Stabilizirao je Hajdukov vezni red i otvorio Dambrauskasu nove mogućnosti, sada se mora pokazati i u derbiju

stdClass Object ( [id] => 1169507 [title] => Stabilizirao je Hajdukov vezni red i otvorio Dambrauskasu nove mogućnosti, sada se mora pokazati i u derbiju [alias] => stabilizirao-je-hajdukov-vezni-red-i-otvorio-dambrauskasu-nove-mogucnosti-sada-se-mora-pokazati-i-u-derbiju [catid] => 275 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Hajduk u nizu od četiri uzastopne prvenstvene pobjede i 11 službenih utakmica bez poraza čeka derbi s Rijekom na Poljudu ove subote, a onda i polufinale kupa s Goricom u srijedu, također u Splitu.

Otkad je preuzeo klupu Bijelih, Valdas Dambrauskas ne zna za poraz, a u nastavku prvenstva ima 12 bodova iz četiri utakmice uz impresivnu gol razliku 13:2. Hajduku se u posljednje vrijeme sve rjeđe događaju „crne rupe” u igri i svaka utakmica izgleda kao da je samo pitanje trenutka kada će Bijeli doći do pobjede. Drame i strepnja do posljednjih sekundi danas su iznimka, a ne pravilo, kao što je to nekada bio slučaj, a od svih pretendenata na naslov prvaka Hajduk je u najboljoj formi.

Dambrauskas je do sada vodio momčad u tri derbija te upisao dvije pobjede i jedan remi. Bijeli su pod njegovom palicom pobijedili Rijeku na Rujevici (3:2) i Dinamo na Maksimiru (2:0), dok su u posljednjem kolu prije zimske stanke na Poljudu odigrali 0:0 s Osijekom.

Svaki od tih derbija imao je malo drugačiju priču, ali Bijeli su, što na račun individualne kvalitete, što na račun disciplinirane igre, ostajali neporaženi u njima. Dambrauskas je do impresivnog niza došao uvelike zahvaljujući kadru koji je najkvalitetniji u dugo vremena, ali ne treba zanemariti ni to što smo u posljednje tri utakmice vidjeli napredak u segmentu koji je jako dugo mučio Bijele.

U mandatu Jensa Gustafssona vezni red i obrana nisu funkcionirali najbolje, a to se nastavilo i kada je na klupu došao Dambrauskas. Loše pozicioniranje i zakašnjele reakcije u fazi obrane bile su standard, a defenzivna tranzicija bila je rak rana ekipe za koju nije bilo lijeka na vidiku. S druge strane, veznjaci nisu donosili dimenziju više ekipi u fazi napada, a iako je Litavčev direktniji pristup donio određeno poboljšanje, isti su problemi i dalje u velikoj mjeri ostali prisutni.

Na pripremnim utakmicama u siječnju nije se mogao vidjeti značajan napredak, kao ni u prvom susretu nastavka sezone, protiv Šibenika na Šubićevcu, ali onda su stvari polako krenule nabolje. Ta uzlazna putanja koincidirala je s ulaskom Lukasa Grgića u momčad.

---

---

Pojačanje iz austrijskog LASK-a ostavilo je dobar dojam već protiv Gorice, a drugačije nije bilo ni protiv Slaven Belupa i Hrvatskog dragovoljca. Grgić je u ulozi „box to box” veznjaka odigrao i više nego dobro u oba smjera te je definitivno stabilizirao vezni red i momčad u cjelini u svim fazama igre. Dambrauskas je još u prošlom dijelu sezone povjerio sličnu ulogu Janiju Atanasovu, koji je solidno ispunio zahtjeve, ali njegova igra je uvijek imala izraženiji ofenzivni aspekt, odnosno nije bio toliko dobar prema natrag.

Grgić se odmah nametnuo kao odlično rješenje u veznom redu, a sredina je pogotovo dobro funkcionirala u posljednje dvije utakmice, kada se Dambrauskas odlučio za sustav 3-5-2 s Josipom Vukovićem na poziciji zadnjeg veznog te Grgićem i Emirom Sahitijem kao „osmicama”, koji su unatoč nominalno istim pozicijama imali drugačije uloge.

