S mnogo dobrih vibracija Hajduk se vratio iz Velike Gorice spreman da sad najbolje što može i zna pripremi okršaj protiv Lokomotive, pa onda iskoristi pauzu zbog reprezentativnog izleta e da bi bio posve spreman za krucijalni dio sezone. Za Uskrs, pa dalje, u osam dana dvaput se Hajduk sastaje s Dinamom u Poljudu (drugi put u kupu), te odlazi Rijeci na Rujevicu.
Hajduk je baš na onoj klasičnoj, dalmatinsko-mediteranskoj "klackalici”, ljuljački, na amplitudi od euforije do depresije, baš kao kod Ivana Gundulića "tko bi gori, sad je doli” i obratno. Sjetite se samo beštimji i nelagode nakon mršavih 1:1 protiv Varaždina, a sad nakon glatke i slatke pobjede kod Gorice odmah su svi zajedno u hajdučkom okruženju spremni uzletjeti visoko, najviše. I opet se vide sa šampionskim lovor-vijencem oko vrata.
To je tako, jedna – ajmo reć - slobodnija igra, brzo otvaranje protivničke ljušture već u 22. minuti bilo je dovoljno da se slaba Gorica raspadne kao kula od karata. Pošteni borac kao što je Mario Maloča nije im uspijevao pomoći.
Pokušajmo odmah gorući optimizam malo politi vodom, da se otrijeznimo i budemo čvrsto na zemlji: ruku na srce, dvije trenutačno najslabije momčadi u ligi su Gorica i Slaven Belupo, nije to ni Rudeš koji se digao pod vodstvom Davora Mladine, ali je već otprije ispao nakon porazne jeseni.
Bespomoćna pozicija Rudeša uspavala je mnoge klubove pri dnu ljestvice, Istra nalazi snage u svom treneru Paolu Tramezzaniju i njegovom radu, dok su Slaven i začudo Gorica baš na stranputici.
Dakle, nije čudo da se Hajduk lako obračunao s Goricom koja kao da nije ista ekipa, niti isti trener (a isti je, Dinko Jeličić) otprije jesenskog dijela prvenstva.
Pa ipak, Hajduk je pokazao napredak i određene novosti u igri, evo značajka:
1. Yassine Benrahou
Apsolutni dobitnik, sam će Karoglan priznati da se lomio da li da ga stavi u prvih 11 do pred sam početak utakmice. Žrtva je ispao Sahiti koji eto mora pretrpjeti (barem) jednu rudu "zgubireda” što se tiče početne postave. Marokanac je dugo bio na žeravici iščekivanja, čak bismo rekli u trenutku da je bio sasvim marginaliziran. Spominjali smo da postoji kvartet "otpisanih”, koji će teško ili nikako do prve momčadi i koji zapravo Karoglanu ni ne trebaju. To su Odjidja, Benrahou, Kleinheisler i Trajkovski, mislili smo. Veteranski nogomet igraju, smatrali smo. Ipak ne, Benrahou se izdigao na trenutak i nakon što je Karoglan priznao da je s njim posebno porazgovarao i uputio ga da se samo treningom može nametnuti, a da (mu) bezvoljnost nije nikakav put, ni opcija, Marokanac se doista probudio... Na posljednjim treninzima. Taman kad je ugasio slike s Instagrama i izazvao kontroverzu, zbog čega ih je uopće poskidao...
Prije samo tri dana računali smo da je realnije vidjeti Benrahoua s ispisnicom u ruci, nego u prvih 11, ali krajem tjedna već, stigle su nas vijesti kako Karoglan i te kako razmišlja da tog momka iskoristi. Da mu oplemeni igru... Dva su razloga kako je to Hajduk odjednom postao dopadljiv, prvi je što se Gorica otvorila i nakon 0:1 nastavila je igrati otvoreno, što je dovodilo vodu/kišnicu na mlin "bijelih”. A lopatice mlina (uz jedinstvenog Livaju) ovaj put je znalački vrtio baš Benrahou. On je svilen, slažemo se, ali baš je dobro došao da stavi Hajduku ono „zrno soli” ui igru. Karoglan je s njim dobio još jedno rješenje što će ga valorizirati već u idućim susretima.
2. Rokas Pukštas
Njega izvlačimo pod rednim brojem 2, zato jer je trener bio u jakoj dilemi i glede odabira da li na teren opet poslati svoga omiljenog borca Kalika ili pak Amerikanca koji je – upao u rupu. E baš zato, kad je u rupi, evo šansa i za Pukija koji se hrva s ozljedom i željom/potrebom da se danas-sutra dobro proda. Baš zbog toga što je bio u rupi i što je postigao (i za sebe) važan pogodak, apostrofira Pukštasa da se vraća na stare staze. Iz rupe u koju je upao još od početka priprema u Umagu.
3. Filip Krovinović
Radilicu u sredini terena pohvaljujemo jer pokazuju upornost i čvrstinu u igri. Sad nije bio čista „šestica” nego više „osmica”, bliže napadu, a tu je pokazao sklonost kombiniranju. Zna mu se zamjeriti da odigrava previše povratnih lopti. A mi bismo rekli da je bitno da ih ne gubi olako. A kome će dodati umnogome ovisi i o suigračima koji će se i hoće li se pravovremeno otkriti...
Mogli smo sad notirati i – Marka Livaju, ali ne treba mu davati poseban pasus, ako već nije pod brojem 1. Pisali smo već u prvom javljanju, najbolji je i kad spava, a sad je pokazao da se vraća iz ozljede, koja ga je umnogome sputavala u zadnje vrijeme. A on eto igrao makar i na silu. Sad je Livaja na 70 posto svojih mogućnosti, a i takav je od Turopolja napravio poligan za paradu...
Tako bismo sabrali dojmove s branja tri boda po kiši kod Gorice, Hajduk je odradio ono što je morao.
U suštini Hajduku još i te kako fali jačeg intenziteta igre, za opću procjenu – sporo se igra, ali napreduje se i na tom planu.
Da zaključimo: Benrahou je, dakle, dodana vrijednost i sad zamislite kad bi se u pojedinim prigodama „probudili” i potonuli Odjidja, Kleinheisler i Trajkovski? Tražimo li previše? Vjerojatno, pa se onda zadovoljimo da je barem Benrahou odradio svoju epizodu serije „povratak otpisanih” na najbolji mogući način!
