, niti će u Armeniju kamo je Noah plovio sa svima koje je poveo na put bježeći od potopa. Dapače, Hajduk je doživio potop, a ostade bez Noine arke... Ništa, dakle, od play-off runde i vrijedi kao izravna obavijest, u nedjelju će u Poljudu gostovati Varaždin, nema nikakve dileme, igra se...
Hajduk je opet zarana eliminiran iz Europe! Ružomberok je bio poput Žiline prije 15 godina, Slovaci kao ukleti, a Velika Gospa je taj Rubikon kojega se ne da preskočiti. S Velom Gospom, adio sezona, valja vidjeti, doduše, koliko je Dinamo raspoložen...
Hajduk je poražen sa 0:1, nije zabio gol, a tako se dalje ne može, odnosno nije se moglo. Naizgled je Hajduk dominirao, uporan jest, ali kad bismo trebali oslikati Hajdukovu igru, pada nam na pamet naš davni kolega i urednik Mario Garber, osebujna stila, koji je krajem osamdesetih, primoran da opiše igru „bijelih” napisao „igrali su... žbrc-frc”. Ne možemo odoljeti a da ga ne kopiramo, tj. citiramo. Žbrc, frc. Eto.
Tuga, bruka i sramota, laku noć, Europo, e to su bili naslovi još jednog novinarskog barda sportske rubrike Slobodne, Ive Jurišića...
Je li to ruganje s naše strane ili se pak ovaj Hajduk ruga sam sa sobom i svojim navijačima, prosudite sami.
Inače, iznenadio je Gattuso postavkom, stavio je od Trajkovskog od prve minute, na što je naš stari prijatelj, trener i mentor gledanja nogometnih utakmica, nekoć i šef Hajdukove Akademije Pero Bakotić uskliknuo:
- Znao sam da je Gattuso pravi trener, pa normalno, sa dva špica treba igrat, na slovačku postavu 3 – 4 – 3 treba uzvratiti sa 4 - 4 – 2...
Tako je bilo prije utakmice. A kad je započeo susret vidjeli smo skupa s Perom da smo prerano reagirali, jer je Trajkovski bio „desetka”, ista ona poziciju koju bi okupirao recimo Krovinović, a Livaja je opet bio sam naprijed isturen, na pučini, dakle ista meta, ista razdaljina, odnosno ušao jest Trajkovski, ali se impostacija nije mijenjala iz klasične već 4 – 2 – 3 - 1.
Zalud naša radost da je Gattuso mijenjao sustav. E, nije. Samo je sastav izmiješao.
No, ta i takva igra protiv Ružomberoka donijela je nekoliko sjajnih prigoda, koje smo taksativno obradili na portalu, iz minute u minutu, a u tisku za te sitnice sve manje ima mjesta.
Šanse je imao Hajduk, a Ružomberok je poveo zarana iz kornera, u 8. (na semaforu je pisalo sedma, ali na isto mu dođe, op. a.) tj. ne iz nego nakon kornera; toliko puta prokazanog kornera koji je veliko oružje Slovaka. Gledalo se to na pet televizija što ih je Gattuso razvrstao po svlačionici i prostoru prve momčadi ne bi li pulenima utuvio u glavu što im se sprema. Dogodio se karambol, u tom prepokrivanju igrača nakon nabačene lopte, Šarlija je reagirao nespretno – autogolom.
Onda su uz 0:1 ipak potekle šanse Hajduka, ne i naročita igra, ali recimo da se igralo solidno, ali nervozno. Nervoza logična zbog negative na semaforu pa je razumljivo da se griješilo, a kad bi šansa bila čista, ispriječio bi se Tomaš Fruhwald, golman s Ružinog brda, storuk kakav često zna biti Ivan Lučić.
Gattusovom Hajduku možete sve odreći, ali upornost nikada!
Ako je nešto sto posto sigurno, a to je da za igru Hajduka kakvu-takvu nisu bili „krivi” ni Kalik, a ni Krovinović, Gattuso je pokazao da nije isključiv trener, dvojicu standardnih posjeo je na klupu, opet je nekako drugačije „vrtio” svoj sastav, uvijek nešto novo.
Mijenjao je u 50. minuti, vani Bamba/Sanyang i Melnjak, unutra Kalik i Diallo. Kompletan lijevi bok, lijeva strana. Tamo gdje više nema Perišića.
Ah da, na prilazima stadionu pjevalo se u grupicama onu „Perišiću... može Hajduk i bez tebe”, a na stadionu je prije susreta publika gromko pozdravila talijanskog stratega Gattusa. Pametnome dosta.
U 70. minuti Kalik se prostro u kaznenom prostoru Slovaka (dodao mu je Moufi), ali sucu Pairettu nije palo na pamet niti da pogleda VAR, rezolutno je odmahnuo rukama davši do znanja kako je vidio da nema faula. Tatin sin, reagirali su u loži do nas oni koji se sjećaju da je otac Pairetto negirao Hajduku kazneni udarac ovdje u Poljudu 1997. protiv Schalkea 04 (legendaran je to bio faul na Mass Sarru i nedosuđen penal - o tome podrobnije ima priča na portalu).
Do kraja nije pomoglo ni desetak minuta poslije 90., poraz se nije anulirao...