Vuković i Grgić imali su glavnu riječ u prijenosu lopte, pogotovo protiv Dragovoljca koji se branio u niskom bloku, dok se Sahitija uglavnom tražilo kada bi se otvorio prostor te je on minimalno sudjelovao u otvaranju napada. Grgić je u protekle tri utakmice bio siguran na lopti i nije srljao te je pokazao da ima dobar osjećaj za prostor i vrijeme, dok je u fazi obrane bio agresivan u izlasku na igrača s loptom i discipliniran u pozicioniranju.

Ukratko, Austrijanac je u puno aspekata unaprijedio Hajdukov vezni red, a „eye test” u velikoj mjeri potvrđuju i brojke.

U usporedbu nismo stavili Sahitija, koji je ofenzivac spušten na poziciju „osmice” zbog konteksta koji omogućavaju sustav 3-5-2 i karakteristike ostalih veznjaka i lijevih bočnih (koji su taktički dobri u fazi napada i znaju prepoznati kada ostati široko, a kada ući usko po dubini), ni Filipa Krovinovića, koji je do sada igrao ofenzivnog veznjaka ispred dvojice centralnih (u sustavima 4-2-3-1 i 3-4-1-2).

Grgić prema podacima SofaScorea djeluje kao najkompletniji igrač u kvartetu Fossati - Atanasov – Vuković, jer ima najveći postotak uspješnih dodavanja (89%) i točnih dugih lopti (85%) te najmanje izgubljenih lopti (29). U obzir treba uzeti da je odigrao najmanje minuta od cijele četvorke (258'), ali ako pogledamo prosjek izgubljenih lopti po odigranim minutama, dolazimo do zaključka da je i dalje bolji od ostale trojice. Grgića protivnici najčešće i fauliraju, u prosjeku svake 32 minute, dok ni prekršaje u prosjeku ne radi puno češće od ostalih.

Fossati je, primjerice precizniji u dodavanjima (88% uspješnosti) i dugim loptama (72% uspješnosti) od Atanasova i Vukovića, ali je Atanasov s druge strane daleko najbolji u duelima od sve četvorice (71% uspješnosti). Vuković malo kaska za ostalom trojicom kada je statistika u pitanju, ali tu se u kontekst trebaju staviti sustav u kojem je Hajduk do sada igrao, protivnici i njegov partner u veznom redu u tim utakmicama. Primjerice, u prošla dva susreta u kojima je igrao na poziciji zadnjeg veznog iza dvije "osmice", Vuković je djelovao kudikamo bolje i sigurnije nego u većini utakmica prošlog dijela sezone - i u fazi obrane, i u fazi napada.

Naravno, u obzir se treba uzeti i to da je Grgić do sada odigrao samo tri utakmice za Hajduk, i to sve tri protiv slabijih protivnika, dok su ostali nastupali i u derbijima, stoga se novo pojačanje Bijelih tek treba pokazati u dvobojima protiv najjačih ekipa u ligi. No, činjenica da se brzo uklopio u momčad i da ju je čak poboljšao u određenim segmentima djeluje obećavajuće.

Nije samo Grgić zaslužan za bolju igru veznog reda. Kao što smo već rekli, Vuković djeluje sigurnije s dvojicom veznjaka ispred sebe, dok je Sahiti nominalno na poziciji „osmice” odigrao vrlo dobro i (što je još važnije) disciplinirano, zbog čega se izostanak Krovinovića i nije toliko osjetio. Vezni red ne ovisi sam o sebi, isto kao što je gotovo nemoguće da ekipa odigra dobru utakmicu ako vezni red ne da svoj doprinos, a dojam je da u Hajdukovom veznom redu sve sada polako sjeda na svoje mjesto i da je dolazak Grgića Dambrauskasu dao jednu čvrstu komponentu oko koje može graditi vezni red, bez obzira na to hoće li se više oslanjati na tranziciju i direktne napade, ili kao protiv Dragovoljca na pozicijski nogomet.

U subotu na Poljud stiže Rijeka, koja je oslabljena, ali koja je možda i najopasnija momčad lige u tranziciji. „Novi” vezni red i obrana Bijelih imat će najteži ispit u dosadašnjem dijelu nastavka sezone, a on će nam u velikoj mjeri dati odgovor je li Lukas Grgić toliko pojačanje kakvim se čini i je li Dambrauskas zaista uspio riješiti glavne probleme u igri svoje momčadi.